Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj sa zabrinutošću prati ton dijela javne rasprave o islamu i muslimanima uoči izbora 13. septembra 2026. godine.

Islam i muslimani zauzimaju vidljivo mjesto u dijelu ovogodišnje predizborne kampanje. Zabilježene su izjave da islamu nema mjesta u Švedskoj i da muslimani mogu prestati biti muslimani. Objavljena je i knjiga jednog zastupnika u švedskom parlamentu u kojoj se islam opisuje kao totalitarna ideologija i prijetnja Švedskoj. U političkim prijedlozima pojavljuju se i mjere koje se neposredno odnose na muslimanski vjerski život. Posebno zabrinjavaju pozivi muslimanima da se odreknu svoje vjere. O muslimanima se pritom mnogo govori, dok se njihov vlastiti glas znatno rjeđe čuje.

Kritičko propitivanje religijskih učenja, praksi i institucija sastavni je dio slobodnog i otvorenog društva. Ono, međutim, treba jasno razlikovati od generaliziranja o vjernicima kao kolektivu, osporavanja njihove ravnopravnosti ili predstavljanja njihove vjerske pripadnosti kao same po sebi društvene, kulturne ili sigurnosne prijetnje.

Problemi integracije, segregacije i sigurnosti postoje i o njima treba otvoreno razgovarati. To ne znači da se odgovornost za te probleme može pripisivati islamu ili muslimanima kao cjelini.

Kada se muslimani predstavljaju kao prijetnja ili kao ljudi koji ne pripadaju Švedskoj, takav govor stvara nepovjerenje prema ljudima koji ovdje žive, rade, odgajaju svoju djecu, uredno plaćaju poreze i na različite načine doprinose društvu. Kao i svi drugi građani, oni s pravom očekuju da budu jednako tretirani i da svoja prava i obaveze ostvaruju pod jednakim uslovima, bez obzira na svoju vjersku pripadnost.

Ono čemu svjedočimo zato nije bezazleno. U pitanje se dovodi jedna od temeljnih ideja modernog evropskog društva: jednakost građana pred zakonom i njihova ravnopravna pripadnost političkoj zajednici. Predstavljajući muslimane kao kulturno strane ili nespojive s društvom kojem pripadaju, raste nepovjerenje među ljudima koji decenijama žive jedni pored drugih.

Takav govor ne postoji u vakuumu. Muslimani su već izloženi diskriminaciji, prijetnjama i zločinima iz mržnje. Ne može se svaki pojedinačni incident neposredno pripisati političkoj retorici, ali se ne može zanemariti ni društveni ambijent koji takva retorika može dodatno pogoršati.

Od političkih stranaka očekujemo da jasno postave granicu kada se kritika pojedinih pojava pretvori u generaliziranje o muslimanima ili osporavanje njihove pripadnosti švedskom društvu.

Za Bošnjake ovo pitanje ima posebno značenje. Tokom devedesetih godina u Bosni i Hercegovini nacionalistička propaganda muslimane je predstavljala kao strani element i sigurnosnu prijetnju, dovodeći u pitanje i njihovu pripadnost vlastitoj zemlji. U ratu koji je uslijedio Bošnjaci su bili izloženi progonima, masovnim zločinima i genocidu.

Današnju Švedsku ne izjednačavamo s Bosnom i Hercegovinom devedesetih godina. Naše iskustvo je razlog zbog kojeg ozbiljno shvatamo govor kojim se muslimanima poručuje da su tuđi ili da njihova vjera sama po sebi predstavlja problem za društvo.

Švedska je tokom devedesetih mnogim Bošnjacima pružila sigurnost i mogućnost da ovdje izgrade novi život. Za veliki broj njih postala je dom. Zato smatramo potrebnim reagirati kada se u javnom prostoru dovodi u pitanje pripadnost dijela građana švedskom društvu.

Članove naših džemata pozivamo da na provokacije odgovore smireno i dostojanstveno, bez ulaska u sukobe koji samo dodatno produbljuju podjele.

Pozivamo ih i da 13. septembra iskoriste svoje biračko pravo. Odluka o tome kome će dati glas pripada svakom pojedincu. Pri toj odluci smatramo važnim imati u vidu odnos stranaka i kandidata prema ustavnim slobodama, jednakosti svih građana i pravu svakog čovjeka da slobodno živi svoju vjeru.

ISLAMSKA ZAJEDNICA BOŠNJAKA U ŠVEDSKOJ

/ Styrelsen för Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 4. septembar 2026. po Miladu, odnosno 22. rebiu-l-evvel 1448. H. godine.

Vrijeme neumitno teče i mi smo već u zadnjoj trećini mjeseca u kojem se rodio Muhamed, a.s.

Kao što smo najavili, hutbe u ovom mjesecu posvećujemo govoru o Poslaniku, a.s., ali nas uporedni događaji tjeraju da se dotaknemo i nekih drugih tema.

Činimo to opet na osnovu primjera Muhameda, a.s., koji nam je u svemu najbolji uzor.

Danas ćemo se osvrnuti na značaj Izbora u Bosni i Hercegovini i Švedskoj.

Kad su u pitanju Izbori u Bosni i Hercegovini, poznato je da je proces registracije završen i pravo na glasanje stekli su samo oni od nas koji su se registrirali za glasanje putem pošte i jedan mali broj na glasanje u našoj ambasadi u Stockholmu. Naravno, ostaje i mogućnost odlaska u Bosnu i Hercegovinu i glasanje na licu mjesta 4. oktobra 2026.

Poznato je, također, da je broj registriranih za glasanje putem pošte zabrinjavajuće mali, a još više zabrinjava da, sudeći po iskustvu iz ranijih godina, veliki broj i onih koji se registiraju, ne obave glasanje.

Zato apeliramo na sve naše ljude da iskoriste mogućnost glasanja. Ovih dana počeli su poštom stizati glasački materijali i obavezu glasanja shvatimo kao našu vjersku dužnost. U tom smislu Islamska zajednica vam nudi pomoć ukoliko imate nekih nejasnoća u načinu i slanju glasačkih listića.

Ne smijemo pasti pod utjecaj onih koji smatraju da na Izbore ne treba ni izlaziti. Neki čak tvrde da to po islamu nije ni dozvoljeno. Naprotiv, kao što je već rečeno, obaveza glasanja je i naša vjerska dužnost. Ovo se posebno odnosi na glasanje u Enitetu RS, jer je jedino značajniji broj Bošnjaka u entiteskom parlamentu garancija da možemo utjecati na procese u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Kad su u pitanju Izbori u Švedskoj, naš masovniji izlazak je, također, neophodan.

Svedoci smo velikog pritiska i napada na islam i muslimane. U tome prednjače ekstremisti sa desnog krila. Islamofobični istupi su, nažalost, prisutni u gotovo svakoj debati.

Islamska zajednica nije politička partija i mi nemamo pravo pozivati na glasanje za neku partiju, ali je naša dužnost da ukažemo na one snage koje su javno protiv islama i muslimana.

Dužni smo vam ukazati na put muslimana i obavezu svakog od nas da vodi računa o sebi, svom bratu i svojoj sestri, da čuva njihovu čast i dostojanstvo, kao i svoju čast i dostojanstvo i da čuva Zajednicu kojoj pripada.

Uzvišeni je rekao: „O, vi koji vjerujete, obaveza vam je da se brinete o sebi! Neće vam nauditi onaj ko je zalutao ako ste na Pravome putu. Bogu se svi vraćate i On će vam predočiti ono što ste radili.“, (El-Maide, 105.)

Obaveza nas muslimana je da zajedno činimo ono što je u našoj moći kako bismo ispunili naš emanet prenošenja vjere na nove generacije muslimana.

Zamolimo Svemilosnog Gospodara da spusti bereket na naše poslove i živote, milost i oprost našim roditeljima, uputu i sreću našoj djeci.

Gospodaru naš, sačuvaj nas od svakog zla!

Sačuvaj naše porodice, naš džemat i društvo u cjelini!

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idruz-ef. Karaman,

Malmö, 4. septembar 2026.

Zajedničko saopštenje Ureda muftije za Zapadnu Europu, Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj i Džematskog odbora džemata Örebro

ZAJEDNIŠTVO JE NAŠ EMANET

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)

Allahov Poslanik Muhammed a.s. izmirivanju ljudi dao je posebno mjesto među bogougodnim djelima i upozorio na razornu snagu narušenih međuljudskih odnosa. Kur'an nas braćom naziva i onda kada smo zavađeni, podsjećajući nas da nijedan spor ne smije postati važniji od veze koja nas spaja i odgovornosti koju imamo pred Dragim Bogom i jedni prema drugima.

Džemat Örebro prošao je kroz težak period neslaganja, nepovjerenja i međusobnih povreda. O pitanjima koja su opterećivala džemat vođen je postupak pred nadležnim organima Islamske zajednice. U tom postupku utvrđeno je da je u radu Mesud-ef. Muhića bilo propusta, zbog kojih mu je izrečena disciplinska mjera. Istovremeno, nadležni organ nije našao osnov za sve navode i teže kvalifikacije koje su se tokom proteklog perioda vezivale za ovaj slučaj. Zbog toga ishod provedenog postupka ne treba predstavljati ni kao potvrdu svega što je ranije izneseno, niti kao potpuno oslobađanje od odgovornosti. Institucije Zajednice donijele su svoju odluku i ona treba biti prihvaćena odgovorno, bez selektivnog prenošenja i novih pokušaja da se njome nastave stare podjele.

Važno je da se na tome nije stalo. Iz iskustva kroz koje je džemat prošao izvučene su konkretne pouke. U međuvremenu su jasnije uređene procedure, unaprijeđeni mehanizmi evidencije, transparentnosti i unutrašnje kontrole te preciznije definirane odgovornosti. Time se smanjuje prostor za nejasnoće i različita postupanja koja su ranije opterećavale odnose u džematu. Posebno ohrabruje što Džematski odbor i Mesud-ef. Muhić danas pokazuju spremnost da zajedno rade i preuzmu odgovornost za budućnost džemata.

Ured muftije za Zapadnu Europu, Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj i Džematski odbor džemata Örebro daju punu institucionalnu podršku legitimno izabranom Džematskom odboru i Mesud-ef. Muhiću u njihovom budućem zajedničkom radu, uz jasno očekivanje da svojim djelovanjem okupljaju sve članove džemata i služe Zajednici u njenoj cjelini.

Nakon svega kroz šta je džemat prošao, smatramo ljudskim i odgovornim iskazati žaljenje zbog povrijeđenosti, neprijatnosti i teških trenutaka koje su njegovi članovi mogli doživjeti, uključujući i događaje koji su pratili džematsku skupštinu i period nakon nje.

Vrijeme je da jedni drugima pogledamo u oči, priznamo ono što je moglo biti bolje, halalimo i pružimo ruku. Svi griješimo i svi imamo šta popraviti. Džemat je isuviše vrijedan da bismo ga trošili na ponos, povrijeđenost i stare račune.

U hutbi održanoj u Örebru muftija Senaid-ef. Kobilica podsjetio je da djeca svoju prvu sliku vjere stvaraju gledajući nas i naše međusobne odnose. Od nas neće naslijediti samo džamiju, nego i duhovnu klimu koju smo u njoj stvarali. Naša djeca ne smiju naslijediti naše sukobe!

Allah nas je počastio džamijom, džematom i ljudima koji su ga daleko od domovine godinama gradili. Nemojmo tu blagodat trošiti na stare račune, glasine i podjele.

Zato pozivamo svakog člana džemata Örebro: nazovite selam. Pružite ruku. Halalite. Razgovarajte. Čuvajte jedni druge. Dajte svojoj djeci džemat koji će pamtiti po namazu, Kur'anu, prijateljstvu i osjećaju da tu pripadaju. Proći će naši sporovi i povrijeđenosti. Ostat će pitanje jesmo li sačuvali jedni druge, jesmo li sačuvali džemat i šta smo ostavili svojoj djeci.

Molimo Allaha Uzvišenog da omekša naša srca, približi nas jedne drugima i učini džemat Örebro mjestom u kojem će naša djeca s radošću odrastati uz svoju vjeru i svoju zajednicu.

Ured muftije za Zapadnu Evropu

Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj

Džematski odbor džemata Örebro

Muftija za Zapadnu Evropu Senaid-ef. Kobilica poručio je danas, tokom hutbe povodom Mevluda u džematu Örebro Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, da se ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s., ne potvrđuje samo riječima, mevludima i salavatima, nego prije svega njegovim moralnim primjerom u odnosu prema drugim ljudima.

Govoreći o značenju Mevluda, muftija Kobilica naglasio je da sjećanje na rođenje Muhammeda, a.s., vjernika istovremeno suočava s pitanjem koliko su vrijednosti njegova poslanstva stvarno prisutne u svakodnevnom životu. Poslanikova milost, kako je kazao, ogledala se u čuvanju ljudskog dostojanstva, odgovornom korištenju autoriteta i sposobnosti da se nepravdi suprotstavi istinom, bez pretvaranja pravednosti u osvetu.

U pratnji muftije Kobilice danas su bili glavni imam IZBUŠ Idriz-ef. Karaman i predsjednik ove krovne organizacije Jasmin Fočo, dok ih je dočekao imam džemata Mesud-ef. Muhić.

Posebnu pažnju u hutbi muftija Kobilica posvetio je odnosima unutar džemata, upozoravajući da različita mišljenja i iskustva sama po sebi nisu problem, nego da iskušenje nastaje onda kada se razlika počne doživljavati kao prijetnja.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:

Draga braćo!

U danima smo rebi'ul-evvela, mjeseca u kojem se muslimansko srce s posebnom toplinom okreće uspomeni na rođenje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a. s. Njegovim dolaskom Ibrahimova a. s. dova i Isaova a. s. radosna vijest našle su svoje ispunjenje. Na dugoj stabljici poslanstva pojavila se njezina najmirisnija ruža, a čovječanstvu je darovana svjetlost posljednje Objave i otvoren put prema duhovnoj i moralnoj zrelosti. Poslanik a. s. o sebi je kazao: „Poslan sam da upotpunim ljepotu morala!“ (Edebul-mufred, Buhari)

Mevlud zauzima posebno mjesto u pamćenju muslimana. U radosti zbog Poslanikova a. s. rođenja čuva se zahvalnost za uputu koja je čovjeku vratila svijest o njegovu dostojanstvu i odgovornosti pred Bogom. Sjećanje na njegov dolazak ujedno nas suočava s pitanjem koliko je smisao njegova poslanstva prisutan u našim životima i koliko njegov moralni primjer određuje naš odnos prema ljudima.

Uzvišeni Bog njegovu poslaničku misiju sažima riječima:„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija, 107).

Milost je način na koji se Božija uputa preko Muhammeda a. s. približila čovjeku i njegovoj zemaljskoj sudbini. U njegovoj blizini čovjek je ponovo otkrivao vrijednost koju mu je Stvoritelj darovao, a moć je bila vraćena svijesti o odgovornosti pred Onim Koji je izvor svake vlasti. Poslanikova milost obuhvatala je ljudsku slabost ne prepuštajući je samoj sebi i suočavala nepravdu s istinom ne dopuštajući da pravednost bude pomućena osvetom.

U tome se očituje moralna punina njegova poslaničkog lika. Snagu je podvrgao savjesti, a čovjekovu težnju da ovlada drugima vratio težem zahtjevu ovladavanja sobom. Njegov život svjedoči da se čovjekova veličina ne mjeri onim što može učiniti drugome, već granicom koju sebi postavlja iz svijesti o Bogu.

Ljubav prema Poslaniku a. s. svoje ispunjenje pronalazi u slijeđenju. Uzvišeni kaže:„Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će vas Allah voljeti i grijehe vam oprostiti“. (Ali Imran, 31)

Slijediti ga znači prihvatiti poslaničku mjeru kao sud nad vlastitim postupcima. Po toj mjeri, odnos prema drugom čovjeku ulazi u samo središte naše odgovornosti pred Bogom. Način na koji čuvamo njegovo dostojanstvo otkriva koliko je susret s Poslanikovim ahlakom preobrazio našu savjest.

Draga braćo!

Učimo mevlude, donosimo salavate i riječima iskazujemo ljubav prema Poslaniku a. s., dok blizina drugog čovjeka često razotkriva granice te ljubavi. Mevlud nas suočava s ozbiljnim pitanjem: koliko je Poslanikov ahlak prisutan u načinu na koji govorimo, sudimo i podnosimo jedni druge?

Ovo pitanje vjera najprije upućuje savjesti svakog od nas. Kur'anski poziv na promjenu usmjerava čovjekov pogled prema vlastitoj nutrini, jer se stanje zajednice ne može odvojiti od duhovnog i moralnog stanja njezinih članova. Uzvišeni nas podsjeća da Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmijeni ono što je u njemu. Samopropitivanje nas oslobađa potrebe da cjelokupnu odgovornost smjestimo izvan sebe i vraća nas onom dijelu zajedničkog stanja za koji ćemo lično odgovarati pred Bogom.

Različitost iskustava, znanja i pogleda pripada ljudskom životu i prati svaku zajednicu. Njezina moralna kušnja počinje u načinu na koji se odnosimo prema razlici. Kada u drugom čovjeku više ne vidimo brata s kojim tragamo za istinom, njegovo mišljenje počinjemo doživljavati kao prijetnju, a vlastitu povrijeđenost kao dovoljnu potvrdu vlastite pravednosti.

Tada slabi bratstvo i strada povjerenje.

Džemat je naš zajednički duhovni dom. U njemu pojedinačna vjera prerasta u zajedničko svjedočenje, a čovjek svoj odnos prema Bogu povezuje s pripadanjem ljudima koji se okreću istoj Kibli.

Svetost zajedničkog doma obavezuje svakoga ko u njega ulazi, a posebno one kojima je povjerena briga o njemu. Emanet prethodi svakom položaju i određuje njegov smisao. Čovjek prima ovlaštenje nad onim što pripada zajednici zajedno s odgovornošću pred Bogom za trag koji će njegovo upravljanje ostaviti među ljudima. I članstvo u džematu nosi istu svijest o povjerenom, jer zajednica živi od kvaliteta odnosa kojem doprinosi svaki njezin član.

Povjerenje se u velikoj mjeri čuva riječju. Poslanik a. s. upozorio je: „Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve što čuje.“ (Sahih, Muslim)

Prenesena riječ ulazi u tuđi život i ostavlja posljedice koje govornik više ne može nadzirati. Zbog toga vjernik svoju riječ najprije treba izložiti sudu savjesti, svjestan da će pred Bogom odgovarati za ono što je njome sačuvao i za ono što je njome povrijedio.

Uzvišeni kaže: „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala“. (El-Hudžurat, 10)

Vrijedi primijetiti da Kur'an vjernike naziva braćom i u času njihova sukoba. Božija riječ čuva vezu koju su ljudi svojim postupcima doveli u pitanje i poziva ih da se vrate istini dubljoj od njihova spora. Bratstvo od vjernika traži da u protivniku ponovo prepozna čovjeka s kojim dijeli isti izvor dostojanstva i istu odgovornost pred Stvoriteljem.

Pomirenje proizlazi iz te svijesti. Ono počinje kada čovjek vlastito viđenje sukoba podvrgne istini i prihvati mogućnost da i sam treba biti ispravljen. Prihvatanje vlastite odgovornosti omogućava da se razdor sagleda bez tereta samopravdanja. Zajedničko dobro u takvom susretu nadilazi pitanje čija će riječ biti posljednja, jer pred Bogom je važnije šta smo sačuvali jedni u drugima.

Draga braćo!

U ovom samopropitivanju ne smijemo zaobići ni nas imame. Kušnja zajednice ujedno je i kušnja njezina imama. Upravo tada potrebno je sačuvati ljude, njihove odnose i povjerenje u hurmet zajedničkog doma. Imam je pozvan približiti se onome što ljude boli i razdvaja, kako bi svojim prisustvom otvorio put njihovom ponovnom susretu. Onaj ko predvodi ljude u njihovom stajanju pred Bogom, ne može ih ostaviti bez vodstva kada se na kušnju stave njihovi međusobni odnosi.

Na tu povezanost ibadeta i međuljudskih odnosa upućuju riječi Allahova Poslanika, a.s.:

„Hoćete li da vas obavijestim o djelu vrednijem od stepena posta, namaza i sadake?“ Ashabi odgovoriše: „Hoćemo.“ Poslanik, a.s., reče: „Izmirivanje ljudi, jer narušeni međuljudski odnosi uništavaju.“ (Ebu Davud, Tirmizi, hasen-sahih)

U tome se otkriva dublji smisao mihraba. Okrenut istoj Kibli kojoj je okrenut i džemat, imam pred ljudima sabire njihove različitosti u jedan saf i zajednički čin štovanja Boga. Povjereno mu je da smisao tog zajedničkog okretanja prenese iz namaza u život zajednice, ondje gdje se u odnosima prema ljudima potvrđuje iskrenost ibadeta. Istinska blizina Bogu vraća ga ljudima s većom osjetljivošću za njihove rane i dubljom obavezom prema pravdi, pa se njegov autoritet ostvaruje u povjerenju unutar kojeg se svaki čovjek može osjetiti saslušanim, zaštićenim i odgovornim.

Takav put pokazao je i Allahov Poslanik a. s. kada je saznao da je među pripadnicima Benu Amra ibn Avfa došlo do sukoba. Otišao je među njih zajedno sa svojim ashabima kako bi ih izmirio.

Draga braćo!

Posebna dimenzija našeg emaneta usmjerena je onima koji dolaze poslije nas. Vjera se u dječijoj duši najprije oblikuje kroz iskustvo ljudi koji je svjedoče. Prije nego što razumiju naše riječi, djeca osjećaju način na koji se odnosimo jedni prema drugima, a iz tog iskustva nastaje njihova prva predodžba o vjeri i zajednici kojoj pripadaju.

Zato džamija budućim naraštajima ne ostaje samo kao građevina i mjesto obreda. Zajedno s njom nasljeđuju duhovnu klimu koju smo u njoj stvarali, razumijevanje autoriteta koje smo svojim postupcima oblikovali i moralni jezik kojim smo govorili o drugom čovjeku. U njihovom odnosu prema vjeri nastavit će živjeti ono što su među nama vidjeli: njezina ljepota ili naše udaljavanje od nje.

Draga braćo!

Mevludski spomen povezuje povijesni dolazak Poslanika a. s. sa sadašnjim životom vjernika. Svjetlo njegova poslanstva obasjava vjernikovu nutrinu i poziva ga na preobražaj. U Poslanikovoj blagosti vjernik nalazi mjeru svoga odnosa prema ljudima, a u njegovoj pravednosti provjeru vlastite vjernosti Bogu.

Poslanikova milost potvrđuje se u sigurnosti koju ljudi osjećaju jedni pred drugima. Povjereni autoritet podrazumijeva obavezu čuvanja ljudskog dostojanstva, dok snaga vjere čovjeka obavezuje na pravednost prema onome ko od njega zavisi. Ljubav prema Poslaniku a. s. očituje se kao odgovornost pred Bogom za način na koji postupamo prema ljudima.

Molim Allaha da ljubav prema Njegovu Poslaniku učini živom u našim srcima i vidljivom u našim djelima; da iz naših srca odstrani oholost, sumnjičenje i zlobu; da onima kojima su povjereni poslovi zajednice podari pravednost, mudrost i poniznost; da nas imame učini dostojnim emaneta koji nosimo; da povrijeđenima podari smiraj, a svima nama snagu da priznamo vlastite propuste i oprostimo jedni drugima.

Gospodaru naš, ne dopusti da riječima iskazujemo ljubav prema Tvome Miljeniku, a djelima se udaljavamo od njegova puta. Molim Allaha da bude sa nama i uz nas, a ne protiv nas! Amin!

Draga braćo, dragi roditelji!

Jedan od najljepših poklona, pored svih poklona koje im dajemo sa ljubavlju i ushićenjem, jeste poklon vjere, znanja i ljubavi prema svom jeziku i identitetu.

Mekteb nije samo mjesto gdje djeca uče harfove, sure i osnove naše vjere.

To je  generacijama dokazano mjesto gdje upoznaju Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje uče šta znači biti dobar musliman, poštovati roditelje, činiti dobro i odrastati uz džamiju.

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kaže:

 „Imetak i djeca su ukras ovog svijeta.“ (El-Kehf, 46)

Draga braćo, dragi roditelji!

Naša djeca su  emanet koji trebamo usmjeriti, ispred njih otvarati vrata dobra, a zatvarati vrata zla.

Nije dovoljno samo da svoju djecu nahranimo i obučemo, jer to samo po sebi ne oblikuje njihovo srce i dušu.

Srce oblikuje odgoj, a posebno islamski odgoj.  Zato nas Gospodar poziva u Svojoj časnoj Knjizi:

 „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre…“ (Et-Tahrim, 6)

Ovaj ajet nam govori da trebamo čuvati porodicu u cjelini, ali posebno naglašava odgovornost roditelja prema djeci.

Jer djeca su srce porodice i budućnost svakog naroda i zajednice.

Ono što posadimo u njima danas, oni će nositi sutra.

Čuvati svoju djecu, neka znate, prije svega znači čuvati njihovu vjeru i graditi njihov moralni kompas.

Draga braćo, dragi roditelji!

Naša djeca imaju veliku priliku. Da u našim džamijama, u našim mektebima, u našoj Zajednici, uče svoju vjeru, lijepo ponašanje prema roditeljima i druge važne teme ovog vremena.

Nažalost, i pored svih mogućnosti koje se pružaju, mnogi roditelji zanemaruju mekteb.

Ne znam šta tačno misle i koji su razlozi, ali ne otvoriti vrata mekteba svome djetetu i ne biti ustrajan i uporan u tome nije nimalo dobro.

Draga braćo, vidimo da živimo ubrzan tempo života. Ne stižemo mnogo razgovarati sa svojom djecom. Danas i mi sami vjeru često učimo na raznim mjestima, najčešće na iternetu i raynim društvenim platformama, bez mnogo provjere.

A oni koji podučavaju ili govore o vjeri često nemaju nikakvu odgovornost pred bilo kim za ono što mogu kao posljedicu proizvesti.

Ima mnogo zloupotrebe – namjerne i nenamjerne, svjesne i nesvjesne.

Ali ako djecu ostavimo da vjeru uče sami na takvim mjestima, mi ih svjesno stavljamo u ambijent u kojem se jako teško mogu snaći bez učitelja, muallima i imama koji razumije mjesto, vrijeme i prilike u kojima to dijete živi, raste i razvija se.

Naši imami i muallimi itekako imaju odgovornost – moralnu, profesionalnu i svaku drugu – da jedno čisto dijete koje nam povjerite u mektebu dočekaju, prime, razumiju i prihvate, te da ga, onoliko koliko procijene da je potrebno, informišu, poduče i osposobe u našoj lijepoj vjeri islamu, sa svim pozitivnim vrijednostima, tokovima i običajima našeg naroda.

Naravno, i naši imami i muallimi samo su ljudska bića, sa mahanama i nedostacima, kao i svaki insan, i treba to razumjeti.  Ali najčešće su to patriote i zaljubljenici u svoju vjeru i svoj narod, ljudi kojima možemo povjeriti emanet podučavanja i odgoja naše djece u islamu.

Zato sa njima razgovarajmo, savjetujmo se i budimo na usluzi našoj djeci – našoj budućnosti.

Ako smo shvatili svoju vjeru i razumjeli šta je najbitnije, a to je vjera u Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda najvažniji čas u sedmici mora biti čas u mektebu – i za nas i za naše dijete.

Prvenstveno za nas, jer dijete možda još uvijek ne razumije važnost toga.

Svakojaka vrata dobra djeci trebamo otvarati, ali se u Allahovoj vjeri, u Njegovoj kući, u mektebu, otvaraju najvažnija vrata, vrata sreće i rayumjevanja oba svijeta, ali i  vrata Dženneta.

Zato se za ta vrata mora naći vremena i načina. Mi smo to dužni našoj djeci.

Dužni smo i prema onima koji se možda još nisu ni rodili – djeci naše djece i svim pokoljenjima koja, ako Bog da, dolaze.

Ako naše dijete prođe mekteb, veće su šanse da će se to ukorijeniti kao praksa i nastaviti kod onih koji dolaze poslije njega.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu veli: „Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba nego da svaki dan podijeli sirotinji po pola sa'a.“- tj veliku kolicinu imetka  (Bilježi Taberani.)

Braćo draga, dragi roditelji!

Odgovorni budimo prema ovim veoma važnim pitanjima u našim životima.

Ne prepustimo nešto toliko bitno kao što su vjera i vjerski odgoj naše djece slučaju i sreći.

Ne dozvolimo da, pored svih blagodati naših džemata, padnemo na pitanju mekteba.

Kao odgovorni roditelji, otvorimo djeci vrata mekteba – i otvarajmo ih redovno.

Kada stanemo pred Gospodara i kada vidimo one sate utrošene u našu djecu i njihovu vjersku naobrazbu, bit ćemo, ako Bog da, sretnih i nasmijanih lica.

A dao Bog dragi da se ta sreća upotpuni tako što će nam naša djeca otvoriti vrata Dženneta, kao najljepšu zahvalu za to što smo mi njima na dunjaluku otvarali vrata Allahove kuće, džamije i mekteba.

 Allahu naš, sačuvaj našu djecu! Allahu naš, otvori im vrata dobra, a zatvori pred njima vrata zla! Allahu naš, učini ih čestitim muslimanima, dobrim ljudima i ponosom svojih roditelja i svoje Zajednice! Allahu naš, podari nam snagu i mudrost da ih odgajamo u vjeri, znanju i lijepom ahlaku! Amin!

Hasan-ef. Jašarević

Malmö, 28.08.2026. Rebul-l-Evvel 1448. H.G

Nakon što su djeca na džamiju u Gislavedu bacila jaja i komade svinjskog mesa, njihovi roditelji obratili su se Džematskom odboru. Zajedno s djecom posjetili su džamiju, iskreno se izvinili i objasnili da je riječ o nepromišljenom dječijem postupku, bez namjere da se napadnu džamija ili muslimani ovoga grada. Izvinjenje je prihvaćeno. Susret je protekao uz razgovor i posluženje, a djeca su dobila i prigodne poklone. Događaj koji je unio nemir u džemat završen je toplim ljudskim susretom, preuzimanjem odgovornosti i pruženom rukom pomirenja.

U toj jednostavnoj sceni ima mnogo toga vrijednog pažnje. Roditelji su pokazali ozbiljnost i građansku svijest. Svoju djecu doveli su pred ljude koje je njihov postupak povrijedio i pružili im priliku da razumiju težinu učinjenog. Takve se lekcije dugo pamte. One djecu uče da svaki postupak dotiče druge ljude, da izvinjenje ima težinu i da se narušeno povjerenje obnavlja ličnim susretom.

Džematski odbor odgovorio je dostojanstveno i širokogrudo. Sačuvana je svetost džamije, uvažena osjećanja džematlija i otvoren put prema pomirenju. Vrata džamije ostala su otvorena i onda kada je bilo najpotrebnije pokazati čemu ona služe: vjeri, odgoju, susretu i dobru među ljudima.

Zbog toga ovaj događaj zaslužuje pažnju i izvan Gislaveda. Europa danas mnogo govori o suživotu, pripadnosti i društvenoj povezanosti. Te velike teme svoj pravi smisao dobijaju u lokalnim sredinama i konkretnim odnosima među ljudima. Budućnost pluralnih društava oblikuje se u načinu na koji se odnosimo prema komšiji, kako odgajamo djecu i kako postupamo kada među nama dođe do povrede ili nesporazuma.

Različitost je trajno obilježje europske stvarnosti. Ljudi različitih vjera, kultura i porijekla dijele gradove, škole, radna mjesta, ustanove i svakodnevne brige. Dijele i nadu da će njihova djeca odrastati u miru, slobodi i međusobnom poštovanju. U toj zajedničkoj nadi nalazi se čvršća osnova za budućnost od svake razlike koja ih razdvaja.

Muslimani pripadaju Gislavedu, Švedskoj i Europi. Tu pripadnost svakodnevno potvrđuju svojim radom, vjerom i brigom za sredine u kojima žive. Džamije su dio europskih gradova u kojima se, pored molitve, njeguju odgovornost, dobročinstvo i otvorenost prema drugima.

Naša društva možemo posmatrati kao zajedničku lađu. U njoj putuju ljudi različitih životnih priča, uvjerenja i pogleda na svijet, povezani istim vodama i istim odredištem. Sigurnost te lađe zavisi od pažnje svakog putnika. Briga o jednom njezinom dijelu čuva cjelinu, kao što zanemarivanje bilo kojeg dijela s vremenom ugrožava sve.

Zajednička briga zato je put kojim vrijedi ići. Ona počinje odgovornošću u porodici, raste kroz povjerenje među komšijama i nalazi zaštitu u pravednim institucijama. Na tom putu ima mjesta za priznanje grešaka, oprost, pouku i novi početak.

Gislaved nam je pružio lijep primjer. Roditelji su preuzeli odgovornost, djeca su dobila važnu životnu pouku, a džemat je na uznemirujući postupak odgovorio mirnoćom i plemenitošću. U vremenu u kojem se loše vijesti šire brzo, vrijedno je zastati pred ovom dobrom. Ona nas podsjeća da se povjerenje može obnoviti, da komšijska blizina može nadvladati nelagodu i da budućnost naših pluralnih društava počiva na ljudima koji osjećaju odgovornost jedni za druge.

Ured muftije i IZB u Švedskoj odaju priznanje džematskom odboru u Gislavedu, odgovornim roditeljima, nadležnim institucijama i svim ljudima dobre volje koji su svojim držanjem doprinijeli ovakvom završetku. Na istoj smo lađi. Svaki čin odgovornosti, razumijevanja i dobrote pomaže joj da mirnije i sigurnije plovi.

Goda nyheter från Gislaved

Även svåra händelser kan öppna vägen för goda nyheter och nya början. En sådan nyhet kommer nu från Gislaved. Den gläder oss uppriktigt, och den ger hopp om en bättre gemensam framtid.

Efter att barn kastat ägg och bitar av fläskkött mot Gislaveds moské tog deras föräldrar kontakt med församlingens styrelse. Tillsammans med barnen besökte de moskén, bad uppriktigt om ursäkt och förklarade att det rörde sig om ett obetänksamt barnstreck, utan avsikt att angripa moskén eller stadens muslimer. Ursäkten togs emot. Mötet präglades av samtal och gästfrihet, och barnen fick med sig små gåvor hem. En händelse som skapat oro i församlingen slutade i ett varmt mänskligt möte, i ansvarstagande och i en utsträckt hand.

I detta finns mycket värt att lägga märke till. Föräldrarna visade allvar och medborgerlig anständighet. De tog med sina barn till de människor som handlingen hade sårat och gav dem möjlighet att förstå vad de gjort. Sådana lärdomar sitter kvar. De lär barn att varje handling berör andra, att en ursäkt har tyngd, och att brutet förtroende återupprättas genom personliga möten.

Församlingens styrelse svarade med värdighet och storsinthet. Moskéns helgd bevarades, församlingsmedlemmarnas känslor respekterades, och vägen mot försoning hölls öppen. Moskéns dörrar förblev öppna just när det var som viktigast att visa vad de är till för: tro, fostran, möten och det goda mellan människor.

Därför förtjänar händelsen uppmärksamhet också utanför Gislaved. I Europa talas det mycket om samexistens, tillhörighet och sammanhållning. De orden får sin verkliga innebörd först lokalt, i konkreta relationer mellan människor. Framtiden för våra mångfaldiga samhällen formas i hur vi bemöter grannen, hur vi uppfostrar våra barn och hur vi agerar när någon blivit sårad.

Mångfald är ett bestående drag i den europeiska verkligheten. Människor med olika tro, kultur och bakgrund delar städer, skolor, arbetsplatser och vardagsbekymmer. De delar också hoppet om att deras barn ska växa upp i fred, frihet och ömsesidig respekt. I det hoppet finns en stabilare grund för framtiden än i de skillnader som skiljer oss åt.

Muslimer hör hemma i Gislaved, i Sverige och i Europa. Den tillhörigheten bekräftas varje dag genom arbete, tro och omsorg om de platser där man lever. Moskéerna är en del av europeiska städer, och där odlas inte bara bön utan också ansvar, välgörenhet och öppenhet mot andra.

Våra samhällen kan liknas vid ett gemensamt fartyg. Ombord färdas människor med olika livshistorier och övertygelser, förenade av samma vatten och samma mål. Fartygets säkerhet vilar på varje passagerares uppmärksamhet. Att sköta om en del av det skyddar helheten, och att försumma någon del hotar med tiden alla.

Gemensam omsorg är därför en väg värd att gå. Den börjar med ansvar i familjen, växer genom förtroende mellan grannar och får sitt skydd i rättvisa institutioner. På den vägen finns plats för att erkänna misstag, för förlåtelse, för lärdom och för en ny början.

Gislaved har gett oss ett gott exempel. Föräldrarna tog ansvar, barnen fick en viktig livslärdom, och församlingen svarade på en oroande handling med lugn och generositet. I en tid när dåliga nyheter sprids snabbt är det värt att stanna upp inför en god. Den påminner oss om att förtroende kan återupprättas, att grannskapets närhet kan väga tyngre än obehaget, och att framtiden för våra mångfaldiga samhällen vilar på människor som känner ansvar för varandra.

Vi riktar ett erkännande till församlingens styrelse i Gislaved, till de ansvarstagande föräldrarna och till alla människor av god vilja som genom sitt agerande bidragit till detta slut. Vi är på samma fartyg. Varje handling av ansvar, förståelse och godhet hjälper det att segla lugnare och tryggare.

Muftiämbetet för Västeuropa
Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige

Ovaj seminar u cijelosti je bio posvećen organizaciji mektepske pouke.

U uvodnom dijelu IT stručnjak Mirza Ćurić predstavio je online platformu, koju je pripremio na zahtjev Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj.
Platforma nudi ogromnu pomoć imamima za pripremu i praćenje mektepske nastave.
Pored toga, i roditelji polaznika mekteba bit će u mogućnosti da prate rezultate svog djeteta i, po potrebi, kontaktiraju svog imama.

U drugom dijelu seminara imami su dobili pristup platformi i bili u mogućnosti da postavljuju pitanja o načinu njenog praktičnog funkcioniranja i sugeriraju dodatne sadržaje.

Seminar je ocijenjen kao jedan od do sada najuspješnijih, a, po običaju, Džemat Jönköping je bio odličan domaćin.

I.K.

Ured muftije za Zapadnu Europu i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj sa zabrinutošću su primili vijest o napadu na džamiju džemata Gislaved u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Švedskoj, koji se dogodio u večernjim satima 20. augusta 2026. godine.

Ured muftije za Zapadnu Europu i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj najoštrije osuđuju ovaj vandalski čin. Napad na bilo koji vjerski objekat je udar na vrijednosti međusobnog poštovanja, sigurnosti i zajedničkog života na kojima počivaju europska društva.

Važno je da ovaj slučaj bude ozbiljno i temeljito istražen, kako bi se jasno pokazalo da za govor i djela mržnje, provokacije i skrnavljenje vjerskih prostora nema mjesta u demokratskim društvima.

Ovaj incident posebno zabrinjava u kontekstu pojačanih javnih i političkih rasprava o islamu i muslimanima u Švedskoj. Legitimne društvene i političke debate ne smiju voditi generaliziranju i stigmatizaciji niti stvaranju ambijenta u kojem se ugrožava dostojanstvo i sigurnost bilo koje vjerske zajednice.

U tom smislu, odgovornost svih učesnika u javnom prostoru jeste da svojim djelovanjem i odgovornim javnim govorom doprinose međusobnom poštovanju i očuvanju društvene kohezije, uz puno poštivanje prava muslimana i svih drugih građana na sigurnost i slobodno prakticiranje vjere.

Ured muftije za Zapadnu Europu i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj izražavaju punu podršku imamu, rukovodstvu i svim članovima džemata Gislaved. Istovremeno pozdravljamo njihovu smirenu, dostojanstvenu i odgovornu reakciju, kao i odluku da daljnje postupanje prepuste nadležnim institucijama.

Pozivamo naše džematlije da sačuvaju mir i dostojanstvo, a nadležne institucije u Švedskoj da učine sve što je potrebno kako bi se ovaj događaj rasvijetlio i kako bi se svim građanima, bez obzira na njihovu vjeru i porijeklo, osiguralo pravo da svoju vjeru žive slobodno i bez straha.

Pressmeddelande från Muftiämbetet för Västeuropa och Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige med anledning av attacken mot moskén i Gislaved

Muftiämbetet för Västeuropa och Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige har med oro tagit del av uppgifterna om attacken mot Gislaveds moské, som inträffade under kvällen den 20 augusti 2026.

Vi fördömer det inträffade på det skarpaste. Att angripa en religiös byggnad är att angripa själva grunden för ett fungerande samhälle: den ömsesidiga respekten, tryggheten och samexistensen mellan människor av olika tro.

Det är angeläget att händelsen utreds noggrant och tas på fullt allvar. Hatbrott, provokationer och skändning av religiösa lokaler hör inte hemma i ett demokratiskt samhälle, och det behöver framgå tydligt.

Attacken är särskilt oroande mot bakgrund av det hårdnande offentliga och politiska samtalet om islam och muslimer i Sverige. En öppen debatt är en självklar del av demokratin, men den får inte leda till generaliseringar och stigmatisering, eller till ett klimat där enskilda trossamfunds värdighet och säkerhet sätts på spel.

Här vilar ett ansvar på alla som deltar i det offentliga samtalet: att genom sitt agerande och sitt språk bidra till ömsesidig respekt och sammanhållning, och att värna muslimers och alla andra medborgares rätt till trygghet och till att fritt utöva sin tro.

Vi ger vårt fulla stöd till imamen, styrelsen och samtliga medlemmar i Gislaveds församling. Vi vill samtidigt lyfta fram deras lugna, värdiga och ansvarsfulla hantering av det inträffade, liksom beslutet att låta de rättsvårdande myndigheterna sköta den fortsatta processen.

Vi uppmanar våra församlingsmedlemmar att bevara lugnet och värdigheten. Till ansvariga myndigheter i Sverige riktar vi uppmaningen att göra det som krävs för att klarlägga vad som hänt, och för att säkerställa att alla medborgare — oavsett tro eller bakgrund — kan leva sin tro fritt och utan rädsla.

Muftiämbetet för Västeuropa
Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

Poštovani vjernici, braćo i sestre,

Prema našem Takvimu danas je osmi dan mjeseca rebiʻul-evvela, mjeseca u kojem je rođen posljednji Allahov vjerovjesnik Muhammed, a.s. Naša je tradicija ovdje u Bosni kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta da se tokom ovog mjeseca, a posebno na Dan mevluda, 12. rebiʻul-evvela učenjem mevluda, predavanjima i drugim prigodnim programima prisjećamo životopisa, lika i djela našeg uzora, vjerovjesnika i Allahova poslanika Muhammeda, a.s., za koga je Svevišnji kazao da je na najvišem stupnju morala ((وانك لعلى خلق عظيم i da u njemu imamo najljepši uzor
أسوة حسنة) كان لكم في رسول الله (لقد
Mevludskim stihovima osvježavamo naše znanje i pamćenje o najvažnijim činjenicama i događajima iz njegova života, njegovim vrlinama i odlikama te ključnim porukama njegove poslaničke misije. Njegov časni Sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur'ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima: Riječi Svevišnjeg Gospodara: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107) nisu samo konstatacija i opis karaktera njegove ličnosti i misije već i svojevrsna poruka i zahtjev da se u skladu s tim opisom i postupa, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima. Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim Poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti bilo čije ekskluzivno vlasništvo i pojedinačna privilegija. „Mi smo te – veli Svevišnji Gospodar – poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.“ (Sebe’, 28) Prema učenju islama, koje je Vjerovjesnik, a.s., dosljedno primjenjivao u svom sunnetu, ljudi su grane jednog stabla, a međusobno upoznavanje i saradnja u dobru jeste osnovni princip u odnosima među njima.
Svevišnji je u Kur'anu poručio da On najbolje zna kome povjerava poslanstvo Svoje: (الله أعلم حيث يجعل رسالته). „…A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje…“. (El-En'am, 124)
Svojom mudrošću Gospodar je Muhammeda, a.s., odabrao i pripremio za misiju Pečatnog vjerovjesnika (Hātemun-nebijjīn). Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i vrlina mogla je biti odabrana za tu zadaću.
Na njegovo posebno mjesto i odabranost među Allahovim poslanicima i stvorenjima općenito ukazuje i sljedeći kur'anski ajet iz sure Ali ‘Imran u kojemu Svevišnji Gospodar obznanjuje da su svi prethodni vjerovjesnici i poslanici pred Njim zavjet dali i obavezali se da će vjerovati i podržati najodabranijeg Poslanika:
وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ النَّبِيِّينَ لَمَا آتَيْتُكُمْ مِنْ كِتَابٍ وَحِكْمَةٍ ثُمَّ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مُصَدِّقٌ لِمَا مَعَكُمْ لَتُؤْمِنُنَّ بِهِ وَلَتَنْصُرُنَّهُ قَالَ أَأَقْرَرْتُمْ وَأَخَذْتُمْ عَلَى ذَلِكُمْ إِصْرِي قَالُوا أَقْرَرْنَا قَالَ فَاشْهَدُوا وَأَنَا مَعَكُمْ مِنَ الشَّاهِدِينَ
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ – Oni su odgovarali: „Pristajemo!“ – „Budite, onda svjedoci“ – rekao bi On, a i Ja ću s vama svjedočiti.“ (Ali ‘Imran, 81)
Tumači (mufessiri) Kur'ana ističu da se sintagma „resul musaddik – Poslanik koji potvrđuje istinitost prethodnih Objava“, koja se navodi u ovom ajetu, odnosi na Muhammeda, a.s. Ono što je on potvrdio i ovjerio kao ispravno, ispravno je, a ono što je on okarakterisao kao neispravno, neispravno je. Obaveza vjerovanja u njegovo poslanstvo i pružanja podrške njegovoj misiji, koju su preuzeli svi vjerovjesnici, važi za sve generacije ljudi do kraja ovog svijeta, jer je on Božiji Poslanik svim ljudima, kako se navodi u citiranom ajetu sure Sebe’.

Ajet kojeg smo citirali u uvodnom dijelu hutbe potvrđuje da je Muhammedovo, a.s., poslanstvo poseban Allahov dar i milost vjernicima:
لقد من الله على المؤمنين إذ بعث فيهم رسولا من أنفسهم يتلو عليهم آياته و يزكيهم و يعلمهم الكتاب و الحكمة و إن كانوا من قبل لفي ضلال مبين.
„Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali ‘Imran, 164)
Čitavim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida tlačenja, nasilja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije. Ljudi s kojima je živio i poslovao i prije poslanstva prepoznavali su u njemu povjerljivog i pouzdanog čovjeka (el-emin) i tim nadimkom su ga oslovljavali. Zbog svega navedenog i brojnih drugih vrlina koje je teško i pobrojati u jednoj hutbi, Svevišnji ga je u Kur'anu oslovio „divnim uzorom“ (usvetun hasenetun) „za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)
Ne postoji gotovo ni jedan bitan aspekt ljudskog života, bilo da se radi o radosnom ili tužnom događaju, lagodnom ili tegobnom momentu, kojeg ovaj odabrani Allahov Poslanik nije iskusio. U djetinjstvu je doživio gubitak roditelja, a potom i brižnog staratelja djeda Abdulmuttaliba; bio je izložen siromaštvu, pritisku sredine i raznim drugim vrstama iskušenja s kojima se mlada osoba suočava u svom odrastanju. I u kasnijoj životnoj dobi bivao je izlagan teškim kušnjama. Preselila mu je supruga i amidža, jedno za drugim, a oboje su mu bili najveća podrška među ljudima. Sva su mu djeca preselila na Ahiret prije njega izuzev hazreti Fatime; bio je izložen stalnim prijetnjama i pritiscima. Bio je svjedokom neuspjeha, a potom je kušao slast velikih pobjeda i uspjeha. Opraštao je svojim najžešćim protivnicima i neprijateljima. Sve teškoće i kušnje prebrodio je dostojanstveno, postojano i smireno, uzdajući se u Allahovu milost i pomoć. U njegovom srcu nije bilo mjesta za pesimizam, beznađe i malodušnost. U radosti, uspjehu i blagodatima skromnost, zahvalnost i umjerenost bili su njegov obrazac ponašanja. Oholost, obijest, zloba i razmetljivost nisu imale pristup njegovom srcu i duši.
Duboko je bio svjestan ljudskih slabosti, moralnih posrtaja i sklonosti griješenju. Vjerovao je da se ljudsko srce može promijeniti lijepom riječju, dobrotom i lijepim postupkom. Ashabe je savjetovao da budu milostivi prema onima na Zemlji, pa će se i njima smilovati Onaj na nebesima. Naglašavao je važnost principa umjerenosti i olakšavanja riječima: „Zaista je islam lahka vjera, pa ko se bude držao strogoće u njoj, posustat će i biće nadvladan. Zato se držite umjerenosti i sredine; radujte se nagradi za ustrajnost na putu umjerenosti.“ (Buharija) „Olakšavajte, a ne otežavajte; okupljajte, a ne odbijajte ljude od sebe!“ – savjetuje nas Vjerovjesnik, a.s. (Buharija, Muslim)
Vratiti se moralnom liku Vjerovjesnika, a.s., slijediti njegov put i primjenjivati njegovu uputu, znači biti dijelom zajednice koju je Kur'an opisao riječima: “Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran,110). „Moj se ummet neće složiti u zabludi. Allahova zaštita natkriljuje zajednicu/džemat – veli Poslanik, a.s. u hadisu kojeg je zabilježio imam Tirmizi.

Poštovana braćo i sestre,

I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je nepresušan izvor inspiracije za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri.
Mevludi-šerif, kojim osvježavamo i produbljujemo naše znanje o životopisu Muhammeda, a.s., ukazuje nam na put koji trebamo slijediti u našem suočavanju s mnogobrojnim ovovremenim izazovima i problemima kao što su: bezobzirna trka za gomilanjem materijalnih dobara i užitaka, nasilje, društvena nejednakost, svađa i podjela, sebičnost i uskogrudnost, aparthejd, rasizam i ksenofobija, neodgovoran odnos prema prirodi i njenim resursima, negativan utjecaj društvenih mreža na ljudsko ponašanje i društvene odnose, izazovi vještačke inteligencije, sa svim njenim pozitivnim i negativnim implikacijama.
Dosljedno i nepokolebljivo zalaganje za principe humanizma, ljudskosti, istine i pravde, saradnje u dobru, odvraćanja od zla, nasilja i svih vrsta nemorala, nauk je koga baštinimo od našeg voljenog Poslanika, a.s.; to je put kojeg slijedimo i od kojeg ne odstupamo.
Vjerovjesnikov životopis, njegov moral, odgojne metode, ponašanje i odnos prema ljudima, njegove riječi i djela, o kojima se mnogo govori tokom mjeseca Mevluda, najbolja su inspiracija i podstrek za sve vjernike i vjernice da svoje riječi i djela usklade s njegovim primjerom i sunnetom za vlastitu i opću dobrobit.

Neka nam je svima mubarek Mevludi-šerif, neka unese radost i duhovnu okrjepu u naša srca, domove i porodice, u naše džemate i Zajednicu.

Neka nas Svevišnji Allah pomogne da budemo dostojni sljedbenici Poslanika milosti i uzora vjernicima – Muhammeda, a.s., jer, što ga budemo više voljeli i slijedili, više će biti dobra, a manje zla među nama i oko nas u svijetu.

Poštovani vjernici,

Naše ponašanje i postupci, dobri ili loši, samo su pokazatelji stanja naših duša. Duše su poput posuda, svaka posuda daje ono što je u njoj. Postoje ljudi čijim srcima je ovladao nemar i koji misle da će vječno živjeti na ovom svijetu i da ih točak života neće sustići. Rezultat tog nemara su uobraženost i samoobmana pred kojom blijede sva plemenita značenja i moralna svojstva. Takvi ljudi ne znaju za poniznost, samilost, širokogrudnost i blagost. Jedini kriterij vrednovanja, koje prihvataju su ugled, imetak i pozicija.

Uzvišeni Allah džellešanuhu pravi razliku između suštinskih vrijednosti i prolazne formalnosti:

فَاَمَّا الزَّبَدُ فَيَذْهَبُ جُفَٓاءًۚ وَاَمَّا مَا يَنْفَعُ النَّاسَ فَيَمْكُثُ فِي الْاَرْضِۜ

“Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji.” (Er-Ra’d, 17)

Obilježje vremena koje živimo je samoisticanje, želja za pokazivanjem i drugima  i samodivljenje. Sve to neminovno vodi jednoj jako štetnoj pojavi koju Kur'an imenuje kao Et-Tegabun – samoobmana.

Samoobmana nastaje od pogrešne procjene vlastite ličnosti i pogrešnih mjerila. Čovjeku se učini da posjeduje određene sposobnosti i kvalitete, a ne posjeduje ih, ili ako ih i posjeduje, umjesto da se zahvali Onome Ko mu ih je darovao, on se uobrazi i uzoholi, i počne činiti djela koja se ničim ne mogu opravdati.

Postoje jasne razlike između samoobmane i samopouzdanja: samopouzdanje je osjećaj ponosa i smirenosti, a samoobmana je umišljanje lažne veličine; samopouzdanje je pozitivna osobina koja čovjeka motivira na trud i rad, a samoobmana je vještačka uobrazilja koja čovjeka zavarava idealnom slikom o sebi; samopouzdanje u čovjeku razvija poniznost, a samoobmana potiče aroganciju i uobraženost. Ukratko, samopouzdanje uzdiže, a samoobmana unižava čovjeka.

Ako se na vrijeme ne suzbija, samoobmana postepeno može eskalirati u najgori oblik umišljenosti i vjerovanja u vlastitu nepogrešivost i nedodirljivost koja čovjeka sprečava da vidi istinu i prepozna vlastite mahane. Samoobmana je poput živog pijeska po kojem čovjek ne može hodati normalnim hodom, naprotiv, kada god pokuša izvući jednu nogu, druga noga potone.

U hadisu koji je zabilježio Bejheki, kaže se: ,,Tri stvari su upropaštavajuće: pohlepa kojoj se

pokorava, strast koja se slijedi i zadivljenost čovjeka samim sobom.”

Kada čovjek postane opsjednut sobom, a to se danas između ostalog manifestuje narcističkim trendovima i poplavom influensera na društvenim mrežama, potpuno nestaje osjećaja za realnost.  Onaj koji sebe obmanjuje izmišljenim vizijama realnosti zapravo  vidi samo sebe, ne prihvata savjet niti upozorenje. Štaviše, on u svojoj samoobmani vidi samopouzdanje i ponos, a u savjetu i upozorenju drugih vidi zavist i ljubomoru. Uvijek nađe izgovor za svoju grešku, sumnjičav je prema kompetencijima drugih i gleda ih očima prezira i podozrenja. Najdraži su mu oni ljudi koji “aminuju” na njegove riječi i mišljenja.

U konačnici, samoobmana je grijeh prema sebi i prema drugima. Prema sebi, u smislu vlastitog precjenjivanja i pripisavanja sebi osobina koje nam ne pripadaju, a prema drugima u smislu njihovog potcjenjivanja i degradiranja.

Jedini način da se čovjek spasi samoobmane jeste svijest o vlastitom porijeklu, o tome da je čovjek stvoren  od  “ljepljive ilovače” i da njegova vrijednost ne dolazi od boje kože, porijekla, ugleda i pozicije. Osim toga, ljudi koji nas okružuju su Ademovi snovi, a Adem je od zemlje.

Allah je iz Svoje mudrosti odlikovao i uzdigao jedne nad drugima, jedne nad drugima  po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili. Jedini apsolutno mjerodavni kriterij vrednovanja među njima je bogobojaznost.

Niko neće tražiti sreću u samoobmani i samodopadljivosti, a da neće, suprotno svojim željama, doživjeti propast i nesreću. Ono što možemo vidjeti u stvarnosti jeste da većina samoobmanjenih i oholih ljudi, u suštini, ne živi sretnim životom, naprotiv oni svakodnevno gutaju gorke pilule svoje obmanjenosti. Ona je za njih poput slane vode, sve što je više piju, više su žedni, i poput otrova koji uzimaju umjesto lijeka, i kako će ozdraviti?!

Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići, sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.” (El-Isra, 37–38)

Samoobmana je zamka našeg nefsa. Ona ne odražava  snagu i veličinu, kao što poniznost i skromnost ne odražavaju nemoć i  slabost. Samoobmanjena osoba je slabić, poniženik pred vlastitom strašću, a ponizna i skromna osoba je junak pred naletima strasti i samodopadljivosti. Najveći stepen samoobmane je poricanje i nevjerovanje u Allaha, a najniži stepen je odbacivanje istine i preziranje ljudi.

Ono što sve nas kod Allaha čini vrijednim, i što nas uzdiže jedne nad drugima, nije ni imetak, ni ugled, ni porijeklo, ni inteligencija, već zahvalnost Bogu što pripadamo njegovim stvorenjima.  Istinu je rekao Uzvišeni Allah, kada je obavio:

بَلْ اَنْتُمْ بَشَرٌ مِمَّنْ خَلَقَۜ

“Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara.” (El-Maida, 18)

Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.

(Preuzeto sa Portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Reisul-ulema je zahvalio prisutnima na predanom radu i odgovornom izvršavanju emaneta, ističući važnost očuvanja jedinstva, institucionalne povezanosti i zajedničkog djelovanja u odgovoru na potrebe džemata i zajednica u dijaspori.

U ime prisutnih, muftija Kobilica zahvalio je reisul-ulemi na dugogodišnjoj podršci, razumijevanju specifičnosti rada u dijaspori i kontinuiranoj brizi za razvoj Islamske zajednice na području Zapadne Evrope.

Više možete saznati na ovom linku

Govoreći o značaju Igmana, reisul-ulema je kazao da su se vjernici okupili “na planini naših uspomena, na vratima slobode i opstanka naše države i našeg glavnog grada”, podsjetivši na vrijeme kada je preko ove planine tekao jedini krvotok opstanka i spasa opkoljenog Sarajeva.

U hutbi koju je održao u okviru manifestacije “Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2026”, reisul-ulema je naglasio da i danas treba činiti sve kako bi Bosna i Hercegovina bila sigurna i kako bi buduće generacije bile pošteđene iskušenja kroz koja su prošle prethodne.

– Život u miru je najveća vrijednost kojoj ljudi treba da teže – poručio je reisul-ulema.

Govoreći o odnosu prema domovini, kazao je da je ona mjesto kojem čovjek pripada i da je “u njoj naš dom, ma koliko bili daleko od nje”.

– Učili su nas da Bosna nije samo zemlja, već ideja za koju se živi, mjesto naše žrtve i slobode, vrijedna jer teče u našim venama – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Istakao je da odgovornost prema domovini podrazumijeva brigu za sigurnost i napredak ljudi, njihovo dostojanstvo, pravdu i jednakost, kao i očuvanje mira, sloge, razumijevanja i međusobnog uvažavanja.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Spasitelju potlačenih, Pomagaču i Prijatelju pravovjernih. S Njegovim imenom sve počinje i sve završava. U Njega je snaga, koja i nas i sve oko nas čini živim. On nam daje oči da jasno vidimo i srca da jasno razlučimo dobro od zla, silnika od junaka, zlotvora od dobrohotnog. Od Njega ištemo milost za našeg uzora i vodiča Muhammeda, a.s., za njegovu čestitu porodicu i za sve njegove sljedbenike i sve šehide i gazije.

Poštovana braćo i sestre, porodice šehida i gazije!

Sa zahvalnošću Uzvišenom i u velikoj radosti okupili smo se danas na mjestu našega ponosa, umijeća i herojstva. Okupili smo se na ovdje Igmanu, na planini naših uspomena, na vratima slobode i opstanka naše države i našeg glavnog grada. Na mjestu naše žrtve, snaga i samopouzdanje.

Zahvalni smo Allahu na Njegovoj neizmjernoj milosti prema nama, i danas kada ovdje dolazimo u miru, a i onda kada smo bili pred velikim iskušenjem. Ovo mjesto, ova Ratna džamija i ove igmanske vrleti, podsjećaju nas na teška vremena pogibelji: u kojima se duša rastajala od tijela, drug od druga, brat od brata. Na dane kada je preko ove planine tekao jedini krvotok opstanka i spasa u opkoljenom Sarajevu.

I tada, i danas, održali su nas vjera u Allaha, dž.š., i naša odlučnost da se borimo za život, slobodu i domovinu. S Njegovim imenom na usnama i u srcima branili smo čast ove zemlje, njenih ljudi i njihovo dostojanstvo. I tada, kao i danas, bili smo svjesni Božije riječi, koja nam je davala snagu i utjehu:

„Reci: ‘Molitva moja, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.'“ (Al-An'am, 162)

Danas, okupljeni na ovom historijskom proplanku, pod zastavama naše slobode i u okrilju ove džamije, naše misli i naše dove dozivaju u sjećanje našu braću s kojom smo se u časnoj borbi rastali na igmanskim i bosanskim ratištima.

Ovdje smo i zbog njih i zbog sebe, da podsjetimo i sebe i druge, i da iznova, s vremena na vrijeme, jemin položimo da ćemo čuvati i braniti našu Bosnu od dušmanina, ma ko on bio i odakle god dolazio.

Braćo i sestre!

Prošle su decenije otkako su bosanski sinovi stajali ovdje na braniku domovine. Znali smo i tada da, kada jednog dana odemo s ovoga mjesta, neće nam biti lahko u porušenoj i poharanoj zemlji. Ništa osim vjere u Boga i nade u mir nismo odavde ponijeli. Nije nam ništa osim toga ni trebalo. Znali smo da sve drugo možemo steći svojim rukama. Jer nam je u Kur'anu rečeno:

„I da čovjeku pripada samo njegov trud, i da će se trud njegov sigurno vidjeti.“ (An-Najm, 39-40)

I trudili smo se. Obnavljali smo porušene domove, podizali, odgajali i školovali djecu, vraćali se na poharanu zemlju, u nadi da će mir zaliječiti mnoge rane. I danas trebamo s tom nadom živjeti, učiniti sve da ova zemlja bude sigurna, kako bismo sačuvali svoje porodice od teških iskušenja kroz koja smo mi prošli. Život u miru je najveća vrijednost kojoj ljudi treba da teže. Pa i kod samog Gospodara svjetova je Kuća mira (Darus-selam), u koju On poziva vjernike:

„Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.“ (Yunus, 25)

Draga braćo i sestre!

Domovina je najvažnije mjesto na Zemlji. Tako nas je podučio Muhammed, alejhi selam, kada je rekao za svoju voljenu Meku:

„Tako mi Allaha, ti si mi najdraže mjesto na zemlji, i da me tvoji stanovnici ne tjeraju iz tebe, nikada te ne bih napustio.“ (Tirmizi)

Dok stojimo ovdje na Igmanu i učimo dovu za domovinu, budimo svjesni značenja ovih Poslanikovih riječi. Domovina je mjesto kojem pripadamo. U njoj je naš dom, ma koliko bili daleko od nje. To je osjećaj koji prati sve generacije Bošnjaka. Isto su osjećali i naši preci, čuvajući je od dušmana koji su joj željeli nauditi.

Znamo da nas čekaju iskušenja koja ispituju našu odanost i spremnost na žrtvu. Učili su nas da Bosna nije samo zemlja, već ideja za koju se živi, mjesto naše žrtve i slobode, vrijedna jer teče u našim venama.

Danas, dok smo ovdje na Igmanu okupljeni, potražimo u sebi ono što možemo danas položiti pred njen mihrab, a što će nam dati snagu sutra.

Na prvom mjestu, to je naša odgovornost: za ljude, muškarce i žene, djecu i starce, za njihovu sigurnost i napredak, za njihovo dostojanstvo, za pravdu i jednakost, za mir i slogu, razumijevanje i uvažavanje. Na ovim igmanskim vrletima, na ovom strateškom bedemu spasa, prekalila se ideja borbe za domovinu, za slobodu i dostojanstvo našeg naroda.

U tu borbu smo i danas svi pozvani, jer ona još traje. U njoj trebamo svakog sina i kćer ove zemlje. Potrebna nam je pomoć Božija i trud naših ljudi. Bez tog dvoga niti jedan se posao ne može završiti.

Ostanimo budni stražari na braniku domovine spremni položiti žrtvu pred njen mihrab. Ona će nās uvijek trebati, nas svoje pouzdane čuvare.

Držimo na oku one koji žele izazvati raskole i neprijateljstva među nama, posijati sjeme zlobe i mržnje, od brata napraviti dušmana, a dušmana predstaviti prijateljem. Čine to kako bi oslabili našu volju i kako bismo odustali. Oni neće odustati. Namjera im je razbiti naš saf, podijeliti nas na grupe i stranke, okrećući nas jedne protiv drugih, kako bismo im postali lahak plijen.

Kada dođe takvo vrijeme, oni koji su muslimani znaju šta im je činiti: držati se Allahove Knjige, suneta Njegovog poslanika Muhammeda, a.s i zajednice muslimana. U tome su naša snaga i naš spas.

Dvije su bolesti pogubne za naš narod na koje dušman računa: zavist i smutnja. Zavist je zlo duše kada je ona krije, a smutnja je zlo duše kada je ona sije. Čuvajmo se ova dva otrova i ne dopustimo da ovladaju našom dušom i tijelom.

Braćo i sestre.

Onaj Koji sve u svojoj ruci drži i kod Koga je sva moć i snaga i Koji nam je bliži od vratne žile kucavice, je rekao:

„A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se dovi molitelja kada Me zamoli. Zato neka se i oni Mome pozivu odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravome putu.“

Došli smo danas ovdje i da uputimo dovu Milostivom Allahu, da Ga zamolimo za milost prema svima nama, našoj djeci i roditeljima, našim iskrenim prijateljima i dobrim komšijama.

Bože naš, svemu Milostivi, Vladaru Sudnjega dana, Tebe ponizno molimo, pogledaj nas Svojom milošću i našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sve njene ljude i narode koji u njoj žive.

Molimo Te, Gospodaru, podari našoj domovini sreću, umnoži u njoj dobrotu i blagoslovi sve njene ljude. Pomozi nam da u miru podižemo naše potomke i učini ih zdravim i Tebi odanim.

Sačuvaj nas i našu domovinu od dušmana i rata, od gladi i bolesti, od mržnje i nesloge, od lijenosti i pokvarenosti.

Nadahni nas istinom i ljubavlju, povećaj među nama povjerenje i samilost, i učini da se međusobno poštujemo.

Pomozi nam da čuvamo našu domovinu kao zjenicu oka, da je učinimo lijepim mjestom u koje će dolaziti naši gosti i prijatelji. Bože, primi naše šehide u okrilje Svoje milosti, a našim gazijama povećaj hrabrost i odlučnost.

Učini naša prsa prostranim i olakšaj naše terete, kao što si raširio prsa Muhammeda, a. s., i olakšao njegov teret.

Učini da Ti služimo odano, onako kako Ti je služio naš vjerovjesnik Muhammed, a. s. Amin.

Poštovani vjernici!

Svako društvo traži blagostanje i ravnotežu u kompromisu i dijalogu. Zdrave zajednice odlikuje sposobnost da prihvati pluralizam u mišljenju, a ako to zaista žele, potrebno je da u cilju ostvarenja ovog plemenitog ideala poduzmu konkretne korake.

Konfrontacije koje se dešavaju u našem društvu, na retoričkom, verbalnom i publicističkom nivou, najčešće nastaju zbog  “potpaljivača” smutnje i protagonista  govora mržnje. To je, zapravo, beskoristan, besperspektivan i bespredmetan govor koji ne ostvaruje željene interese niti donosi konkretne koristi. Govor mržnje je svaka napisana i izgovorena riječ koja potiče i potpiruje smutnju, nasilje, omalovažavanje ljudi, fanatizam i diskriminaciju pojedinaca ili grupa. Opasnost ove vrste govora krije se u ugrožavanju duhovne i idejne i društvene stabilnosti koja snažno utječe na kompaktnost i homogenost zajednice. Nakon Allahove podrške, duhovna i društvena stabilnost predstavljaju najvažniji uslov prosperiteta i stabilnosti bilo koje zajednice jer je čuvaju od anarhije i samovolje pojedinaca.

Jedini ispravan odgovor na govor mržnje i brana od šejtanovih spletki jeste lijepa riječ potaknuta Objavom: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (El-Isra, 53)

Onaj ko želi da njegov govor bude prihvaćen kod ljudi i da njime ostvari plemenite ciljeve, neka mu umjesto zluradosti odjene odjeću samilosti, korisnosti umjesto štetnosti i blagosti umjesto grubosti. Takvi su bili govori prvaka Ademovih sinova, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je dat jezgrovit govor, i za kojeg Uzvišeni kaže: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.” (Et-Tevba, 128)

Govor mržnje je poput otpadaka koji plivaju po površini bujice, odbacuju se i ne ostaju na zemlji. Niko se nije upleo u govor mržnje a da nije rastjerao čestite ljude od sebe i kod njih stvorio prezir prema svemu što govori i piše. To je govor koji njegovog vlasnika drži u tijesnom okviru, u kojem ne vidi nikog osim sebe, i u kojem nema mjesta za lijepo mišljenje i suprotan stav, naprotiv, on je poput razbuktalog vulkana, koji nasumično izbacuje lavu, koja spali sve što dotakne.

Govor mržnje je put površnih ljudi i oružje brzopletih i nepromišljenih. On je ogledalo duše napunjene zlobom, umišljenošću, osvetom i lažnim ponosom. Govor mržnje nije nasljedna bolest na koju čovjek ne može utjecati, nego je mješavina ljudskog temperamenta stimulisana grešnim mislima. Govor mržnje je poput virusa koji stoji u zraku i napada svaku dušu lišenu morala, pravednosti i umjerenosti, i njegov razvoj ovisi o količini “antitijela” s kojima se duša brani od njega prije nego što je napadne, ili ga neutralizuje nakon što se desi.

Ako čovjek nije u stanju da uredi svoj govor i ukrasi ga blagošću, samilošću, korisnim savjetom, posljednje što mu preostaje, kao djelotvoran lijek, jeste šutnja, a kako i ne bi kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Buhari i Muslim)

Muslimani su pozvani da svojim lijepim primjerom pokažu islam drugima i da usklade svoja djela sa deklarativnom pripadnošću islamu. Druga strana, odnosno nemuslimani, ne razlikuje islam i postupke njegovih sljedbenika, i svaku njihovu grešku bez oklijevanja će pripisati islamu. Otuda je važno podsjetiti muslimane općenito, a učene posebno, da je predstavljanje islama u njegovom pravom svjetlu i značenju, sa svim njegovim aspektima, političkim, ekonomskim, kulturološkim, civilizacijskim, kolektivnim i individualnim, i da je islam vjera čiji vrijednosni sistem obuhvata cjelokupan ljudski život, kroz umjereni pristup, pravednu riječ i lijepu komunikaciju, njihova vjerska dužnost i obaveza. Greške koje čine pojedinci samo su njihove, i ne smiju se pripisivati islamu.

Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.

Islam nas,naravno, uči da poštujemo zakon i red. Ali, čovjek danas može živjeti cijeli život bez svijesti o važnosti odgovornosti. Znači, može  donositi odluke svaki dan, i nikada sebi ne reći: ja sam za ovo odgovoran.

To je raširena praksa  delegiranja savjesti – prenošenja odgovornosti na nešto bezlično i bezimeno: na sistem, na masu, na proceduru, na algoritam, na tradiciju – samo da čovjek ne mora stati i pitati: a šta ja mislim? A šta je ispravno?

Ponekad kažemo: svi tako rade. Ponekad kažemo: tako mi je naređeno. Ponekad kažemo: tako sam odgojen, šta mogu. Ponekad čak kažemo: šta bude, bit će – i zaklanjamo takve postupke za oslanjanje na Boga, za tevekkul, a to nije tevekkul, nego obični bijeg.

A Allah dž.š. nas uči drugačije. U suri El-Isra Allah kaže jasno: “I ne slijedi ono o čemu nemaš znanja. Zaista, sluh i vid i srce — za sve to će se čovjek morati odazvati.” Kur'an nas uči i upozorava: “I nijedan grješnik neće nositi grijehe drugoga.” (El-En‘am, 164; ponavlja se i u El-Isra, Fatir, Ez-Zumer)

“Svaki čovjek je odgovoran za ono što je uradio.” (Et-Tur, 21)

Poslanik, a.s., je rekao da je svako od nas čuvar svog stada: čuvar naroda, čuvar porodice, čuvar doma, čuvar emaneta posla koji mu je povjeren.

Emanet je svaka odluka. Svaki uticaj. Svaka moć nad drugim čovjekom, bila ona moć oca nad djetetom, šefa nad radnikom, ili govornika nad slušaocem.

I taj emanet se ne može izbjeći. Na Sudnjem danu pred Allahom, dž.š., neće stajati sistem. Neće stajati procedura. Neće stajati masa koja je “svi tako radila.” Stajat ćemo mi, ja, ti, on. I bit će ti postavljeno pitanje: šta si ti odlučio?“

Braćo i sestre,

Islam nas uči da koristimo sve što nam Allah stavlja na raspolaganje. Ali postoji razlika između čovjeka koji koristi „alate“ i čovjeka koji se skriva iza „alata“.

Postoji razlika između onoga koji kaže: koristio sam sve što sam imao i donio odluku za koju odgovaram i onoga koji kaže: sistem je odlučio, ja samo izvršavam.

Prva pozicija je pozicija mu'mina. Druga je bijeg od emaneta.

Biti čovjek danas znači imati hrabrost odgovornosti u vremenu koje nudi hiljadu načina da je izbjegneš. Biti mu'min danas znači, svaki put kad uhvatiš sebe kako govoriš sistem je takav ili svi tako rade –  stati. I pitati sebe: a šta ja mislim? A šta je ispravno? A šta bih uradio kad bih znao da za ovo odgovaram? Jer odgovaramo. Odgovarat ćemo.

I kad kažemo sistem je odlučio mi nismo nestali iz te odluke niti odgovornosti. Mi smo samo odlučili ne misliti o njoj.

Neka nas Allah, dž.š., učini ljudima koji ne bježe od emaneta koji su preuzeli. Koji imaju hrabrost stati i reći: ja sam odgovoran. Koji ne traže zaklon iza sistema, nego stoje pred Allahom i pred ljudima s čistom savješću.

Bože, učini nas odgovornima, a ne bjeguncima od odgovornosti.

Amin.

Draga braćo i poštovane sestre!

Nakon što smo prije nekoliko dana obilježili 31. godišnjicu genocida nad Bošnjacima i klanjali šehidsku dženazu u Srebrenici, naše misli usmjeravamo prema još jednom velikom stradanju našeg naroda. Navršavaju se trideset i četiri godine od zločina s obilježjima genocida počinjenih početkom ljeta 1992. godine u Prijedoru, Kozarcu i drugim gradovima doline rijeke Sane. Tada su izvršena planska ubistva, odvođenja u logore, silovanja i progoni hiljade nevinih civila. Nakon što su bili prisiljeni nositi bijele trake i istaknuti bijele čaršafe na svojim domovima, mnogi su završili u masovnim grobnica. Oni koji nisu ubijeni prošli su kroz logore smrti, među kojima je posebno ostao upamćen zloglasni logor Trnopolje.

U životu svakog čovjeka, ali i svakog naroda, postoje trenuci kada se ispituje iskrenost vjere, čvrstina uvjerenja i spremnost da se ostane na putu istine onda kada taj put postane težak. Kroz historiju muslimani su često bili izloženi pritiscima, prijetnjama i pokušajima da se odreknu svojih uvjerenja, svoje vjere i svoje zemlje.

Kur'an nam donosi kazivanja o drevnim narodima ne samo kao priče o prošlosti, nego kao pouke za sva vremena i narode. Jedno od takvih kazivanja jeste kazivanje o poslaniku Šuajbu, a.s., koji je svoj narod pozivao pravednosti i pokoravanju Jednom Bogu. Međutim, oni koji su imali moć nisu prihvatili njegov poziv. Kada nisu mogli pobijediti istinu argumentima, pokušali su je ugušiti prijetnjom, prisilom i progonom.

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

قَالَ ٱلْمَلَأُ ٱلَّذِينَ ٱسْتَكْبَرُوا۟ مِن قَوْمِهِۦ لَنُخْرِجَنَّكَ يَٰشُعَيْبُ وَٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ مَعَكَ مِن قَرْيَتِنَآ أَوْ لَتَعُودُنَّ فِى مِلَّتِنَا ۚ قَالَ أَوَلَوْ كُنَّا كَٰرِهِينَ

„Glavešine naroda njegova, one koje su bile ohole, rekoše: “Ili ćete bezuvjetno vjeru našu prihvatiti, ili ćemo mi, o Šuajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati.” – “Zar i protiv naše volje?” – reče on.“ (El-E'araf, 88)

U ovom kur'anskom opisu prepoznajemo obrazac po kojem su svi zločinci isti, kako u vremenu Šuajba, a.s., tako i u našem vremenu. Kada nisu u stanju argumentima opravdati svoja nastojanja, oni posežu za silom. Njihova prva karakteristika jeste oholost, koja ih navodi da drugima uskrate vjeru, slobodu i život. Zbog toga ne pokušavaju postići dogovor, već Šuajbu i njegovim sljedbenicima postavljaju ultimatum: ili ćete prihvatiti ono što mi želimo ili ćete biti protjerani.

Ovaj kur'anski primjer sličan je onome što su doživjeli mnogi Allahovi poslanici, a kasnije i mnogi narodi. Sve počinje oduzimanjem prava, nastavlja se progonom, a završava zločinom. Ovaj ajet nam govori da zločin ne nastaje iznenada. Na prvom mjestu dolaze oholost, mržnja i dehumanizacija, a zatim oduzimanje prava da neko može i smije živjeti na određenom prostoru.

Odgovor Šuajba, a.s, sadržan u kur'anskim riječima: „Zar i protiv naše volje?“ potvrđuje da je vjera stvar slobodnog izbora i uvjerenja, a ne prisile. Islam ne prihvata nametanje vjerovanja niti opravdava progon ljudi zbog njihove vjerske ili druge pripadnosti. Zato možemo reći da je jedna od odlika muslimana da ostaje čvrst u svojim principima, ali istovremeno poštuje dostojanstvo svakog čovjeka.

U Kur'anu se često ističe da je sve jasno objašnjeno i da za životne izazove postoje kur'anske smjernice i rješenja. Mnogi ajeti ukazuju na osobine različitih skupina ljudi i jasno opisuju njihove postupke, kako bi oni koji ispravno razumiju kur'anske poruke mogli prepoznati istinu i razlikovati je od zablude. Što smo bolje upoznati sa sadržajem Kur'ana i njegovim cjelinama, to ćemo biti svjesniji stvarnosti oko sebe te sposobniji da pravovremeno i ispravno odgovorimo na iskušenja i izazove s kojima se suočavamo.

Odgovor na prijetnje progonom pokazuje nam veličinu imana i snagu ljudi koji su svoju vezu s Allahom, dž.š., stavili iznad svega prolaznog.

قَدِ ٱفْتَرَيْنَا عَلَى ٱللَّهِ كَذِبًا إِنْ عُدْنَا فِى مِلَّتِكُم بَعْدَ إِذْ نَجَّىٰنَا ٱللَّهُ مِنْهَا ۚ وَمَا يَكُونُ لَنَآ أَن نَّعُودَ فِيهَآ إِلَّآ أَن يَشَآءَ ٱللَّهُ رَبُّنَا ۚ وَسِعَ رَبُّنَا كُلَّ شَىْءٍ عِلْمًا ۚ عَلَى ٱللَّهِ تَوَكَّلْنَا ۚ رَبَّنَا ٱفْتَحْ بَيْنَنَا وَبَيْنَ قَوْمِنَا بِٱلْحَقِّ وَأَنتَ خَيْرُ ٱلْفَٰتِحِينَ ﴿٨٩﴾

“Ako bismo zabludu vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati, to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti presudi nama i narodu našem po pravdi, Ti si sudija najpravedniji!” (El-E'araf, 89)

Iz ovoga zaključujemo da je iman najveća Allahova blagodat koja je podarena čovjeku te da iskušenja, izazovi i borba za očuvanje vjere i vrijednosti neće prestati. Svijest da naš Gospodar Svojim znanjem obuhvata sve usmjerava nas da se istinski oslonimo samo na Njega. Konačna presuda pripada Uzvišenom Allahu, a Njegova pravda nikada ne izostaje.

Kazivanje o Šuajbu, a.s, inspiracija je muslimanima u njihovom trajnom nastojanju da vrijednosti vjere i dobra dominiraju nad nepravdom i nasiljem. To je kazivanje o stalnoj borbi između istine i laži, između onih koji žele živjeti po Allahovim uputama i onih koji pokušavaju istinu potisnuti silom, prijetnjom ili obmanom.

Kada su nasilnici iz Šuajbovog, a.s., naroda pred njega i njegove sljedbenike stavili izbor da prihvate njihov put ili da budu protjerani, oni tim činom nisu tražili samo promjenu riječi na jeziku. Oni su tražili od vjernika da napuste ono što im je Allah podario kao najveću blagodat. Zato je njihov odgovor bio jasan: “Ako bismo zabludu vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli…“

Ovaj ajet nas uči da se istina ne čuva samo onda kada je lahko govoriti je, nego upravo onda kada dođu pritisci, kada se od čovjeka traži da šuti, da zaboravi ili da prihvati laž kao cijenu mira. Jer, nepravda i zlo nikada ne podrazumijevaju samo fizičko nasilje. To je proces koji često započinje riječima kojima se ljudi dijele, te postupcima kojima se čovjeku nastoji oduzeti njegovo dostojanstvo. Prije nego što dođe nasilje nad tijelima, često dolazi nasilje nad istinom – pokušaj da se žrtva prikaže kao krivac, a zločin opravda lažnim objašnjenjima.

Božiji poslanik Muhamed, a.s., bodrio je svoje sljedbenike i na tu vrstu borbe i nastojanja da uvijek budemo na strani istine i dobra, bez obzira na zlo koje nas okružuje. Od Huzejfe, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:

„Ne budite ljudi bez vlastitog stava, pa da govorite: ‘Ako ljudi čine dobro, i mi ćemo činiti dobro, a ako čine nepravdu, i mi ćemo činiti nepravdu.’ Odgojite svoje duše tako da činite dobro kada drugi čine dobro, a kada drugi čine nepravdu, vi nemojte biti nepravedni.“

Ovaj hadis nosi jasnu poruku: ne smijemo biti od onih koji se povode za drugima, nego moramo sačuvati svoju moralnu uspravnost i onda kada je oko nas mnogo nepravde. Tako ostajemo čvrsti u načelima naše vjere, ne dopuštajući da naše postupke određuju promjenjivi stavovi ljudi, već Allahova uputa i pravda.

Pouke iz zločina počinjenih u Prijedoru podsjećaju nas koliko je opasno kada zaboravimo na ove univerzalne i svevremenske kur'anske poruke. Jer, kada se ljudi nazivaju pogrdnim imenima i kada se obilježavaju trakama, kada se njihova prava oduzimaju, kada se zatvaraju u logore, protjeruju i ubijaju – tada vidimo posljedice mržnje koja je prije toga pripremana riječima i propagandom. Zato je čuvanje sjećanja na žrtve Prijedora obaveza naše savjesti.

Draga braćo, podsjećam nas da je 20. jula simbol stradanja Bošnjaka na području Prijedora, Kozarca i šire regije Bosanske krajine. Ne zaboravimo da je samo na području općine Prijedor ubijeno 3.176 osoba. U ponedjeljak, 20. jula, na trideset i četvrtu godišnjicu ovih zločina, bit će ukopano pet naših šehida. Pozivam vas da dođete i klanjate dženazu našoj nepravedno ubijenoj braći te taj dan budemo podrška njihovim porodicama.

Molim Allaha da se smiluje svim šehidima i podari im džennetske nagrade, da njihove porodice osnaži u njihovoj boli i iskušenju te da nam njihova žrtva bude trajna opomena da čuvamo vrijednost vjere i domovine. Amin!

Muftijstvo bihaćko

Hutba muftije bihaćkog hafiza Mehmed-ef. Kudića

Draga braćo u dini-islamu, poštovani džemate,

Nalazimo se u danima koji u našoj kolektivnoj svijesti, ali i u historiji čitavog čovječanstva, nose najteži teret tuge, boli i sjete. Sredina mjeseca jula nas svake godine nepogrešivo vraća u Podrinje, u našu Srebrenicu. Vraća nas na šehitluk, harem u Potočarima, gdje bijeli nišani nijemo, ali snažno svjedoče o planetarnom zločinu – o Genocidu počinjenom nad bošnjačkim narodom zaštićene zone Ujedinjenih nacija.

U tim bijelim nišanima zapisane su naša ljubav i naša tuga za našim najmilijima; oni svjedoče i opominju nas na okrutnost dušmanina i bešćutnost svijeta. Naša današnja hutba nije samo podsjećanje na datume; ona je poziv na trajnu budnost, na sjećanje i pamćenje, jer je pamćenje i sjećanje ibadet, a zaborav opasnost koja vodi u ponavljanje zla.

Bol i tuga koje nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer rečeno je da se proživljena bol nikada ne može zaboraviti. Ali, naša je obaveza nadići njenu silinu i ne dozvoliti da nas slomi. Vjera nas uči i budi u nama snagu da strpljivo podnosimo svako iskušenje, pa i ono najteže. Mi, hvala Allahu, svih ovih godina nismo klonuli duhom niti smo pognuli glavu pred zlom. Pružili smo snažan otpor kojem se divi cijeli svijet. Naučili smo kako nositi teret boli koja nam je nametnuta. Strpljivo i neumorno nastavit ćemo se boriti protiv zaborava, ali i protiv mržnje, pazeći da ona nikada ne otruje naša srca i naše duše.

Braćo i sestre,

Uzvišeni Allah nas u Kur'anu opominje i naređuje nam da istinu ne skrivamo, a da nepravdu pamtimo. Kaže Gospodar u suri El-Ma'ide:

“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (El-Ma'ide, 8.)

Iz ovog ajeta učimo ključnu moralnu pouku: pamćenje i sjećanje na žrtve Genocida čin je vrhunske pravde i čestitosti. To je ispunjavanje Allahove izričite naredbe o pravednom svjedočenju. Jer, mi Srebrenicu ne pamtimo da bismo mrzili, već da bismo osigurali da istina pobijedi laž i da se zlo više nikada i nikome ne ponovi.

Mi, bosanski muslimani, naučili smo, kao malo ko u svijetu, da na putevima mržnje rastu samo smrt, očaj i bolest duše. Na mitologiji krvi i tla mogu se utemeljiti samo nesreća i zločin. Oni koji zaborave da Zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu i da su sva Božija stvorenja jednaka u svom dostojanstvu, na korak su od zločina.

Srebrenica nas uči da zlo nikada ne miruje. Živimo u vremenu narastanja i institucionalnog negiranja zločina Genocida. Protagonisti zla ulažu velike napore da umanje zločin koji su počinili i da pobrišu granicu između zločinca i žrtve. Nadaju se da lažima mogu dovesti u pitanje historijske činjenice. Oni svjesno računaju na naš zamor, nadajući se da ćemo ustuknuti pred njihovim drskim lažima.

Zato kultura sjećanja i pamćenja ne smije biti svedena na samo jedan dan u godini ili na puku manifestaciju žaljenja. Ona mora postati dio našeg svakodnevnog identiteta, našeg obrazovnog sistema i našeg porodičnog odgoja. Naša je moralna dužnost da svojoj djeci prenesemo istinu, ne da bismo ih trovali mržnjom, već da bismo ih opremili budnošću i sviješću da zlo ne miruje.

Zato nas Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u dobro poznatom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., uči:

“Vjernik ne smije dozvoliti da bude ujeden iz iste rupe dva puta.” (Buhari i Muslim)

Ovaj hadis je vjerski temelj naše kulture pamćenja, ali i naše direktne obaveze prevencije Genocida. Prevencija Genocida nije samo političko ili pravno pitanje; to je naša prvorazredna vjerska i moralna dužnost. Mi nemamo pravo biti naivni. Prevencija znači da moramo prepoznati rane znakove zla, dehumanizacije i negiranja prije nego što bude prekasno.

U tom kontekstu, usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici na globalnom nivou predstavlja važan civilizacijski čin. Ta rezolucija je jasan znak da svijet, uprkos kašnjenju, postavlja pravnu i moralnu branu lažima i negiranju. Međutim, međunarodne rezolucije su tek okvir, a stvarna prevencija počinje unutar naših domova, naših džemata i naših institucija.

Naša svakodnevna edukacija, budnost i posvećenost očuvanju istine na lokalnom, džematskom nivou ključni su koraci u sprječavanju da nam se prošlost ponovi.

Ako se prepustimo nemaru i komforu zaborava, rizikujemo da ponovo proživimo strahote koje su proživjeli naši očevi, djedovi i sinovi. Naša historija na ovim prostorima nas opominje da je svaki naš historijski zaborav bio uvertira i pozivnica za novi zločin nad nama. Nemar i ravnodušnost su luksuz koji sebi više nikada ne smijemo dopustiti. Pamćenje Srebrenice i aktivno djelovanje na sprječavanju zla kula su našeg opstanka na rodnoj grudi.

Genocid koji je počinjen u Srebrenici obavezuje nas da budno i odgovorno mislimo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice.

Uzvišeni Allah kaže:

„Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti…“ (En-Nur, 55.).

Mi vjerujemo da je Božije obećanje istinito, ali isto tako smo uvjereni da je danas sve do nas. Naša je obaveza brinuti se o Srebrenici, jer je ona rodno mjesto našeg kolektivnog stradanja. Ništa se na ovoj zemlji bosanskoj ne može mjeriti s njom. Prevenciju Genocida gradimo kroz jačanje naših institucija, kroz izvrsnost u obrazovanju, nauci i ekonomiji. Naša snaga i naša spremnost da se branimo i zaštitimo svoje pravo na život najbolja su garancija odvraćanja svakog budućeg zla. Na nama je da se borimo, da ulažemo u znanje i da omogućimo dostojan i siguran život svih ljudi u Srebrenici i oko nje. Oni koji uzmu Boga za zaštitnika i koji budu postojani u svojoj vjeri i trudu, postići će ono što žele.

Islam je vjera ponosa, dostojanstva i postojanosti, vjera istine i pravednosti. Zato neka nas tuga ne baci u očaj, a sažaljenje u slabost. Allah nas iskušava i u dobru i u nesreći, i u izobilju i u oskudici, a naša postojanost se mjeri našim jedinstvom.

U  Kur'anu je zapisano da Allah voli one koji se bore na Njegovom putu poredani u redove koji su čvrsti kao bedemi.

Nastupajmo zajedno, kao jedna duša i jedno tijelo. Neka nam Srebrenica bude trajna pouka da se slabima, podijeljenima i nespremnima milost ne ukazuje, i neka nam bude zakletva da izgradnjom vlastite snage i jedinstva osiguramo da nam se stradanje nikada više ne ponovi. Podignite svoje ruke jutrom i večeri, i molite Svoga Gospodara.

Ja Rabbi, Tebi podižemo ruke naše, Ti si Onaj Koji zna šapat svakog srca i Koji si jedini lijek usred očaja. Pomozi nam da nađemo lijek za ranjenu dušu i vječni mir kod Tebe.

Ja Rabbi, blagoslovi Svojim blagoslovom ljude Srebrenice i porod njihov za sva vremena.

Ja Rabbi, podari nam mudrost, snagu i jedinstvo da prepoznamo i spriječimo svako zlo koje nam se sprema. Sačuvaj spomen na Srebrenicu u našim srcima za vjeke vjekova. Neka Srebrenica bude zalog za našu slobodu, jedinstvo i život u miru. Tako Ti Tvoje veličine i milosti! Amin!

Proces prijavljivanja za putovanje na hadž 2027./1448. počinje 13.07.2026. u 08.00 sati i završava se 24.07.2026. godine u 16.00. sati.

Dakle, odlazak na hadž ćemo organizirati samo iz Bosne i Hercegovine.

Informacija o putovanju:

– očekivani polazak: u periodu od 07. maja do 12. maja 2027. godine,
– očekivani povratak: u periodu od 26. maja do 31. maja 2027. godine.

Letovi:
– u odlasku let Sarajevo – Džedda
– u povratku let Medina – Sarajevo

Obavezni dokumenti:

– isključivo bosanskohercegovački pasoš s rokom važenja nakon 10.12.2027. godine,
– potvrda o vakcinaciji protiv meningokoknog meningitisa uz uvjet, da vrijeme prošlo od primanja vakcine bude najmanje 10 dana a ne duže od 5 godina.
-potvrda o zdravstvenom stanju kandidata za putovanje na hadž. U slučaju da u periodu od dobivanja potvrde do putovanja dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja putnik je dužan o tome informisati Ured za hadž i umru.

Više o uslovima i procesu prijavljivanja možete pročitati na sljedećem linku:

https://www.hadziumra.ba/obavijest-o-pocetku-prijava-za-odlazak-na-hadz-2027-1448-po-hidzri/

Poštovana braćo, u Kur’anu Časnom Uzvišeni Allah kaže:
وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُمْ مِنْ أَنْفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِتَسْكُنُوا إِلَيْهَا
وَجَعَلَ بَيْنَكُمْ مَوَدَّةً وَرَحْمَةً ۚ إِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ
„I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost.“ (Er-Rum, 21).

Naš Gospodar je čovjeku podario na Zemlji sve što je potrebno za normalan i ugodan život. Podario mu je supružnika koji će mu biti oslonac u životu, smiraj i ljubav koju toliko trebamo. Vjernik će razumjeti blagodati Božije, na njima biti zahvalan Gospodaru Uzvišenom, i svojim djelom njegovati blagodati koje su mu date. Problem nastaje kada zaboravimo na pomenute blagodati, kada zamračenje uma učini da se uvjerimo da su te blagodati naš produkt i da ih možemo zloupotrijebiti. Tada dolazi do ozbiljnih problema!
Jedan od problema, koji nas kontinuirano podsjeća da je određeni broj naših sunarodnjaka zaboravio na zahvalnost na blagodatima, jeste nasilje nad ženama i nezaštićenim osobama. Ovaj fenomen je jedan od najozbiljnijih društvenih i moralnih problema. On nije karakteristika samo jednog vremena i ne poznaje granice kultura, religija, nacija niti društvenih slojeva.
Iako se u medijima često prikazuje kao individualni devijantni čin, nasilje nad ženama predstavlja duboko ukorijenjen transgeneracijski, strukturalni fenomen, oblikovan društvenim normama i pogrešno shvaćenim sistemom vrijednosti.
Nasilje nad ženama nije privatna stvar, već iznimno negativna pojava koja predstavlja najozbiljnije kršenje temeljnih ljudskih prava i dostojanstva osobe.
Kao relevantan odgovor na ovu zabrinjavajuću pojavu u našim akademskim krugovima izvršeno je opsežno istraživanje koje je dalo određene rezultate.
Dva podatka u tom istraživanju posebno su značajna za nas.
Jedno je da u većem procentu mladi ispitanici imaju blagonaklon stav prema nasilju u odnosu na starije ispitanike!!
A drugo se tiče raširenog shvatanja da religioznost, onako kako je većina ispitanika razumijeva, ne predstavlja značajnu prepreku za ispoljavanje nasilja!!
Ova dva podatka su zabrinjavajuća i uznemirujuća.
Kakav odgoj imaju naši mladi ako su skloni nasilju, čemu učimo našu omladinu i kakav ambijent života smo im kreirali da bi oni ovako razmišljali!?
Na ova pitanja sve odgovorne institucije u društvu, a naročito roditelji i odgajatelji, trebaju dati odgovor i poduzeti konkretne korake s ciljem promjene našeg odgojnog pristupa.
Mi smo vjernici i znamo da vjera u svom suštinskom smislu ne može biti legitimizacija nasilja, već potencijal snažnog otpora nepravdi i poniženju.
Zato nam je bitna spoznaja da samo istinska, unutarnja, duboka vjera može imati dovoljno snage da oblikuje ponašanje pojedinca i biti dovoljno snažna brana prakticiranju nasilja nad slabijom osobom.
Allah, dž.š. nas obavještava:
يَا عِبَادِي إِنِّي حَرَّمْتُ الظُُّلْمَ عَلَى نَفْسِي وَجَعَلْتُهُ بَيْنَكُمْ مُحَرَّمًا
فَلَا تَظَالَمُوا
„O robovi moji, Ja sam sebi zulum zabranio i učinio sam ga među vama zabranjenim, pa nemojte jedni drugima nasilje činiti!“ (Muslim).

Poštovani džema'ate!
Kao zajednica savjesnih i odgovornih vjernika ne smijemo šutjeti pred nasiljem!
Muhammed, a.s., je rekao: „Pomozite svome bratu, bio on nasilnik ili onaj kome je nasilje učinjeno.“
Ashabi upitaše: „Allahov Poslaniče, pomoći ćemo onome kome je nasilje učinjeno, ali kako pomoći nasilniku?“
On odgovori: „Tako što ćeš ga spriječiti da čini nasilje.“ (Buharija).
Nasilje ne počinje uvijek udarcem.
Često počinje vrijeđanjem, ponižavanjem, omalovažavanjem i grubim riječima.
Zato je neophodno ulagati trud u prevenciju.
Prvi korak u prevenciji jeste jačanje bogobojaznosti. Onaj ko je svjestan da ga Allah, dž.š., vidi i da će za svaki postupak odgovarati, neće sebi dozvoliti da nanosi nepravdu drugome.
Uzvišeni Allah kaže:
إِنَّ ٱللَّهَ يَأْمُرُ بِٱلْعَدْلِ وَٱلْإِحْسَٰنِ وَإِيتَآئِ ذِى ٱلْقُرْبَىٰ
وَيَنْهَىٰ عَنِ ٱلْفَحْشَآءِ وَٱلْمُنكَرِ وَٱلْبَغْىِ ۚ يَعِظُكُمْ لَعَلَّكُمْ تَذَكَّرُونَ
„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90)

Drugi korak prevencije jeste odgovoran odgoj djece.
Poslanik, a.s., je rekao: „Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado.“ (Buharija i Muslim).
Roditelji su odgovorni da sinove odgajaju u duhu poštovanja prema ženama, a kćerke u svijesti o vlastitom dostojanstvu i pravima.
Ovaj hadis jasno pokazuje da je obaveza svakog muslimana da reagira na nepravdu i da spriječi nasilje gdje god je to moguće.

Posebno je važno naglasiti da niko nema pravo koristiti vjeru kao opravdanje za zlostavljanje žene.
Takvo ponašanje je suprotno primjeru Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., koji je bio oličenje blagosti, milosti i poštovanja prema ženama.
Zato budimo graditelji porodica u kojima vladaju ljubav, međusobno poštovanje i razumijevanje.
Neka naše supruge, majke, sestre i kćeri budu sigurne među nama i uz nas.

Molimo Uzvišenog Allaha da zaštiti sve žene od nasilja, da popravi stanje naših porodica, da među supružnike unese ljubav i samilost, te da nas učini od onih koji uspostavljaju pravdu a sprječavaju nepravdu.
رَبَّنَا هَبْ لَنَا مِنْ أَزْوَٰجِنَا وَذُرِّيَّٰتِنَا قُرَّةَ أَعْيُنٍ
وَٱجْعَلْنَا لِلْمُتَّقِينَ إِمَامًا
„Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost očiju naših i učini nas predvodnicima bogobojaznih.“ (El-Furkan, 74)
Amin, ja Rabbel-alemin!

Prof. dr. Muharem Adilović,
Dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici

Na sjednici se diskutiralo o izvještajima za protekli period, kao i o predstojećim aktivnostima.

Izvršni odbor je donio odluku da podrži akciju stipendiranja jetima u Gazi, te da pokrene akciju stipendiranja učenika u medresama iz  Švedske.

Osim toga, Izvršni odbor je odlučio da pozove džemate da se maksimalno angažiraju u pomoći našim ljudima prilikom registracije za Izbore u Bosni i Hercegovini.

I.K.

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji čovjeka ne ostavlja bez upute. Njemu zahvaljujemo na blagodati islama, na emanetu života, na porodici, džematu, slobodi i domovini. Od Njega tražimo oprost za naše slabosti, snagu za naše obaveze i mudrost u našim odlukama.

Neka je salavat i selam na Muhammeda a. s., pečata vjerovjesnika, učitelja vjere i života, onoga koji je ljudima pokazao kako se vjeruje u Allaha, kako se podnosi iskušenje, kako se gradi zajednica i kako se emanet nosi do kraja. Neka je mir na njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe, šehide i sve one koji njegov put slijede iskreno, odgovorno i postojano.

Draga braćo i sestre,

Hidžra je razdjelnica između dvije etape poslaničke misije: između potisnute zajednice i uređene zajednice, između vjere koja se čuva u uskim krugovima progonjenih vjernika i vjere koja oblikuje javni moral, društvene odnose, sigurnost, pravdu i poredak.

Zato islamski kalendar ne počinje ni rođenjem Poslanika a. s., ni prvom Objavom, ni pobjedom na Bedru, nego Hidžrom. U tome je velika mudrost. Time je prva muslimanska zajednica kazala da civilizacijsko vrijeme ummeta započinje trenutkom u kojem se počinje uređivati zajednički život. Činom Hidžre, lična vjera se utkala u zajednički emanet, odgovornost u odnosima među ljudima i obavezu da se pravda, red i povjerenje čuvaju kroz institucije.

Hidžra je, prije svega, bila vjerski čin i velika razdjelnica u poslaničkoj misiji. Poslanik a. s. i njegovi ashabi napustili su Mekku su s bolom, ali bez očaja; s ljubavlju prema zavičaju, ali nezarobljeni u prošlosti.

Poslanik a. s. je u Medinu gradio zajednicu. U Medini je najprije pobratimio ensarije i muhadžire. Izgrađena je džamija u kojoj se klanjalo, učilo, savjetovalo i odlučivalo. Uspostavio je zajednicu na međusobnoj odgovornosti i spremnosti da čovjek stane uz drugoga onda kada mu je teško.

Potom je uslijedilo uređenje odnosa u Medini kroz Medinsku povelju. Poslanik a. s. nije gradio zajednicu na improvizaciji i dobroj volji pojedinaca, nego na jasnim pravima, obavezama, sigurnosti, solidarnosti i međusobnom poštovanju, ostavljajući nam time trajnu poruku da zajednica koja želi čuvati ljude mora urediti odnose među njima.

Zato je pogrešno misliti da je sistemsko i institucionalno djelovanje nešto novo, strano ili suprotno duhu vjere. Naprotiv, Poslanik a. s.  utemeljio je zajednicu na: vjeri, dogovoru, odgovornosti, javnom povjerenju i jasnom poretku kroz institucije koje je tadašnje društvo poznavalo.

To je prva poruka Nove hidžretske godine nama Bošnjacima u Zapadnoj Europi. Naši džemati, naše krovne organizacije i naše ustanove ne smiju ostati taoci privremenih rješenja. Mnoge su džemate podizali ljudi koji su radili teške poslove, živjeli skromno, odvajali od svojih plata, kupovali prve vakufe, učili djecu po stanovima i neuslovnim prostorima, čuvali vjeru u okolnostima u kojima nije bilo ni lahko ni jednostavno biti organiziran musliman. Njihova žrtva nas obavezuje. Ako su oni u oskudici bili odlučni, mi u boljim okolnostima ne smijemo ostati nemarni.

Zato je uređivanje naših zajednica i džemata, usklađivanje pravila, jasna podjela odgovornosti, poštivanje statuta, izbor odgovornih ljudi i čuvanje institucionalnog reda dio našeg emaneta i način da se žrtva prethodnih generacija zaštiti, da se današnji rad uredi i da se budućim generacijama ne ostavi nered.

Uzvišeni Allah kaže: “Allah vam zapovijeda da emanete povjeravate onima koji su ih dostojni, i kada ljudima sudite, da pravedno sudite.” (En-Nisa, 58)

Allahov Poslanik a. s. rekao je: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.”

Draga braćo i sestre,

Hidžra nas posebno snažno oslovljava zato što mnogi od nas znaju šta znači živjeti daleko od zavičaja. Mi danas živimo u zemljama Zapadne Europe. Ovdje radimo, učimo, odgajamo djecu, gradimo džemate i učestvujemo u društvima u kojima živimo. Naša vjera nas uči da budemo pošteni, korisni i odgovorni građani tih društava.

Ali, život izvan Bosne i Hercegovine ne znači raskid s Bosnom i Hercegovinom i ravnodušnost prema njoj. Muhadžiri su živjeli izvan Mekke, ali nisu izgubili svijest o sebi, svojoj misiji i svom zavičaju. Njihova vjera nije oslabila zato što su promijenili mjesto boravka. Naprotiv, u novim okolnostima pokazali su zrelost, disciplinu i odgovornost.

Tako i mi danas moramo živjeti s dvostrukim emanetom. Dužni smo poštovati zemlje u kojima živimo i doprinositi njihovom dobru. Isto tako, dužni smo čuvati i vezu s domovinom iz koje potičemo. Bosna i Hercegovina baštini povijesno iskustvo našeg naroda, našeg islama, naših porodica, naših mezarja, naših vakufa, našeg jezika, naših džamija, naših šehida, naših učenjaka. Za mnoge od nas ona je zemlja rođenja. Za našu djecu ona je zemlja porijekla.

Ljubav prema domovini od nas iziskuje istinu, pravdu, odgovornost, rad, znanje, uredne dokumente, prenos jezika na djecu, vezu s porodicom i prijateljima, brigu za one koji su ostali i učešće u onome što se tiče općeg dobra.

Upravo ovdje dolazimo do odgovornosti koja je pred nama u ovoj godini. Opći izbori u Bosni i Hercegovini bit će, ako Bog da, održani 4. oktobra 2026. godine. Građani Bosne i Hercegovine koji žive u inostranstvu imaju pravo da se registruju za glasanje izvan domovine. Sa minbera ne govorimo o strankama, kandidatima ili političkim opredjeljenjima, jer minber ne pripada stranačkoj kampanji, a hurmet džamija moramo zaštiti od dnevno-političkih nadmetanja. Izbor svakog čovjeka pred Allahom i pred zakonom je njegova lična odgovornost.

Ali upravo zato što ne govorimo stranački, možemo i moramo govoriti moralno. Pravo koje čovjek ima ne smije se olahko odbaciti. Pravo glasa je dio odgovornosti prema zajednici i budućnosti domovine.  Pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine koji žive u dijaspori da se na vrijeme registruju za glasanje iz inostranstva. Rok za registraciju je 21. juli 2026. godine. Ne ostavljajmo ovu obavezu za posljednje dane. Provjerimo svoje dokumente, obnovimo ih ako je potrebno, registrujmo se na vrijeme i pomozimo onima kojima je potrebna podrška. Pokažimo svojim djelima da nismo odustali od prava koje nam pripada i da nismo zaboravili svoju domovinu.

Uzvišeni Allah kaže: “I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grešno, a Allah dobro zna ono što radite.” (El-Bekare, 283)

I kaže Uzvišeni: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono što radite.” (En-Nisa, 135)

Naš odnos prema domovini i javnom dobru dijelom je našeg emaneta. Vjernik svjedoči svoju odgovornost riječima, djelima, ali i onim što propusti učiniti. Zato je registracija građana Bosne i Hercegovine u dijaspori izraz svijesti da se prava čuvaju odgovornim odnosom, da se budućnost ne prepušta slučaju i da musliman ne smije biti ravnodušan prema pravdi, sigurnosti, dostojanstvu ljudi, obrazovanju djece, položaju povratnika, očuvanju mira i budućnosti zemlje kojoj pripada.

Posebno se ovim povodom obraćamo mladima u našim džematima. Vi imate posebnu odgovornost. Vaše poznavanje jezika, sistema i savremenih tehnologija nije razlog za udaljavanje od Bosne i Hercegovine, nego prilika da budete most između generacija. Zato vas pozivamo da izvadite ili obnovite bosanskohercegovačke dokumente, da se registrujete, te da pomognete roditeljima, starijima i džematlijama kojima je potrebna podrška.

Roditelje pozivamo da vezu svoje djece s Bosnom i Hercegovinom ne prepuštaju slučaju. Jezik, porijeklo i domovina ne čuvaju se sami od sebe. Djeci trebate objasniti da europski život i bosanskohercegovački identitet ne stoje jedan protiv drugog. Približite im vezu sa domovinom kroz: porodicu, odgoj, putovanja, lične dokumente i konkretno učešće u onome što se tiče Bosne i Hercegovine.

Braćo i sestre,

Hidžra nas uči da se velike promjene ne događaju bez lične odluke i preuzimanja odgovornosti. Zajednica se ne čuva samo govorima i dobrim namjerama, nego djelima ljudi koji svoju odgovornost ne odgađaju i ne prebacuju na druge. Zato nas i početak nove hidžretske godine poziva da ostavimo nemar i stalne prigovore, a da se čvrsto vežemo za odgovornost, jedinstvo, rad za opće dobro i konkretna djela za budućnost domovine. To je put promjene na koji nas Kur’an stalno vraća. Promjena jednog naroda počinje promjenom svijesti, odnosa i postupaka svakog od nas: “Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima.” (Er-Ra’d, 11)

Gospodaru naš, učvrsti nas u vjeri i pomozi nam da emanet nosimo časno. Gospodaru naš, učini naše džemate složnim, naše porodice sigurnim, našu djecu upućenom, a našu omladinu korisnom vjeri, zajednici i domovini. Gospodaru naš, čuvaj Bosnu i Hercegovinu, njen mir, slobodu, dostojanstvo i sve njene ljude. Pomozi nam da prema njoj budemo odgovorni, pravedni i korisni. Amin.

19. Juni 2026.

4. muharrem 1448. h. g.

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 12. juni 2026. godine, odnosno, 26. zu-l-hidže 1447. godine. Za četiri dana ući ćemo u Novu 1448. hidžretsku godinu, pa je to prilika da se još jednom prisjetimo hidžre, kao jednog od najznačajnijih događaja u historiji islama.

Po običaju, polazimo sa časnim Kur`anom. U 75. ajetu sure El-Enfal Allah, dž.š., kaže:

„Oni vjernici koji su se iselili i borili na Božijem putu i oni koji su im davali utočište i pomagali ih, to su uistinu pravi vjernici. Njima pripada oprost i plemenita opskrba.“

A u 100. ajetu sure Et-Tevbe stoji:

„Allah je zadovoljan prvim muslimanima, mu¬hadžirima i ensarijama i svim onima koji ih slijede čineći dobra djela, a oni su zadovoljni Njime, za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima bo¬raviti. To je veliki uspjeh.“

O hidžri govori i jedan od najvjerodostojnijih haidasa Muhameda, a.s,:

„Zaista se djela cijene prema namjerama; i svakom čovjeku pripada ono što je naumio! Čija hidžra (preseljenje) bude radi Allaha i Poslanika, ta hidžra je u ime Allaha i Poslanika. A onaj čija hidžra bude radi ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi žene kojom se želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio!“

Hidžra, preseljenje muslimana iz Meke u Medinu, značio je prelazak iz jednog neizvjesnog perioda, punog progona i svih drugih iskušenja, u sigurnost, u kojoj je Muhamed, a.s., udario temelje novoj državi. U toj državi, prvi put u povijesti, govori se o ljudskim pravima. Medinska povelja, kao osnova ustava te države, uredila je odnose u jednoj multikonfesionalnoj zajednici, u kojoj su muslimani živjeli zajedno sa kršćanima i jevrejima.
Pravda, solidarnost i tolerancija dobit će status javnog dobra, jer su svim stanovnicima Medine zagarantirane ove osnovne vrijednosti i time uspostavljena socijalna pravda, od koje i današnje generacije itekako mogu učiti.

O hidžri smo dužni govoriti, prije svega, zbog nas samih, ali i onih koji nisu muslimani.
Nama hidžra treba da bude trajna inspiracija za preispitivanje naših namjera i naših djela. Hidžra treba da bude inspiracija da uvijek nastojimo biti bolji i činiti što više dobrih djela.
Hidžra je i prilika da preispitamo naš odnos prema našoj domovini Bosni i Hercegovini.
U tom smislu, najavljujemo jednu značajnu aktivnost koja počinje za koji dan. Radi se registraciji birača za predstojeće izbore u Bosni o Hercegovini. Molimo vas da to svi obavimo, jer su ovi izbori možda jedna od posljednjih prilika da značajnije utječemo na budućnost naše domovine i našeg naroda.
Kao i uvijek do sada, Islamska zajednica vam stoji na raspolaganju oko tehničkih detalja. Dovoljno je da nam se samo najavite, a mi ćemo vam, ako Bog da, u cijelom procesu pomoći.

O hidžri moramo govoriti i onima koji nisu muslimani. Prilika je to da im pokažemo šta je i kakav je islam u svojoj praktičnoj realizaciji.
Posebno je to značajno u današnje vrijeme, u kojem smo svjedoci kršenja i ugrožavanja ljudskih prava gotovo svugdje u svijetu, a posebno su ta prava ugrožena muslimanima.
U tom smislu, sjetimo se i naše braće i sestara u Gazi, koji pred očima cijelog svijeta doživljavaju genocid. Uprkos opasnosti potpunog uništenja, oni ipak ne ostavljaju svoju domovinu, svjesni da bi odlazak možda značilo nestanak njihove domovine.

Molimo te, dragi Bože, da pomogneš i sačuvaš našu braću i sestre u Gazi i u svim drugim mjestima gdje su izloženi nepravdi.

Amin, ja Rabbel-alemin.

Idriz-ef. Karaman,
Malmö, 12.06.2026.

Draga i poštovana braćo,

Uzvišeni Gospodar je čovjeka, kao Svoga halifu – namjesnika na zemlji, obdario brojnim
vrijednostima i blagodatima, zahvaljujući kojima je u mogućnosti na ispravan i odgovoran
način realizirati tu svoju misiju. Jedna od tih blagodati koja čovjeka uzdiže u odnosu na ostala
stvorenja je i znanje, odnosno čovjekova mogućnost da uči i usvaja nova saznanja i spoznaje.
Brojni su kur'anski primjeri kojima se aludira na važnost znanja, na njegovu posebnost ali i
na čovjekovu odgovornost prema toj blagodati. Naime, jedna od rijetkih stvari za koju je
Muhammed, a.s., molio Gospodara da mu je uveća bila je upravo znanje: “Reci: Gospodaru moj,
povećaj mi znanje.” (Taha, 114) Također, kur'anski tekst naglašava da je pored vjerovanja,
znanje jedan od kriterija shodno kojem Gospodar vrednuje narode i pojedince: ,,Allah će na
visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (Mudžadele, 11)

Međutim, znanje na kojem insistira kur'anska objava ne podrazumijeva gomilanje pukih
informacija, beznačajnih podataka niti usvajanje znanja koje je lišeno svijesti o njegovoj svrsi.
S ovim i drugim načinima odstupanja od temeljne intencije znanja, čovječanstvo se susretalo
tokom cijele svoje povijesti, ali je danas posebno zabrinjavajući fenomen njegove
zloupotrebe. Umjesto da bude sredstvo izgradnje pravednijeg društva, da doprinosi zaštiti
ljudskog dostojanstva i unapređenju života, znanje se danas nerijetko stavlja u službu moći,
nasilja i profita. Takva zloupotreba znanja najzornije se očituje u savremenim ratovima,
ekološkim katastrofama te neodgovornom korištenju prirodnih resursa, što nastaje uslijed
moralne neodgovornosti i čovjekovog zaborava izvora sveg znanja – Uzvišenog Gospodara.
Zbog toga Kur'an, kao temelj svake spoznaje, postavlja vjeru i znanje o Bogu: ,,Znaj da nema
boga osim Allaha” (Muhammed, 19). Ni sam Poslanik, a.s., nije svako znanje smatrao
vrijednim, nego je od Allaha tražio zaštitu od znanja koje ne donosi korist, ukazujući da se
vrijednost znanja ne mjeri njegovom količinom, nego njegovim plodovima i svrhom.

Nasuprot pojavama zloupotrebe znanja, Kur'an jasno usmjerava čovjeka ka znanju koje ga
vodi spoznaji, moralnoj odgovornosti i ispravnom djelovanju. Na to nas podsjeća početak i
kraj poslaničke misije, koji svjedoče da je cjelokupni put Allahovog Poslanika, a.s., bio prožet
svjetlom znanja i spoznaje. Naime, prve riječi objave bile su poziv na učenje, promišljanje i
stjecanje znanja, dok je vrhunac poslaničke misije ostvaren na Arefatu – mjestu čije izvorno
jezičko značenje upućuje na spoznaju. Time se i na simboličkoj razini pokazuje da čovjekov
životni put i ostvarenje na ovom svijetu, započinje učenjem i traganjem za znanjem, a da svoju
puninu dostiže u istinskoj spoznaji koja čovjeka vodi odgovornosti, duhovnoj zrelosti i ispravnom djelovanju.                  Upravo takvo znanje, koje izvire iz svijesti o Uzvišenom Allahu,
čovjeku daruje istinsku vrijednost i uzdiže ga na položaj, koji na ljestvici časti i svjedočenja
istine, dolazi odmah nakon Allaha, dž.š., i Njegovih plemenitih meleka:

„Alla h svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a; meleci i učeni, postupajući pravedno. Nema
boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali lmran, 18)

Draga braćo,

U danima kada se učenici završnih razreda osnovnih i srednjih škola opredjeljuju za nastavak
svog školovanja, želimo skrenuti pažnju i podsjetiti na ulogu i doprinos Islamske zajednice u
području odgoj no-obrazovnog djelovanja. Naime, osim organizacije vjerskog života, jedan od
prioriteta u radu i djelovanju naše Zajednice jesu i odgojna-obrazovne aktivnosti koje se
realiziraju na različitim nivoima. Pored mekteba, koji predstavljaju čvrst i nezaobilazan
temelj u razvoju moralnih i duhovnih vrijednosti kod naše djece, značajnu ulogu u tom
procesu imaju i medrese, gimnazije te fakulteti čiji je osnivač Islamska zajednica.

Tokom višestoljetnog muslimanskog prisustva na ovim prostorima, medrese su u svakom
vremenu bile simbol iluma – vjerske i svjetovne učenosti, te važni centri odgoja i
intelektualnog razvoja našeg društva. Zahvaljujući modernim i kvalitetno opremljenim
prostornim kapacitetima, posvećenosti njenih muderrisa i uposlenika, ali i rezultatima koje
ostvaruju njeni učenici, medrese su danas prepoznate kao respektabilne odgojna-obrazovne
ustanove koje uspješno spajaju tradicionalne vrijednosti i savremene tokove u obrazovanju.
Međutim, pored nastojanja da svojim učenicima pruže osnovno obrazovanje iz temeljnih
vjerskih nauka te kvalitetne uvide u saznanja iz jezičkog, prirodno-matematičkog te
društvenog usmjerenja, medrese u svom radu posebno insistiraju na odgojnom djelovanju. U
vremenu sve izraženije individualnosti i otuđenosti mladih generacija od tradicionalnih
vrijednosti, medrese, između ostalog i kroz svoj internatski smještaj, razvijaju osjećaj
zajedništva, solidarnosti i međusobnog uvažavanja, čime svoje učenike pripremaju da se što
uspješnije i odgovornije suočavaju s izazovima koje im život donosi.

Pored osam medresa i dvije gimnazije, Islamska zajednica je osnivač i četiri visokoškolske
ustanove: Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i
Zenici te Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru. Osim primarnih studijskih programa,
teologije i islamske vjeronauke, navedeni fakulteti su razvili i druge studijske programe
kojima nastoje odgovoriti na potrebe našeg društva te profilirati kadrove koje će svojim
stručnim kompetencijama doprinijeti njegovom razvoju u različitim oblastima. Savremeni
nastavni planovi i programi, naučne konferencije te druge akademske i naučnoistraživačke
aktivnosti koje realiziraju fakulteti Islamske zajednice pokazatelj su brige koju njene
visokoškolske ustanove posvećuju čovjeku kao krunskom Božijem stvorenju, ali i svim
njegovim potrebama.

Draga braćo,

U okviru Islamske zajednice djeluje ukupno četrnaest srednjoškolskih i visokoškolskih
ustanova. Ukoliko taj broj uporedimo s periodom pred agresiju na našu domovinu, tokom
kojeg su djelovale svega dvije medrese i jedan fakultet, uz uspjehe i rezultate koje one
ostvaruju, upravo je to najbolji pokazatelj impozantnog razvoja odgojno-obrazovne
infrastrukture Islamske zajednice te njene posvećenosti odgoju i obrazovanju. Na ponos je to
svima nama, jer medrese i fakulteti Islamske zajednice neraskidivo su povezani s našim
narodom: izrasli su i razvijaju se zahvaljujući vakufu i podršci koju im muslimani pružaju,
dok s druge strane one odgajaju i obrazuju generacije koje će svojim znanjem i
profesionalnim angažmanom služiti vjeri, zajednici i svome narodu. Stoga vas, poštovani
roditelji, pozivamo da se prilikom donošenja odluke o nastavku srednjoškolskog i
fakultetskog obrazovanja vaše djece, zajedno s njima, upoznate s prilikama, mogućnostima i
posebnostima koje vam u tom pogledu nude ustanove Islamske zajednice. Vrata svih njenih
ustanova, od mekteba do fakulteta, otvorena su svima koji žele steći korisno znanje, plemenit
karakter i odgoj u duhu islamskih vrijednosti, kako bi kroz život bili korisni članovi društva i
zajednice.

Milostivog Gospodara molimo da se smiluje našoj čestitoj ulemi i svim našim učiteljima, a nas
i naše potomke da pomogne i osnaži na putu vjere, znanja i dobra. Amin!

dr. Haris-ef Veladžić
Islamski pedagoški fakultet u Bihaću

I.K.