Poštovana braćo i sestre,

Danas je 14. zu-l-ka`de 1447. hidžretske godine, odnosno, 1. maj 2026. godine po Miladu.
Za nekoliko dana, tačnije u četvrtak, 7. maja, obilježavamo Dan džamija.
Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima srušena je Ferhadija džamiju u Banja Luci, te je stoga ovaj dan u Islamskoj zajednici u Bosni Hercegovini određen kao Dan džamija.

Na ovaj dan sjećamo se svih porušenih džamija, mesdžida i vjerskih objekata tokom agresije na našu domovinu.
Na područjima koja su kontrolirali Vojska RS-a i Hrvatsko vijeće obrane džamije su planski i sistemski rušene. U tom neciviliziranom i rušilačkom pohodu uništeno je i oštećeno više od 80% džamija i vjerskih objekata. Brojne bosanske džamije bili su spomenici nulte kategorije, pod zaštitom države i UNESCA, kao što su Aladža-džamija u Foči, Ferhadija i Arnaudija u Banja Luci, Sinan-pašina džamija u Čajniču, Šišman Ibrahim pašina džamija u Počitelju i dr.
Nerijetko su sa ostacima porušenih džamija zakopavana i tijela ubijenih Bošnjaka. U zajedničke grobnice ukopavani su ubijeni Bošnjaci i njihove džamije. Bila su to teška vremena, kada se naš narod suočavao s teškim iskušenjima agresije i na kraju genocida.
A kad govorimo o odnosu drugih prema našim džamijama, potrebno je stalno ponavljati da na teritoriji koju je kontrolirala Armija Republike Bosne i Hercegovine, nije bilo rušenja tuđih bogomolja. Naprotiv, borci naše armije su ih čak čuvali.

Braćo i sestre,

Ponovnom izgradnjom svih naših porušenih džamija, po ko zna koji put, podigli su se i obnovili i naši džemati, a naš narod se uspravio i ojačao.
U suri Et-Tevbe, 18. ajet, Allah, dž.š., kaže:
„O džamijama se brinu samo oni koji u Boga i u onaj svijet vjeruju, te koji namaz klanjaju i zekat daju i koji se nikoga osim Boga ne boje. E, to su oni koji mogu na ispravnom putu biti!“
Džamija je simbol naše slobode. Bili smo slobodni i dostojanstveni kroz historiju onoliko koliko smo u džamiju ulazili i u njoj se na sedždu Jednom Bogu spuštali.
Također, džamija je mjesto koje čuva sve naše vrijednosti, tradiciju, autoritete, osvježava naša sjećanja.
Džamija nas povezuje i sa svim prethodnim generacijama, čestitim ljudima, vakifima, imamima, hafizima, mujezinima i gazijama.

U džamiji se učimo redu, poštivanju starijih, slušanju učenih, samilosti prema mlađima. U džamiji preuzimamo svoje obaveze i shvatamo svoju ulogu. U džamiji spoznajemo svog Stvoritelja. Kao takva, džamija je i simbol naše zrelosti.
Ovdje u dijaspori džamija je i garancija našeg opstanka.
Stoga, čuvajmo džamiju. Naš odnos prema džamiji, u mnogome će odrediti i naše stanje i položaj. Također, čuvajmo i sve ukrase naše džamije.
Čuvajmo sve džamijske običaje, tradicionalne mevlude, tevhide i zikrove, dječije hatma dove, itikafe, mukabele, ikrar dove, i mnoge druge lijepe adete i ukrase.

Draga braćo i sestre!

Vodimo računa i o čistoći i izgledu naše džamije. Koliko god brinemo o našim kućama i stanovima, na isti način trebamo brinuti i o džamiji.
Nije dobro da u džamiju donosimo stari namještaj ili nešto drugo što nam se više ne sviđa, pa, umjesto da to bacimo, donesemo u džamiju.
U tom smislu, sjetimo se 92. ajeta iz sure Alu Imran u kojem Allah, dž.š., kaže:
„Nećete ostvariti istinsko dobro sve dok ne budete od onoga što vam je drago dijelili, a što god udijelite, Bog to, sigurno, zna.“

Molimo dragog Boga da nam omili i ukabuli naše ibadete.
Molimo dragog Boga da se smiluje našim umrlima, a da sačuva našu djecu.
Molimo dragog Boga da nam džamija bude svjedokom za nas, a ne protiv nas i naših porodica.

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 1. maj 2026.

Dovimo dragom Bogu da nam ukabuli ibadete i pomogne da ustrajemo u dobrim djelima i poslije ramazana.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

Izvršni odbor IZBUŠ-a

Draga i poštovana braćo, nastupio je mjesec ša'ban. To je mjesec koji u vjerničkim srcima budi posebnu emociju nagovještaja skorog dolaska mjeseca ramazana. Nalazimo se u zimskim danima i niske temperature upotpunjuju zimski ambijent u našoj zemlji. To je veliki podsjetnik na blagodati našeg podneblja, da u toku godine možemo osjetiti sva četiri godišnja doba. Uporedo sa promjenom godišnjih doba, dešavaju se i društveni procesi u svijetu i u Bosni i Hercegovini. Početak godine donosi velike promjene na svjetskom geopolitičkom planu. Zakon jačeg ponovo dolazi do izražaja u pretenzijama za osvajanjem ili dominacijom nad tuđim teritorijama.

I kod površnog čitanja dnevnih vijesti, jasno se može vidjeti da je ovo izborna godina u našoj zemlji. Predizborne kampanje su uveliko započele kao legitiman čin izraza demokratskog društva. Tu su stvari poprilično jasne. Sasvim je legitimno da mnogi ljudi žele vlast a neki i čeznu za njom. U tim željama i čežnjama želi se pronaći put do ljudi, onih koji biraju, a to su građani – glasači.  Ukoliko analiziramo kampanje nekoliko posljednjih predizbornih ciklusa, jasno ćemo vidjeti kako te kampanje postaju sve gore i brutalnije. U njima prepoznajemo arenu za obračune u kojoj se koriste sva raspoloživa sredstva za postizanje cilja. U tim arenama potpuno je izgubljen moralni kompas i pogažena su osnovna etička načela. Napadi na ličnosti ljudi i njihovih porodica, te skrnavljenje časti i dostojanstva drugih postali su svakodnevna pojava.

Međutim, ono što posebno zabrinjava jeste da se te borbe u predizbornim arenama polahko postavljaju kao standard komunikacije u cijelom društvu. Medijski prostor polahko prestaje biti mjesto suočavanja argumentiranih stavova i iznošenja kritika, a društvene mreže postaju rasadnik govora mržnje. U takvom ambijentu suštinske stvari, koje se tiču svih građana, prelaze u drugi plan. Svakodnevni društveni izazovi i realne opasnosti ne mogu pronaći svoj prostor unutar kontaminiranog javnog prostora. Kao što se na globalnom planu koriste argumenti sile uz primjenu zakona jačega, tako se u našem društvu sve više koriste argumenti glasnijega, onoga ko će biti agresivniji i brutalniji u napadima na ljude, porodice, čast i dostojanstvo. I kada se ukazuje na opasnost i pogubnost tih pojava, dobije se odgovor da je ovo predizborno vrijeme i da to nije ništa začuđujuće.

Draga braćo, takav ambijent ne može i ne smije postati društveno prihvatljiv. Na njega se ne smijemo naviknuti. Ukoliko se ne budemo zanimali za ove pojave, onda će se u naše duše useliti osobina ravnodušnosti. A to je veoma opasna pojava! Naš standard komunikacije se mora uzdići na viši nivo ukoliko želimo stvarne promjene na bolje unutar društvenog ambijenta u kojem živimo. Vrijeđanja, omalovažvanja, skrnavljenje časti pojedinaca i njihovih porodica na kraju će najviše naštetiti onima koji ih koriste kao alat za obračun sa neistomišljenicima.

وَأَطِيعُوا اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلَا تَنَازَعُوا فَتَفْشَلُوا وَتَذْهَبَ رِيحُكُمْ ۖ وَاصْبِرُوا ۚ إِنَّ اللَّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ

,,I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.”  (El-Enfāl, 46)

Ukazivanje na stvarne probleme i pojave, argumentirano suočavanje stavova i iznošenje drugog mišljenja, kritikovanje loše urađenog posla ili nedostojnog obnašanja javnih funkcija, treba biti prisutno u javnom prostoru. To je istinski pokazatelj brige za javno, zajedničko dobro. Korištenje uvredljivog rječnika i rušenje dostojanstva ljudi je pokazatelj oholosti i pakosne želje za isticanjem sebe i poniženjem drugoga.Vjernik ima svoju čast i dostojanstvo. Vjernik uvijek i na svakom mjestu brani čast i dostojanstvo drugih ljudi. Jer vjerniku je stalo do ljudi.Od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman. (Tirmizi)

Budimo budni i aktivni u svim društvenim procesima, slobodno iskažimo svoje stavove i argumente. To naša vjernička i građanska odgovornost. Izbacimo uvrede iz javnog prostora i suzbijmo govor mržnje na društvenim mrežama. To je naš standard kojeg trebamo zajedno graditi.

Molimo Allaha Svemogućeg da nas sve obaspe Svojom milošću i dobrotom.

Amin!

(Preuzeto sa portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Gospodaru moj, zahvaljujem Ti se nebrojeno puta, kako dolikuje Tvojoj uzvišenosti i veličini Tvoje moći. Nema boga osim Tebe. Budimo se i odlazimo na počinak u Tvojoj vjeri islamu, u vjeri pejgambera Muhammeda, a.s.

Zadovoljni smo da si nam Ti Gospodar, islam vjera, a Muhammed, a.s., vjerovjesnik i poslanik. Gospodaru naš, budi milostiv Muhammedu, a.s., svim njegovim sljedbenicima i nama na Sudnjem danu.

Poštovana braćo i sestre.

Poslanik islama, neka su na njega Allahova milost i spas, rekao je: O ljudi, došao vam je ramazan s blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci,

čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći,

čiji su trenuci bolji od svih drugih trenutaka.

To je mjesec u kojem ste pozvani Allahu u goste, u kome se smatrate Allahovim dobrim i plemenitim ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tespih, a spavanje ibadet.

Na početku smo ramazana, mjeseca koji u sebi nosi poseban Božiji blagoslov, milost i

oprost. Ramazan je vrijeme u kojem je Džibril-i emin došao Muhammedu, a.s., s viješću da je on posljednji Allahov poslanik i milost svjetovima. Objavljivanjem časnoga Kur'ana, Allah je ljudima obznanio široke mogućnosti uređenja vlastitih i života zajednica kojima pripadaju. Ljudski rod je dobio na dar potpuni program oplemenjivanja svoga života na zemlji i jasne kriterije dobra i zla i slobode i jednakosti svih ljudi.

Kur'an je jasan poziv svjetovima: da vjeruju u Allaha i Sudnji dan, da se natječu u dobru, da se klone nasilja, razvrata i stranputice. On je putokaz i uputa, svjetlo u mrkloj noći koje se slijedi. Njegova poruka je jasna, kao bijeli dan: ,,Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine”.

Muhammed, a.s., rekao je:

Islam se sastoji od pet temeljnih dužnosti: kelimei-šehadeta (svjedočenja da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik), obavljanu namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu ramazana.

Svaki od ovih ibadeta ima svoje vrijeme i mjesto, način i uvjete u kojima se obavlja. No, svima im je zajedničko i svemu prethodi iskreni nijet i čisto srce, u kojem nema licemjerstva ni mnogoboštva. Stoga, svako treba ispitivati svoje svakodnevne namjere u svemu što čini. Posebno to treba činiti u kontekstu svoje pokornosti Bogu, borbi sa svojim nefsom i nastojanjem da se lijepo ophodi prema drugim ljudima.

Suština naše vjere, braćo i sestre, jeste u pokornosti Allahu džellešanuhu i u činjenju ibadeta. Vjernici slijede jasne Božije naloge, dostupne u Njegovoj Knjizi, i put Pejgambera, a.s., u govoru i postupanju. Sve što govorimo i radimo i što za sobom ostavljamo, trebalo bi biti u skladu s propisima časnog Šerijata.

U ramazanu je propisan post, kako Kur'an kaže, da bismo se sačuvali. Post je ibadet posebne vrste, drag Allahu, dž. š., za kojeg je On rekao u hadis-i kudsiji: Post je Moj i Ja ću za njega dati nagradu.

U Kur'anu ga naziva saburom (strpljenjem) i spominje ga s namazom: I tražite pomoć u strpljivosti i namazu! To, zaista, može biti teško, ali ne onima koji su skrušeni.

Ibadeti su sredstva da kontroliramo prohtjeve duše i dadnemo joj snagu da lakše podnosi iskušenja s kojima se susrećemo u životu. Zato nas je Muhammed, a.s., i savjetovao riječima: Tražite od svog Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u čitanju Knjige koju vam je objavio.

O postu bi trebalo da dublje razmišljamo, povezujući svoje stanje sa Sudnjim danom. Poslanik kaže: Sjetite se, dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjega dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Čuvajte rodbinske veze.

Poslanik nikada nije propustio priliku da ne ukaže na utjecaj ibadeta na naše živote, dajući nam do znanja da istinska vjera ostavlja vidljive tragove u našem životu.

Ramazan je najbolje vrijeme za svođenje životnih i računa sa samim sobom. Allahov Poslanik veli: Položite račun sebi prije nego što ga drugima budete polagali i saberite svoja djela prije nego što vam ih drugi budu sabirali.

Ovaj savjet je od iznimne važnosti za vjernike. Oni koji ga istinski prihvate, bit će sretni na oba svijeta. A on se odnosi i na zekat, jedan od temeljnih propisa islama. Zekat je ibadet posebne vrste i u njemu se najjasnije ogleda svođenje računa kojeg vršimo sa samima sobom. Iskreni musliman ispunjava ga draga srca, sa zahvalnošću Bogu, predano, na isti način kako obavlja i namaz. Čini to s posebnim ushićenjem i radošću, svjestan da ga Uzvišeni dariva Svojim blagodatima: Kada biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih izbrojali.

Podsjetimo se da obaveza zekata nastaje onda kada nečiji imetak u vlasništvu naraste preko njegovih potreba. Kao i namaz i post, i zekat je temelj na kojem počiva kuća islama. U svojoj Knjizi Allah kaže:

I namaz klanjajte i zekat dajte i naklon činite s onima koji se naklanjaju.

U životu muslimana i muslimanke namaz nikada nije odvojen od zekata. Vjernik i vjernica milosrđem prema drugima stavljaju u službu zajednice dobra koja im je Bog podario. Za nas zekat nije milostinja, davanje iz sažaljenja, već dužnost, svjesno izdvajanje od onoga što se ima i što se voli.

Zaključujemo to iz Božije riječi: Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite od onoga što vam je najdraže.

Zekat nosi duboku poruku i upozorava ljude da sva dobra pripadaju Bogu, da je On njihov jedini Vlasnik, a da je čovjek, ma ko on bio, samo zakupac koji se obavezao da će plaćati zakupninu, zekat. Taj zakupni odnos nas podsjeća na obavezu prema zajednici. Za muslimana, molitva i zekat nisu moljenje ili prosjačenje, već način postojanja, odgovornost pred Allahom.

Imam Ebu Hamid el-Gazali bilježi predaju od Poslanika, a.s., u kojoj on kaže: Pametan je onaj koji čini dobro radeći za ono što će doći poslije smrti, a nerazuman je onaj ko slijedi svoje strasti i nada se da će mu Bog ispuniti želju.

Hazreti Alija veli: “Ko misli da bez truda i borbe može doći do cilja, taj se samo zanosi iluzijama”.

Draga braćo i sestre.

Potrudimo se u ovom mjesecu da zaslužimo Allahovu milost, koja nam je svima potrebna. Neka naša iskrena vjera i ljubav prema Bogu budu toliko jake da nas On zavoli, kao što je rekao: Kada ja zavolim Svog roba postanem oko kojim gleda, uho kojim sluša, jezik kojim govori, ruka kojom hvata, noga kojom kroči.

Zato, i mi služimo svome Gospodaru. Budimo ponos našem vjerovjesniku Muhammedu, a.s. Budimo milostivi prema sebi i samilosni prema svim stvorenjima, a posebno prema svojoj porodici, supružnicima, djeci i roditeljima. Neka svi na nama vide da postimo. Čuvajmo se ružna govora o drugima. Uskratimo šejtanu zadovoljstvo da po društvenim mrežama skrnavi naš post. Neka i on vidi da postimo.

Okrenimo se lijepoj riječi. Govorimo ljudima i o ljudima dobro. Budimo radost svjetovima.

Jedan pjesnik je pjevao:

“Od Boga sve dolazi, i to je objava. Bogu se sve vraća, a to je molitva”.

U ovom mjesecu Allah nam je iz milosti Svoje poslao Poslanika, a.s., i objavu, Kur'an.

Odgovorimo Mu našim namazom, postom i zekatom, našom iskrenom zahvalnošću.

Neka naše zadnje riječi uvijek budu: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.

Ramazan šerif mubarek olsun!

Izvršni odbor IZBUŠ-a

U uvodnom dijelu seminara predstavljeni su zaključci sa predramazanskog savjetovanja za muftije i glavne imame Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je održan u Sarajevu 13. januara 2026., te date smjernice za organizaciju ramazanskih aktivnosti u našim džematima.

Nakon toga je razvijena veoma plodna diskusija o ramazanskim aktivnostima, kao i drugim aktuelnim pitanjima.

Seminaru su prisustvovali gotovo svi imami IZBUŠ-a.

Po završetku seminara podijeljeni su blokovi za zekat i sadekatu-l-fitr.

I.K.

Centralni događaj bio je panel posvećen suzbijanju govora mržnje i jačanju društvene kohezije u europskim gradovima, uz naglasak na potrebu saradnje vjerskih lidera, lokalnih vlasti i relevantnih institucija.

Skupu je prisustvovao i muftija sarajevski Nedžad-ef. Grabus, kopredsjedavajući MJLC-a, koji je u uvodnom dijelu programa nastupio zajedno s predsjednikom Konferencije evropskih rabina (CER) i kopredsjedavajućim MJLC-a, rabinom Pinchasom Goldschmidtom, te visokim predstavnicima Vijeća Europe – uključujući Bjørna Bergea, zamjenika generalnog sekretara Vijeća Europe. U završnici programa obratio se i komesar Vijeća Europe za ljudska prava Michael O’Flaherty. Tokom susreta, muftija Grabus je predsjedniku CER-a Pinchasu Goldschmidtu uručio primjerak Sarajevske Hagade.

Ovaj događaj potvrđuje da je judeo-islamski dijalog imperativ radi sigurnosti zajednica, zaštite bogomolja, borbe protiv antisemitizma i anti-muslimanske mržnje, te izgradnje povjerenja među ljudima. Upravo zato je i Strazbur izabran kao mjesto okupljanja – s namjerom da se uspostave i ojačaju veze s Vijećem Europe i drugim relevantnim evropskim institucijama.

Sve navedeno ukazuje da se judeo-islamski dijalog ne smije bazirati samo na odgovorima na krize i napetosti, nego i ulaganje u viziju Europe kao zajedničkog doma u kojem se sigurnost i dostojanstvo svih zajednica čuva kroz zajedničku odgovornost.

https://www.facebook.com/share/p/1Afq2YFx5N/?mibextid=wwXIfr

Draga braćo i cijenjene sestre,

U utorak, 2. februara dočekujemo mubarek noć-Lejletul-berat. Središnja, petnaesta noć ša'bana, Lejletul-berat, noć je u kojoj intenzivnije tražimo oprost i zaštitu i oslobađanje od Vatre.  Muaz ibn Džebel prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: ,,U petnaestoj noći ša'bana Allah pogleda sva Svoja stvorenja i svima oprosti izuzev mušriku – idolopokloniku, i mušahinu – onome čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu.“

Inače, mjesec ša'ban je predvorje i avlija ramazana, mubarek mjesec u kojem vjernik očekuje da će njegova dobra djela biti uzdignuta i primljena kod Boga. Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao: Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan drugi mjesec kao što postiš mjesec ša'ban.“ Na to Božiji Poslanik, a. s.,  reče: ,,To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je između mjeseca redžeba i mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova i ja volim da se moja djela dižu dok postim.” 

Draga braćo i cijenjene sestre,

Vrijeme koje živimo ne odiše prevelikim optimizmom. Prijetnje novim ratovima, gruba demonstracija moći i sve otvoreniji pozivi za kršenjem i preuređenjem međunarodnog prava su stvarnost pred kojoj ne možemo zatvarati oči. Svijet, po ko zna koji put, sliči na poprište borbe u kojoj na jednoj strani stoji usamljeni i bezopasni Davud kojeg nikoga ne napada i ne ugrožava, a na drugoj strani je goropadni, dominantni i arogantni Džalut kojem cilj opravdava svako sredstvo.

Ipak, mi muslimani živimo s dubokom i iskrenom vjerom da samo Bog posjeduje atribute apsolutne moći, snage i vlasti i da svaka  ljudska sila, a pogotova ona lišena moralnih normi i skrupula, sama sebi ispisuje zemaljski kraj i konačnu propast.

Kur'an nas podsjeća na važnu činjenicu Božijeg harmoniziranja svijeta kojem prijeti nekontrolirana hegemonija sile i bezakonja:

وَلَوْلَا دَفْعُ اللَّهِ النَّاسَ بَعْضَهُمْ بِبَعْضٍ لَفَسَدَتِ الْأَرْضُ وَلَٰكِنَّ اللَّهَ ذُو فَضْلٍ عَلَى الْعَالَمِينَ

A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima. (El-Bekare, 251)

Ovaj Božiji princip suzbijanja sile silom, vojske vojskom, imperije imperijom, saveza savezom u historiji se, nažalost, morao ostvariti i kao bolno i gorko iskustvo neminovnog stradanja nevinih ljudi u ratnim kataklizmama. Kaže se da je u povijesti čovječanstva u pravilu bilo trinaest ratnih godina na samo jednu godinu mira. Kada se s razlogom uplašimo najgorih mogućih scenarija na današnjoj uzburkanoj geopolitičkoj mapi svijeta, prisjetimo se one nepobitne istine i utješne izreke: Svaka sjekira sebi odsjeće malj koji će je na kraju razbiti. Svaki faraon ima svoju mušicu koja će mu mozak rastočiti.

Zato je draga braćo i cijenjene sestre izuzetno važno da u ovim nemirnim vremenima zadržimo prisebnost, da ne dozvolimo da budemo povučeni inercijom destrukcije, da ne podlegnemo paničnom strahu i osjećajem da su sva naša lična nastojanja, želje i ambicije uzaludni jer ionako nema smisla raditi i graditi u svijetu izloženom bezumnom nasilju i razaranju. Svima nam neizbježno prijeti jedan ogromni talas, pravi cunami fatalizma i osjećaja bespomoćnosti.

Štaviše, nije isključeno da će u ovim nemirnim vremenima, mirni i pošteni ljudi sve više gubiti volju za životom. Usljed straha da prihvate stvarnost priželjikvat će vlastitu smrt kao jedini izlaz iz labirinta nametnutog osjećaja besmisla. fatalizma i  2017. 2018. 2019. 2020. 2021. 2022. 2023.

Poslanik, a.s. , kaže: “Neka niko od vas ne priželjkuje smrt zbog iskušenja koje ga je snašlo, nego neka kaže: ‘Allahu moj, poživi me dok je život bolji za mene od smrti, a usmrti me onda kada smrt bude bolja za mene od života.’” A na drugom mjestu Poslanik, a. s. hladi usijane a prazne glave riječima:,, Nemojte priželjkivati susret s neprijateljem, i tražite od Allaha zaštitu.”

Draga braćo i cijenjene sestre,

Na uzburkanom moru vjernik ne buši i ne ljulja lađu, kao što nijedan normalan čovjek u kuću koju je zahvatio požar ne unosi kantu benzina. Zato neka seljak planira svoju proljetnu sjetvu da ne bude gladan, neka učenik i student vrijedno uči kako bi olakšao teret roditeljima, neka svaki političar donosi razumne i mudre odluke. Pored toga, najbolje što možemo učiniti za sebe u ovako nemirnom i neizvjesnom svijetu jeste da ne gubimo vjeru u Božiju svemoć i sveznanje. Ako precijenimo i preuveličamo  moć i doseg zla, potcijenit ćemo Božiju svemoć i zaboravit ćemo da Božiji emr -odluka u svakom trenutku od grješnika može napravi pokajnika, od silnoga poniženoga, od oholog poniznog. Precijenimo li snage zla pokleknut ćemo pred iskušenjima prije bilo kakve borbe, otpora  i strpljenja poput uplašenog borca koji polaže oružje zaplašen snagom neprijatelja.

Bože Svemogući pomozi svim potlačenim ma gdje da žive i mole za Tvoju pomoć. Ujedini srca naša u vjeri i ljubavi. Učvrsti korake naše u istini i pravdi. Osnaži volju našu u bratstvu i slozi. Bože Pravedni! Molimo te da nasilnicima oduzmeš mač, a slabima podariš moć vjere u istinu i pravdu.

(Preuzeto sa postala IZ u BiH)

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 23. januar 2026. godine po Miladu, odnosno četvrti dan mjeseca ša`bana 1447. godine po Hidžri i zato u današnjoj hutbi govorimo o vrijednostima mjeseca ša`bana.
Šaban je osmi mjesec po hidžretskom kalendaru. Ovaj se mjesec još naziva eš-šehru-l-mu`azam (veličanstveni mjesec).
Zabilježeno je da je Muhamed, a.s., rekao:
„Redžeb je Allahov mjesec, ša`ban je moj, a ramazan je mjesec moga ummeta.“
Prenosi se, također, da je jedan ashaba rekao:
„O Allahov poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan mjesec kao što postiš u ša`banu.“ Na to Muhamed, a.s, odgovorio: „To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je između mjeseca redžeba i mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova i ja volim da se moja djela dižu dok ja postim.“
Zabilježeno je, također, da je hazreti Aiša, r.a., kazala da Poslanik, a.s., nijedan mjesec izuzev ramazana nije postio cijeli, a da ni u jednom mjesecu nije postio kao u mjesecu ša`banu.“

Na osnovu ovih predaja, potpuno je jasno da je mjesec ša`ban, zaista, poseban mjesec. U njemu se djela dižu Allahu Uzvišenom i zato je važno da tu priliku iskoristimo za što više dobrih djela. Ovo se, prije svega, odnosi na ibadete, kao što su post, zikr, učenje Kur`ana, ali i sva druga dobra djela.
Među tim dobrim djelima svoje mjesto obavezno treba da nađe i tevba, odnosno iskreno pokajanje za počinjene grijehe.

U suri Tahrim, osmi ajet, Allah, dž.š., kaže:

„O vi koji ste uzvjerovali, iskreno se Bogu pokajte! Može vam vaš Gospodar poništiti grijehe i uvesti u Bašče kroz koje teku rijeke, onog dana u kojem Bog neće poniziti Vjerovjesnika i one koji su s njime vjerovali. Njihovo će svjetlo ići ispred njih i s njihove desne strane, a oni će govoriti: Gospodaru naš, upotpuni nam naše svjetlo i oprosti nam, jer, Ti, uistinu, sve možeš.“
Mjesec ša`ban je poseban je i po tome što je u ovom mjesecu, druge godine po Hidžri, nakon privremenog okretanja u namazu prema
Bejtul-Makdisu u Jerusalemu, objavljeno je da će se muslimani ubuduće okretati prema Kabi u Meki.
Osim toga, druge godine po Hidžri, u ovom mjesecu je naređen ramazanski post.

Imajući sve izrečeno na umu, mjesec ša`ban je izvanredna prilika da se još više približimo našem Gospodaru i sačuvamo od šejtana.
Da nam dragi Bog pomogne u tome!

Gospodaru naš, obaspi nas bereketom u redžebu i ša`banu i daj da dočekamo ramazan.

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 23. januar 2026.

Draga braćo, poštovane sestre!

Danas je 9. januar 2026., odnosno, 20. redžeb 1447. hidžretske godine. U naredni četvrtak je druga mubarek noć u ovoj godini – Lejletul-Mir`adž i zato danas govorimo o značaju ove mubarek noći.

U prvom ajetu sure El-Isra Allah, dž.š., kaže:

„Slava Onom Koji je dao Svom robu da u jednoj noći proputuje od Svetog hrama u Hram daleki, čiju smo okolicu blagoslovili, kako bismo mu neka Naša znamenja pokazali. On je, uistinu, Onaj Koji sve čuje i Koji sve vidi.“

Ovaj ajet govori o prvom dijelu Lejletul-Mir`adža, noćnom putovanju Muhameda, a.s., iz Mekke u Jerusalem, koji se naziva Isra`.
Nastavak putovanja je uzdignuće Muhameda, a.s., od Jerusalema kroz sedam nebesa u kojem je Muhamed, a.s., sreo sve značajnije poslanike, vidio Džennet i Džehennem i na kraju razgovarao sa Allahom, dž.š.
Ovaj događaj dogodio se godinu i po prije Hidžre, a poslije godine žalosti, u kojoj je Muhamed, a.s., ostao bez svoje supruge h. Hatidže i amidže Ebu Taliba.

Mi`radž je mu`džiza (nadnaravno djelo svojstveno samo poslanicima) kojom je Allah, dž.š., potvrdio i dokazao poslanstvo Muhameda, a.s., drugim ljudima, a Poslanika, a.s., nagraditi za dotadašnje poteškoće s kojim se susretao i ohrabriti ga pred izazove koji će uslijediti.
Na Mi`radžu su Muhamedu, a.s., objavljeni posljednji ajeti sure El-Bekare, koje je lijepo što češće učiti, a posebno svaki dan poslije sabah namaza, a u dosta naših džamija ovi se ajeti uče poslije jacije namaza svakog uoči petka i ponedjeljka. Ovi ajeti uče se i na kaburu nakon ukopa mejta.

Podsjetimo se ovdje na njihovo značenje:

„Poslanik vjeruje u ono što mu je objavljeno od njegovog Gospodara, kao i vjernici – svi vjeruju u Boga, Njegove meleke, Njegove Knjige i Njegove poslanike, i ne pravimo razliku ni između kojeg od Njegovih poslanika – i govore: Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš! Tebi se sve vraća.
Bog ne zadužuje nikoga preko njegovih mogućnosti, njegovo je ono što zaradi, ali je i protiv njega ono što zaradi: Gospodaru naš, nemoj nam zamjeriti ako zaboravimo ili grešku napravimo! Gospodaru naš, također, ne stavljaj na nas breme onako kako si ga stavljao na one prije nas! I nemoj nas, Gospodaru naš, opterećivati nečim što ne možemo podnijeti! I pomiluj nas, i oprosti nam, i budi prema nama milostiv! Ti si naš Gospodar pa nam pomozi spram ljudi koji poriču!“
Na Mi`radžu je Poslaniku, a.s., obećan Džennet za njegove sljedbenike i, konačno, na Mi`radžu je propisan namaz.

Sestre i braćo!

Vezu između Mi`radža i namaza objasnio je Muhamed, a.s., riječima:
„Namaz je mi`radž vjernika.“
Dakle, namaz je naša svakodnevna komunikacija sa Allahom, dž.š.
Naše stajanje u namazu, učenje Kur`ana, pregibanje, sedžda, kao i sjedenje u namazu, kojim se sjećamo Poslanikovog, a.s., razgovora sa svojim Gospodarom na Mi`radžu, sve je to naš svakodnevni susret s Allahom, dž.š.

U 45. ajetu sure El-Ankebut Alalh, dž.š., kaže:

„Kazuj ono od Knjige čime te nadahnjujemo i namaz klanjaj! Namaz, uistinu,
odvraća od razvrata i svega što je nedopušteno, i spominjanje Boga je, svakako, nešto najveće, a Bog zna ono što radite.“

Ove riječi Allaha, dž.š., kao, uostalom, i sve druge, treba najozbiljnije razumjeti. Namaz je propisan pet puta dnevno i na to se treba naviknuti još od malih nogu, ali je podjednako važno da ta navika ne preraste u rutinu, jer je rutina, nažalost, samo otaljavanje, a onda takav namaz ne podstiče čovjeka na dobro i ne odvraća od zla.
Zato je potrebno stalno propitivati kvalitet našeg namaza.

Današnju hutbu završavamo kur`nskom dovom:

„Rabbidž`alni mukimessalati ve min zurrijjeti, Rabbena ve tekabbel dua`.“

(Gospodaru, učini da redovno obavljam namaz, ja i moje potomstvo!
Gospodaru naš, uslišaj dovu)!

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman, 9. januar 2026.

Poštovana braćo i sestre,

Danas je drugi dan u ovoj 2026. godini, odnosno, 13. redžeb 1447. hidžretske godine. Vrijeme neumitno teče. Često čujemo da vrijeme brzo prolazi.
Da li je to tako, ili nam se samo tako čini, jer u našem vremenu nema dovoljno bereketa?

U poznatoj suri, koja se i zove El-Asr-Vrijeme, Allah, dž.š., kaže:

„Tako Mi vremena, čovjek je na gubitku, doista, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela, i potiču se međusobno na Istinu, i na strpljenje se međusobno potiču.“

Ukoliko želimo da budemo sa onima koji nisu gubitnici, trebali bismo stalno razmišljati o tome kako koristimo blagodat koja se zove vrijeme.
Podjednako je važno da razmišljamo kako koristimo vrijeme dok radimo, kako ga koristimo za naše ljudske potrebe i konačno, ništa manje nije važno, kako koristimo svoje slobodno vrijeme.
U svemu tome mora postojati mjera. Kad radimo, treba da radimo i dadnemo sve od sebe da taj posao obavimo najbolje što možemo. S druge strane, ni u poslu se ne smije pretjerivati. Ako taj posao ide na uštrb normalnih ljudskih potreba, onda je upitno je li to dozvoljeno.
Konačno, naš najveći izazov je naše slobodno vrijeme, jer se ponajviše grijeha učini upravo u slobodnom vremenu. Zbog toga je od najvećeg značaja da to vrijeme popunimo našim formalnim ibadetskim obavezama, poput zikra, namaza, posta i svega drugog što hrani našu dušu.

Mudri Hasan Basri je rekao:

“Zbilja, vrijeme svako jutro poziva čovjeka: ‘O čovječe, iskoristi me, jer ja ti se, tako mi Allaha, nikad neću vratiti!'”

U 46. ajetu sure Fussilet Allah, dž.š., veli:

“Ko čini dobro, u svoju ga korist čini, a ko zlo čini, na svoju ga je štetu učinio, jer tvoj Gospodar nije nepravedan prema Svojim robovima.”
A u suri El-Muddessir, od 38. do 45. ajeta Gospodar svjetova upozorava:

„Svaki čovjek je zalog onome što uradi, osim sretnika, koji će se u Baščama raspitivati o grješnicima: Kako ste u Sekar (Džehennem) dospjeli? Oni će odgovoriti: Nismo bili od onih koji su namaz klanjali, i nismo siromahe hranili i besposličili smo s onima koji su besposličili.“

Još jedno upozorenje nalazimo i u 99. i 100. ajet sure El- Mu`minun:

“Tek kad nekom od njih dođe smrt, on rekne: Gospodaru moj, povratite me, kako bih radio dobro u onom svijetu što sam ga napustio! Ma kakvi, to on samo priča! Iza njih nalazit će se berzeh sve do dana kada će biti oživljeni.”

Ovu hutbu završavamo dovom dragom Bogu da budemo od onih koji će blagodat vremena iskoristiti u svoju korist, a ne na svoju štetu i da vrijeme na ovome svijetu bude svjedokom naše odanosti Allahu, dž. š., i Njegovom poslaniku Muhamedu, a.s.

Amin ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 2. januar 2026.

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 19. decembar 2025. godine po Miladu, odnosno 28. džumadel-uhra 1447. godine po Hidžri. Sutra navečer, dakle, ulazimo u mjesec redžeb. Zato danas govorimo o značaju ovog mjeseca.

U suri Et-Tevbe, 36. ajet, stoji:
„Kako je Bog propisao onda kada je nebesa i Zemlju stvorio, računanje vremena kod Boga temelji se na dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta. To je ona prava i vjerodostojna vjera, i zato nemojte u njima nad sobom nasilje činiti, ali se protiv višebožaca svugdje i bez prestanka borite, kao što se oni protiv vas svugdje i bez prestanka bore, i znajte da je Bog s onima koji se čuvaju.“
Mjesec redžeb je jedan od ova četiri sveta mjeseca. Pred nastupanje ovog mjeseca Muhamed, a.s., je učio dovu:
“Allahumme barik lena fi redžebe ve ša'bane, ve belligna ramadan – Moj Bože, blagoslovi nas u redžebu i šabanu i daj da dočekamo ramazan.”
O značaju mjeseca redžeba govori hadis Poslanika, a.s,:
„U Džennetu ima rijeka po imenu redžeb. Njena voda je bjelja od mlijeka, a slađa od meda. Ko bude postio u ovom mjesecu, Allah, dž.š., će ga napojiti iz ove rijeke“.
Na osnovu ovog hadisa i mi bismo trebali što više dana u ovom mjesecu postiti.
Dodajmo da je u našem narodu poznat je izraz post učajluka, a ovaj izraz znači postiti cijeli mjesec redžeb, cijeli ša`ban i, naravno, ramazan. Treba kazati da je kod nas uvijek postojao jedan broj vjernika i vjernica koji su postili ova tri mjeseca.
Inače, sam izraz je nastao od turskih riječi: “Uč” što znači – tri i riječi –“Ajluk” što znači – mjesec.

Braćo i sestre!

Dolazak mjeseca redžeba znači da je do ramazana ostalo svega dva mjeseca, a to opet znači da je vrijeme za najneposredniju pripremu za dolazak ovog dragog gosta.
U toj pripremi posebno mjesto treba da zauzme tevba, odnosno pokajanje i dova dragom Bogu da nam primi pokajanje.
U suri Tahrim, 8. ajet, Allah, dž.š., kaže:
„O vi koji ste uzvjerovali, iskreno se Bogu pokajte! Može vam vaš Gospodar poništiti grijehe i uvesti vas u Bašče kroz koje teku rijeke, onog dana u kojem Bog neće poniziti Vjerovjesnika i one koji su s njime vjerovali. Njihovo će svjetlo ići ispred njih i s njihove desne strane, a oni će govoriti: „Gospodaru naš, upotpuni nam naše svjetlo i oprosti nam, jer Ti, uistinu, sve možeš!“
Uz ovaj ajet navedimo i hadis Muhameda, a.s.:
„Svi su ljudi grješnici, a najbolji grješnici su oni koji se pokaju, Bogu se povrate i grijeh napuste.
Nadalje, u suri En-Nisa, 17 i 18, ajet, Allah, dž.š., kaže:
„Međutim, Bog prima pokajanje samo od onih koji učine ružno djelo iz neznanja pa se potom brzo pokaju. To su oni kojima će Bog oprostiti, a Bog sve zna i mudar je.
I ne prima se pokajanje od onih koji čine loša djela pa tek kad se nekome od njih smrt približi, rekne: „Sada se, doista, kajem“, kao ni od onih koji umru kao poricatelji. Takvima smo bolnu kaznu pripremili.“

Ovu hutbu završavamo dovom Allahu, dž.š., da nam osnaži vjeru i omili razmišljanje o vlastitm grijesima, kako bi se što prije iskreno pokajali i nakon toga ne vraćali u grijeh.

Gospodaru naš, blagoslovi nas u redžebu i ša`banu i daj da dočekamo ramazan.

Amin, ja Rabe-l-alemin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 19. decembar 2025.

Na sjednici je razmatrana realizacija ranijih odluka, među kojima i zajednička inicijativa sa partnerskim organizacijama – upućivanje pisma Vladi Švedske kojim se izražava zabrinutost zbog sve češćih negativnih izjava o islamu i muslimanima u javnom prostoru.

Donesene su nove odluke koje se odnose na podršku džematima u oblastima sigurnosti, mektebske nastave i nastave bosanskog jezika. Izvršni odbor je također uputio preporuku džematima da apliciraju na državne programe podrške za sigurnost objekata.

Na kraju sjednice razmatrana je pristigla pošta i donesene su odluke vezane za podnesene zahtjeve, uključujući finansijsku podršku određenim projektima i podršku prijedlozima za izmjenu normativnih akata.

Naredna sjednica Izvršnog odbora održat će se utorak, 17. februar 2026. godine, s početkom u 19:00 sati (online), a Redovna Skupština IZBUŠ-a u subotu, 28. mart 2026. godine u Jönköpingu

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 14. džumadel-uhra 1447. H. godine, odnosno 5. decembar 2025. godine po Miladu.
Ovaj dan se u svijetu obilježava kao dan volontera, pa ćemo se i mi u današnjoj hutbi baviti ovom temom.

U 2. ajetu sure “El-Maide” stoji:

“I pomažite se međusobno u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte jedni druge podržavati u grijehu i nasilju! I čuvajte se Boga, jer Bog, uistinu, žestoko kažnjava.”

Ovaj kur`anski ajet nas poziva na permanentno činjenje dobrih djela svake vrste. Poslanik, a.s., je puno govorio o općem angažmanu na dobročinstvu. Na osnovu tog govora mogli bismo kazati da je Muhamed, a.s., baš govorio o voluntarizmu.
Evo nekih od tih hadisa:

„Vidio sam čovjeka u Džennetu zbog drveta koje je bilo na putu i smetalo ljudima, pa ga je posjekao. Pokazana su mi djela moga ummeta, i dobra i loša. Vidio sam da je jedno od dobrih djela ukloniti prepreku sa puta.“

„Vjerovanje se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova. Najveći dio su riječi la ilahe illallah, a najmanji ukloniti prepreku s puta, a i stid je sastavni dio vjerovanja.“

„Ko pronađe vodu pa iz nje pije ono što je živo bio on čovjek, džin ili ptica, Bog će ga za to nagraditi na Sudnjem danu.“

„Najbolje djelo je da brata učiniš sretnim ili da vratiš njegov dug ili da ga nahraniš.“

„Onaj ko pomaže udovicama i siročadima je kao borac na Božijem putu ili kao onaj ko noći provodi klanjajući, a dane posteći.“

Drugovi Muhameda, a.s., su pravilno razumijeli ove poruke i naprosto se utrkivali ko će više dobrih djela uraditi.
Tako je bilo u povjesti islama, a tako su radili i naši preci.
Mi stariji pamtimo nešto što se zvalo moba. Ljudi su naprosto hrlili da jedni drugima pomognu. Rijetko je ko nešto radio sam. Kad bi se pravila kuća, kosilo, kupilo sijeno ili želo, uvijek je bila moba, odnosno komšije bi jedni drugima pomagali.
Naše džamije oduvijek su bile čiste zahvaljujući djevojkama koje bi jedva čekale da se organizira čišćenje.
Čista su bila i naša mezarja zahvaljujući dobrovoljcima koje je rijetko kad trebalo plaćati za to.
Sjećamo se i dobrovoljnih akcija koje je organizirala bivša država, bez obzira šta o tome danas mislili.
Ako bismo danas postavili pitanje o broju volontera, statistika kaže da ih je znatno manje nego prije, ali ih ima i nema gotovo nijedne države da tome ne prilazi veoma ozbiljno, jer je pitanje bi li društvo uopće moglo funkcionirati bez volontera.

Šta je s nama muslimana?

Mi bismo, s obzirom na citirane hadise, morali biti preteče voluntarizmu. Nažalost, nismo baš uvijek. To, naravno, ne znači da među nama nema volontera. Ima itekako. Pitanje je da li bi naš džemat, ili Zajednica općenito, bila ovako uspješna bez angažmana volontera.
Na nama svima je zadatak da ovaj emanet prenesemo i na naše najmlađe. Na tom zadatku moramo biti mudri, pokazati to vlastitim primjerom i lijepim savjetom.

Dragi volonteri!

Sretan vam vaš dan, uz dovu Gospodaru svjetova za nagradu onim volonterima koji su preselili na bolji svijet, a nama da omili dobročinstvo svake vrste.

Amin ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman
Malmö, 5.12.2025.

Allah džellešanuhu odabrao je petak između svih ostalih dana. Spomenuo ga je u Svojoj Knjizi, po njemu nazvao suru u Kur’anu, i učinio ga najvrjednijim i najplemenitijim danom. Poslanik, a. s. kaže: “Najbolji dan u kojem je izašlo sunce je petak. To je dan uljepšavanja i ukrašavanja. S izlaskom sunca svakog petka sunnet je okupati i namirisati se. Poželjno je da se muslimani petkom natječu u ranom odlasku na džumu. Poslanik, a.s., kaže: “Ko se okupa petkom, onako kako se kupa od džunupluka, a zatim ode u prvom satu, kao da je žrtvovao devu; ko ode u drugom satu, kao da je žrtvovao kravu; ko ode u trećem satu, kao da je žrtvovao rogatog ovna; ko ode u četvrtom satu, kao da je žrtvovao kokoš; ko ode u petom satu, kao da je žrtvovao jaje, a kada izađe imam, meleki uđu u džamiju i slušaju hutbu.” (Buhari i Muslim)

U petak se desio veliki kosmički događaj: u njemu je Allah, džellešanuhu, upotpunio stvaranje nebesa i Zemlje, u ovom danu je po riječima Božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s. stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je izveden iz Dženneta.” (Muslim)

Draga braćo!

Džuma je dan u kojem se podižu deredže i brišu grijesi. Allah, džellešanuhu, u ovom danu, otvara vrata Svoje dobrote ljudima i u jednom njegovom času ne odbija nijednu dovu. Rekao je Poslanik, alejhis-selam: ,,U petku ima jedan čas, koji nijedan musliman neće potrefiti, i tražiti u njemu od Allaha dobro, a da mu Allah neće dati ono što traži od Njega.”

Blagodati ovog dana za vjernike ne završava se sa ovim svijetom i protežu se sve do Dženneta. Najveća blagodat koju će mu'mini uživati u ovom danu je viđenje Milostivog Stvoritelja.

“U Džennetu“, kaže Poslanik, a.s. ,, ima pijaca na kojoj će se džennetlije okupljati svakog petka, kao što su se okupljali na dunjaluku, pa će puhnuti sjeverni vjetar, koji će zasuti njihova lica i odjeću (džennetskim pijeskom), pa će im to povećati ljepotu, a nakon toga vratit će se svojim porodicama, ljepši i otmjeniji, pa će im oni reći: ‘Tako nam Allaha, vaša ljepota se povećala’, a i oni će njima reći: ‘A i vi ste se, nakon našeg odlaska, proljepšali.’”

Ibn Mesud, Allah bio zadovoljan s njim, rekao je: “Požurite na džumu, jer Allah, džellešanuhu, pokazivat će se stanovnicima Dženneta svakog petka, i oni će Mu se moći približiti onoliko koliko su žurili na džumu na dunjaluku.”

Poslije džuma-namaza, ljudi se vraćaju svojim redovnim obavezama i nastavljaju se radovati tom danu. Ibadet i pobožna djela petkom, ne završavaju sa obavljanjem džuma namaza. Preporučuje se da musliman ostatak ovog dana provede u zikru i onome što će ga približiti njegovom Gospodaru: “A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumua, 10).

Po riječima Poslanika ,a.s., tragovi dobrih djela učinjenih petkom osjete se deset dana poslije njega: “Niko od vas neće se okupati petkom, i očistiti se koliko bude mogao, i namazati se mirišljavim uljem, ili namirisati mirisom koji ima kod kuće, a zatim otići u džamiju, i ne razdvojiti dvojicu koji sjede u džamiji (jedan do drugog), i klanjati propisani namaz, slušati imama dok bude držao hutbu, a da mu neće biti oprošteni grijesi između te i druge džume.” Muslim bilježi dodatak: “I još tri dana preko toga.”

Draga braćo!

Petak nije običan dan. Ovom danu bismo se trebali više radovati. U njemu bismo se trebali okretati sebi, posvećivati porodici, započinjati hairli poslove. Danas je posebno teško biti svjestan vrijednosti ovog dana, jer brzi protok vremena svakom danu oduzima njegovu duhovnu aromu i specifičnost. Svi su nam dani isti, jer te dane usljed zaborava vrijednosti koje im je Bog podario, izjednačavamo sa drugim danima. Nemar prema petku ogleda se u tome što odveć rutinski, površno i nedovoljno ozbiljno doživljavamo i posebnu vrijednost džuma-namaza. Koliko je opravdana naša žurba da što prije izađemo iz džamije petkom? Kakva nas to veća blagodat očekuje iza džamijskih vrata? Je li nam džuma teret nemirnoj duši ili rasterećenje samokorećoj duši i prosvjetljenje zastrtom srcu?  Ko se bude nemarno odnosio prema blagodatima ovog dana, propustit će veliko dobro, a onaj ko iz nemara ostavi džuma-namaz, Allah će zapečatiti njegovo srce i bit će od nemarnih.

Petak je Allahov poklon ovome ummetu, dan duhovne okrjepe, mejdan za natjecanje u dobrim djelima. Ko na ispravan način iskoristi ovaj dan, Allahovom dobrom, bit će pomognut i u ostalim danima. Bože Milostivi, nadahni nas da se radujemo ovom danu i da vjerujemo u njegove blagodati. Primi dove naše koje učimo u ovom mubarek danu i obraduj nas viđenjem tvoje Svjetlosti u Džennetu kojom ćeš na ovaj dan počastiti iskrene robove Svoje.

(Preuzeto sa Portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 1. džumade-l-uhra 1447. godine po Hidžri, odnosno 21. novembar  2025. godine. U utorak, ako Bog da, obilježiti ćemo Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Naša domovina Bosna i Hercegovina je puno starija od 25. novembra 1943. godine kada je u Mrkonjić Gradu u vihoru Drugoga svjetskoga rata održano drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a.

Borbi za našu državnost prethodila je grčevita borba za nacionalni i kulturni identitet Bošnjaka. Ne treba zaboraviti da je upravo država koja je omogućila priznavanje Bošnjaka kao naroda, pa makar i pod imenom Musliman, dugo zabranjivala rad bošnjačkih kulturnih i nacionalnih društava. Bošnjaci su bili jedini narod u Evropi koji nije imao nijednu svoju nacionalnu instituciju, a nijedan bošnjački pisac sve do kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća nije bio zastupljen u nastavnim programima srednjih škola. Išlo se tako daleko da su u sevdalinkama izvođenim na Radio Sarajevu mijenjani stihovi u kojima se spominju riječi aga, beg i Bog.

Ipak, 25. novembar je službeni, zvanični praznik – Dan državnosti Bosne i Hercegovine, jedan od najznačajnijih datuma u njenoj hiljadugodišnjoj historiji. Radi se o datumu za koji se veže obnova državnosti Bosne i Hercegovine, kao i ideja moderne i suverene države, zajedničke i nedjeljive domovine svih njenih naroda i građana.

Draga braćo i sestre.

Milostivi nas Allah podsjeća na jedno sudbonosno važno i poučno obećanje, na svojevrsni domoljubni zavjet Benu Israila dat Musau, a.s. Naime, nakon surovog nasilja i tlačenja kojem su bili izloženi pod vlašću faraona, generacija potlačenih obavezuje se da će neprestano ulagati napore kako bi u budućnosti živjeli dostojanstven život i izbjegli stradanja i poniženja:

قَالُوا وَمَا لَنَا أَلَّا نُقَاتِلَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَقَدْ أُخْرِجْنَا مِنْ دِيَارِنَا وَأَبْنَائِنَا

,,Zašto da se ne borimo na Allahovom putu’ – rekoše – ‘mi koji smo iz zemlje naše prognani i od sinova naših odvojeni?“ (El-Bekate, 246)

Skoro identičan zavjet spomenut u ovom kur'anskom ajetu i mi dugujemo našoj domovini. Ko će se drugi pored nas zalagati i zar nas neko mora ubjeđivati u to da je moralna obaveza i čast boriti se za državu koja je nenaoružana i opkoljena na svoja nespremna pleća primila agresiju i genocid i preživjela uprkos suprotstavljenim interesima evropskih zemalja.

Zavjet koji dugujemo domovini može se sažeti u snažnoj misli jednog našeg književnika: ,,Mi smo Bošnjaci, naša je država Bosna i Hercegovina, granice Bosne osjećamo kao granice sopstvene kože.“ Ma gdje Bošnjaci živjeli ona u njima živi kao krvotok. Uprkos saznanju da mnogi građani Bosne i Hercegovine napuštaju svoju domovinu, ova napaćena i herojska, mubarek zemlja, posijana je neuništivo dobrim sjemenom. Koliko god je otišlo jakih i dobrih, pametnih i bogatih, toliko je, za sve što nama i našoj domovini treba, u Bosni ostalo i moćnih i sposobnih. Na nama i našim institucijama je da to sjeme prepoznamo i da ga ne čupamo vlastitim rukama. Ono će, ako Bog da rasti, sazrijevati i u budućnosti donositi velike i bogate plodove.

Draga braćo i sestre!

Pozvani smo i da iznova obnavljamo zavjet bezuvjetne ljubavi koja pripada našoj domovini.

Kao što se za domovinu bori i u ratu i miru, domovina se voli i u izobilju i u oskudici. Za domovinu srce kuca i kada je mnogo šta u njoj nesređeno i slabo, kada se u njenom društvu ima šta popravljati i liječiti, kada su dani i život u njoj ledeni i tužni.  I tada ostaje zavjet da naučimo razlikovati  dužnu ljubav prema domovini od svih devijacija i nepravedni koji se u njoj dešavaju.

Gospodaru naš, Koji si ovu našu domovinu Bosnu i Hercegovinu tako lijepom stvorio, i nimete mnogobrojne po njoj prosuo, i na njoj planine, brda i brjegove uzdigao, šumama, livadama i rijekama je okitio, ravnim i plodnim poljima je opskrbio, molimo Te, Gospodaru naš, da je učiniš sigurnom i slobodnom za sve plemenite ljude koji u njoj žive.

Gospodaru naš, našoj Domovini podari postojanost i svaku dobrobit pod okriljem Tvojim; zaštiti je od nesreća i belaja. Milostivi Allahu, povećaj ljubav Bošnjaka prema Domovini, ne dozvoli da nam nasilnici budu u vlasti, a brigu o nama povjeri najboljima od nas.

Amin.

Sretan nam Dan državnosti Bosne i Hercegovine!

(Preuzeto sa portala Islamske zajednice u BiH)

https://izb.se/wp-content/uploads/2025/09/Bilten-br.61.pdf

Draga braćo,

Svi znamo osjećaj kada završi godišnji odmor. Dani provedeni u odmoru, putovanjima ili sa porodicom prođu brzo, a onda se iznenada nađemo ponovo u svakodnevnim poslovima i obavezama.
Na odmoru osjećamo rasterećenje – nema stresa, nema žurbe – ali znamo da će se taj period završiti i da ćemo se vratiti u realnost.
Upravo tako je i sa našim životom na ovom svijetu u odnosu na ahiret.
Dunjaluk, ma koliko bio ugodan, kratak je i prolazan. Ahiret je trajno boravište.

Allah, dželle šanuhu, kaže:
“A život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje – zar se nećete opametiti?” (El-En'am, 32)

Kao što znamo da odmor nije vječan, nego se moramo vratiti na posao, tako moramo biti svjesni da dunjaluk nije naše trajno prebivalište – povratak Allahu je siguran.

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže:

“I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, pa će svakome biti potpuno ono što je zaslužio, i nikome neće biti učinjena nepravda.” (El-Bekara, 281)

Braćo,

Razlika je što se na posao vraćamo tačno na datum koji znamo, a povratak Allahu je siguran, ali datum nam nije poznat. To nas uči da budemo spremni u svakom trenutku.
Zamislite da se sa odmora vratite nespremni – nepročitani e-mailovi, neurađeni zadaci – kakav bi to bio pritisak? A šta je tek kada čovjek pred Gospodara dođe bez spremnih dobrih djela?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
“Budi na ovom svijetu kao stranac ili putnik.” (Buharija)

Putnik se na odmoru ne zavarava da je to njegov dom. On zna da će uskoro krenuti dalje.
Naš odmor su blagodati i ugodnosti ovog života, a posao je polaganje računa pred Allahom.
Zato, kao što se prije povratka na posao pripremamo – planiramo zadatke, razmišljamo šta nas čeka – pripremajmo se i za povratak Allahu: kroz namaz, iskrenu dovu, pomaganje drugima, čuvanje jezika od grijeha i srce od oholosti.

Molim Allaha da nas učini svjesnima prolaznosti ovog života, da nam dunjaluk bude sredstvo, a ne cilj, i da nas uvede u Džennet bez polaganja teškog računa.

Hamza-ef. Terzić
Jönköping, 15.08.2025.

Poštovana braćo i sestre,

Danas je 1. avgust 2025. godine, odnosno, 7. safer 1447. hidžretske godine.

Ovih dana na Igmanu iznad Sarajeva održava se manifestacija ,,Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2025.” Manifestacija ima za cilj da evocira uspomene na podvige u borbi protiv agresora od 1992. do 1995. godine.

Kada su u ljeto 1993. godine agresori na BiH pokušali osvojtiti jedini slobodni teritorij na domak Sarajeva bosanskohercegovački borci su pokazali nezapamćenu hrabrost, nesebičnost i odlučnost da, bez obzira na žrtve, idu do konačne pobjede. Igman je odbranjen, a odbranom Igmana odbranjeno je Sarajevo i Bosna i Hercegovina!

Igman nisu branili samo borci iz Sarajeva. Igman su branili pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine iz gotovo svih njenih korpusa, odnosno, iz cijele Bosne i Hercegovine. I zato sjećanje na herojske borbe na Igmanu nije samo sjećanje na pripadnike jedinica koje su učestvovale u tim borbama, već i sjećanje na sve pripadnike Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Za koji dan naši ponosni Krajišnici, ali i cijela Bosna i Hercegovina, obilježit će još jednu godišnjicu – godišnjicu šehadeta rahmetli generala Izeta Nanića.

Braćo i sestre,

Koliko god nam se činilo da se dostojno sjećamo naših heroja, to nije dovoljno. Čini se da posebno malo govorimo o časnom ponašanju naše Armije. Uprkos ogromnim izazovima, velikim zločinima, konačno i genocidu nad našim narodom, naša Armija ostala je dostojanstvena i nije zabilježen nijedan organizirani zločin na civile, imovinu ili vjerske objekte drugih naroda.

U Kur`anu Časnom stoji:

„…ako neko ubije nekoga, koji nije ubio nikoga, kao da je sve ljude poubijao…“

Neki naši borci nisu ni znali za ove Božije upute, ali su ih se pridržavali, jer su tako učeni i odgajani od malih nogu.

O tome se mora mnogo više govoriti i to sa mnogo više ponosa nego što to činimo.

Draga braćo i sestre,

Igman, Vlašić, Ćorkovača i bezbroj drugih herojskih mjesta širom Bosne i Hercegovine  podsjećanja su na braću i sinove koji su ugradili svoje živote u temelje naše domovine.

Zahvaljujući njima, koji su bili neprobojni bedem na borbenim linijama uzduž i poprijeko naše domovine, danas Bosna i Hercegovina uživa blagodati mira i slobode. Njima najviše dugujemo i za  blagodati države.

Zato u ovim danima podsjećanja na sve naše znane i neznane heroje preispitajmo svoj odnos prema domovini.

Bez obzira što trenutno ne živimo u Bosni i Hercegovini, ne smijemo biti nezainteresirani za sadašnjost i budućnost domovine. I danas se atakira na njenu teritoriju, napadaju se njene temeljne vrijednosti: cjelovitost i nezavisnost.

Braćo i sestre,

U ovim trenucima na platou Igmanske džamije uči se Dova za domovinu.

Zamolimo i mi Gospodara Svemogućeg da našoj domovini podari mir, njenim ljudima znanje, ljubav i razumijevanje.

Gospodari naš, ohrabri nas da volimo drugome ono što volimo sebi, a čime si Ti zadovoljan, uzdigni nas iznad svake potrebe od koje ljudi nemaju koristi i u čemu nema nikakvog dobra.

Gospodaru naš, molimo Te i za  našu drugu domovinu – Švedsku.

Dragi Bože, posebne dove upućujemo za napaćenu Gazu. Neka se konačno zaustavi genocid nad nedužnim narodom ove Svete Zemlje.

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman,

Malmö, 1. avgust 2025.

Nakon što je učenica Medina Jegić izvela poemu “Inferno”, moderator tribine, univerzitetski profesor u Švedskoj Adnan Mahmutović, predstavio je projekat i ukazao na značaj ovog događaja za švedsku javnost, dok se u ime domaćina obratio i predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj Mehmed Hasanbegović.

Predavanja su održali Hikmet Karčić, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, koji je i autor izložbe, i nobelovka Christina Doctare.

Govoreći o genocidu u Srebrenici, Doctare je kazala kako se sjeća šta se pripremalo Bošnjacima, s obzirom na to da je izvještavala iz Bosne tokom rata.

Više pročitajte na PREPORODINFO pritiskom na link: https://preporod.info/bs/article/63603/svedska-nobelovka-doctare-upozoravala-sam-svijet-da-ce-genocid-biti-pocinjen

https://izb.se/wp-content/uploads/2025/05/Bilten-br.60.pdf

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 13. dan mjeseca ševvala 1446. hidžretske godine. Ramazanske ljepote polahko se gube u sjećanju. Ne bi, međutim, bilo dobro da one skroz izblijede i da se vratimo starim navikakam kao da ramazana nije ni bilo. Zato u današnjoj hutbi govorimo o kontinuitetu, odnosno ustrajnosti u dobrim djelima.
U 30. ajetu sure Fussilet Allah, dž.š., kaže:

„Onima koji kažu: Naš Gospodar je Bog, pa se potom pravilno uprave, sići će meleki i reći: Ne bojte se i nemojte tugovati, već se radujte Džennetu, koji vam je obećan.“

Ovo uspravljanje, odnosno, ustrajnost, ne znači potpuni nastavak intenzivnog ramazanskog života. Od nas se ne traži da nastavimo stalno postiti i činiti druge ramazanske ibadete. Poslanik, a.s., preporučuje da u ovom mjesecu postimo tek jednu njegovu petinu, odnosno, šest dana. Slično je i sa drugim dobrim djelima.
Kur`an časni nam zato u 77. ajetu sure El-Qasas preporučuje:

”I time što ti je Bog dao bori se za onaj svijet, ali ne zaboravi ni svoje sljedovanje na ovom svijetu, i čini dobročinstvo onako kako ga je Bog tebi učinio, i nemoj činiti nered po zemlji, zaista, Bog ne voli one koji nered čine.”

A naš najbolji učitelj, Muhamed, a.s., svojim je primjerom pokazao kako to treba izgledati u praktičnom životu, te nas savjetuje:

„Ponašajte se na ovom svijetu kao da ste gosti, a neka vam džamije budu kao domovi vaši. Navikavajte vaša srca na nježnost i milosrđe, zatim razmišljajte i plačite. Neka vas prohtjevi vaši i strasti ne zanesu pa da gradite palače u kojima nećete živjeti, ili da gomilate blago koje nećete trošiti, ili da žudite za onim što ne možete postići.“

„Ostavite ovosvjetsko življenje onima koji su mu se isključivo predali. Jer, ko bude uzimao od ovog svijeta više nego što mu je potrebno, opredijelio se za svoju propast, a da toga nije bio ni svjestan.“

„Nije najbolji među vama onaj ko napusti ovaj svijet radi onog, niti onaj radi ovog, nego je najbolji onaj koji uzme i od ovog i od onog svijeta.“

„Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti, a radi za onaj svijet kao da ćeš sutra umrijeti.“

“Ko osvane i jedina mu briga bude dunjaluk, neće od Gospodara zauzvrat ništa dobiti, a uz to, On će mu za srce četiri osobine privezati:
– brigu koje se nikad neće riješiti,
– bit će uvijek zauzet, tako da neće imati slobodnog vremena,
– bit će siromašan, te se nikada neće obogatiti i
– imat će beskrajnu nadu, a nikad neće stići do cilja.”

Braćo i sestre!

Ovim ajetima i hadisima nisu potrebni nikakvi posebni komentari. O njima trebamo samo što češće razmišljati. Stalno ih sebi ponavljati. I stalno tražiti nove odgovore. Oni će nam zasigurno pomoći da pravilno odredimo i naše životne prioritete.
Dovimo Gospodaru svjetova da nam u tome pomogne.

Amin!

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 11. april 2025.

Ramazan šerif mubarek olsun!