Poseban gost savjetovanja, dr. hafiz Benjamin Idriz, imam iz Njemačke, održao je predavanje na temu “Imam na Zapadu danas – između džemata i društva”, dok je predsjednik IZBUŠ-a Jasmin Fočo predstavio najvažnije aktivnosti i razvojne projekte Zajednice, koja danas okuplja više od 20.000 članova.

Centralna tema savjetovanja bila je sistemsko uređenje radnopravnog statusa vjerskih službenika.

Predstavljen je prijedlog prema kojem bi IZBUŠ preuzeo ulogu poslodavca i administrativne obaveze prema imamima, dok bi džemati zadržali nadležnosti u organiziranju vjerskog života i učestvovali u izboru imama.

Cilj predloženog modela jeste osigurati ujednačene uvjete rada, veću pravnu sigurnost imama i stabilnije funkcioniranje džemata. Ovakav model već se primjenjuje u krovnim organizacijama u Austriji i Norveškoj, dok je njegova uspostava u toku i u Njemačkoj. Time je Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj postala četvrta krovna organizacija na području muftiluka Zapadna Evropa koja je pokrenula proces centraliziranog uređenja radnopravnog statusa imama.

Prijedlog, o kojem je prethodno svoje mišljenje dao i Ured muftije za Zapadnu Evropu, bio je predmet rasprave u šest radnih grupa. Njihovi zaključci poslužit će za daljnju razradu modela, nakon čega je planirano predstavljanje prijedloga Skupštini IZBUŠ-a i provođenje pilot-projekta u zainteresiranim džematima u toku 2027. godine.

U suri Alu-Imran, 103. ajet, Allah, dž.š., kaže:

„Neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati, a odvraćati od zla! To su oni koji će biti spašeni!“

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 16. oktobar 2026. godine po Miladu, odnosno, 5. džumadel-ula 1448. godine po Hidžri. Za tri dana bit će 33 godine od smrti prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine. Tim povodom, u današnjoj hutbi sjećamo se nekoliko velikih poruka ovog mudrog čovjeka izgovorenih u različitim prilikama.
Napominjemo da citate Alije Izetbegovića ne navodima zato što je bio predsjednik jedne političke partije. On to jeste bio, ali je on u svom životu i prije i poslije ove funkcije bio mnogo više od običnog političara.

Iz knjige „Islamska deklaracija“, koja je napisana i objavljena prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, navodimo sljedeći citat:

„Onaj ko vjeruje da život treba uređivati ne samo vjerom i molitvom, nego i radom i naukom, čija slika svijeta ne samo dopušta nego i traži da jedna pored druge stoje i bogomolja i tvornica, ko smatra da treba ne samo odgajati ljude nego i olakšavati i unaprjeđivati njihov život na zemlji, i da ne postoje nikakvi razlozi da se ova dva cilja žrtvuju jedan drugome – taj pripada islamu.“

Na Obnoviteljskom saboru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1993. rahmetli Izetbegović je, između ostalog rekao:

„Do mojih ušiju dopiru priče o nekakvim novim mezhebima o Bosni. Nama ovdje trebaju islam i vjera i nikakvi novi mezhebi. I kao što to obično biva, nađu se kojekakvi demagozi koji podmeću formu umjesto suštine, neku novu gimnastiku ili mehaniku vjere umjesto morala i istinskog učenja“.

Na predavanju na sastanku ISESCO u Rijadu u Saudijskoj Arabiji, 6. decembra 1997. godine, rahmetli Izetbegović je poručio:

„Nemamo, dakle, ni razloga ni prava da na budućnost gledamo sa pesimizmom. Mi u Bosni ne želimo reći da je agresija na nas bila Božija kazna. Bilo je grijeha, neznana i lutanja, ali i snažne žudnje za slobodom. Bog je tu težnju nagradio. Mi vjerujemo da samo snažni narodi imaju velike kušnje. A snažni narodi su oni koji, držeći se moralnih principa, i u najtežim okolnostima ostaju vjerni sebi i istovremeno otvoreni prema svijetu.“
Alija Izetbegović je i u politiku uveo nešto novo. Iako ima određenih osporavanja njegovog političkog djelovanja, sljedeći citat iz njegovog obraćanja Forumu parlamentaraca 1999. godine, potvrđuje njegovu originalnost i nadasve mudrost i dobrotu:
„Najbolja poruka i pouka koju im možemo ostaviti je tolerancija. Da je Bog htio, svi bismo bili jedan narod. Ali, On to očito nije htio. On nas je podijelio na plemena i narode i naredio da se uzajamno poštujemo i da ne činimo zlo jedni drugima. Ova božanska poruka o toleranciji i poštovanju drugog i drugačijeg, postala je najviša ljudska poruka koju slijedi civilizirani svijet. Ona treba da bude i najviši zakon Bosne, jer bez nje nema Bosne niti života u njoj.“

Alija Izetbegović rođen je 1925. godine u Bosanskom Šamcu.
Bio je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.
Dženazu Aliji Izetbegoviću u Sarajevu predvodio je tadašnji reisul-ulema Mustafa-ef. Cerić, a procjenjuje se da joj prisustvovalo više od 100.000 ljudi, kao i veliki broj bosanskohercegovačkih i međunarodnih zvaničnika.

Neka ovo kratko podsjećanje na njegov život i poruke bude povod da se češće sjećamo i čitamo njegove govore, koje je on cijelosti posvetio svom narodu, vjeri i državi.

Molimo dragog Boga da rahmetli Aliju Izetbegovića nagradi lijepim džennetom.

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman
Malmö, 16. oktobar 2026.

Članice Komisije za brak i porodicu odgovorile su na naša pitanja o tome šta je do sada urađeno, kakav je položaj žene u našim džematima i šta očekuju od Zajednice.

Ko smo

Ko ste, ko čini Komisiju i od kada postojite?

Naš organizovani rad počeo je 2014. godine prvim seminarom za aktivne žene bošnjačkih džemata u Švedskoj, u Džematu Gislaved. Na drugom seminaru, godinu dana kasnije, odlučile smo osnovati Vijeće žena, koje je pravilo godišnji plan rada i finansijski plan. Odluku je prihvatila Skupština IZBUŠ-a i tako je naš rad dobio formalno mjesto u Islamskoj zajednici. Godine 2017. određeno je da Komisija ima najmanje tri članice, da koordinira aktivnosti žena na nivou IZBUŠ-a i da njena predsjednica bude predstavnica žena u Izvršnom odboru.

Danas Komisiju čine muallima Merjema Jašarević iz Malmöa, muallima hafiza Merima Horozović iz Linköpinga i Minela Jakupović, verksamhetsutvecklare iz Gislaveda. Mentorica Komisije je muallima Mevlija Alić iz Stockholma.

Neizmjernu zahvalnost dugujemo rahmetli Fadili Jašarević za sav trud, predanost i nesebičan rad koji je uložila od samih početaka organizovanja žena na nivou IZBUŠ-a.

Kako sarađujete sa ženskim sekcijama po džematima?

Od osnivanja nam je cilj bio da napravimo mrežu aktivnih žena u džematima širom Švedske. Danas sarađujemo najviše preko predstavnica džemata, kroz pozive na seminare, zajedničke susrete i razmjenu informacija. Ženske sekcije nisu svugdje jednako organizovane: neki džemati imaju razvijene i redovne aktivnosti, a drugima treba dodatna podrška. Naš cilj nije da Komisija sama organizuje sve, nego da bude poveznica, podrška i mjesto razmjene iskustava između džemata.

Novo ime, širi zadatak

Do sada ste bile Komisija za ženski aktivizam, poznatija kao Aktiv žena. Zašto je promijenjen naziv i šta se time mijenja?

Izvršni odbor IZBUŠ-a je 2026. godine predložio Skupštini izmjenu Statuta kojom Komisija za ženski aktivizam postaje Komisija za brak i porodicu. Glavni razlog je usklađivanje Statuta s propisima i praksom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Za nas to nije samo novi naziv, nego i novi izazovi u radu. Do sada smo se bavile prvenstveno ženskim aktivizmom, edukacijom i povezivanjem žena. Komisija za brak i porodicu, kako radi u Bosni i Hercegovini, obuhvata i brak, porodične odnose, savjetovanje i podršku porodicama. Na posljednjem seminaru upoznale smo se s radom Odjela za brak i porodicu u BiH i vidjele da se njihov način rada u određenoj mjeri razlikuje od našeg.

U Švedskoj već postoje razvijene državne i lokalne institucije koje se profesionalno bave porodicom, brakom i socijalnom podrškom, a s njima još nismo uspostavile saradnju kakva postoji u BiH. Zato je pred nama period prilagođavanja i učenja. Želimo sačuvati ono što je u ženskom aktivizmu godinama bilo vrijedno, a postepeno razvijati nove oblike rada koji odgovaraju našim porodicama u Švedskoj.

Šta radimo

Šta sve radite?

Jedna od naših najvažnijih aktivnosti su godišnji seminari na nivou IZBUŠ-a za aktivne članice džemata iz cijele Švedske. Cilj im je da žene postanu svjesnije koliko je njihov angažman važan, da se više uključe u rad džemata i džematskih odbora, da razmijene iskustva i da se međusobno podrže.

Na seminarima smo, uz predavačice iz različitih stručnih oblasti, govorile o zdravlju žena, ženama vakifima, historiji i tradiciji Bošnjaka, socijalnoj politici u Švedskoj i ulozi žena u džematskim odborima. Ti susreti nisu samo edukacija: postali su mjesto zajedništva i ohrabrenja, odakle žene znanje nose u svoje džemate.

Savjetovanje i direktan rad s porodicama do sada nisu bili naše glavno područje. Upravo tome ćemo se sada morati više posvetiti.

U džematima žene organizuju i vlastite aktivnosti: projekat Majčina mahrama, Dan hidžaba, predramazanske programe, humanitarne akcije i sedmična druženja.

Žena u zajednici

Kakav je danas položaj žene u našoj zajednici?

Primjetna je pozitivna promjena u odnosu na vrijeme kada su džemati osnivani, ali je položaj žene još daleko od onoga što ona može dati i što zaslužuje. Prisutnost žena u zajednici nije srazmjerna znanju i vizijama koje obrazovane žene danas imaju i koje su u drugim sredinama primijećene i uvažene.

Žene su uključene u sve osnovne aktivnosti džemata, ali s odgovornošću bez priznanja. Organizacija nekog događaja stavi se na pleća žena, one je odrade profesionalno i do detalja, i tu se njihov angažman završava. Tamo gdje se prisustvo žena poštuje i cijeni, vidi se i veći angažman i bolji život džemata. Ženama, osim uloge organizatorica i domaćica, treba dati ozbiljnije i dugoročnije uloge. Ta promjena mora krenuti od vrha Zajednice i probuditi svijest o ravnopravnosti žena, njihovih ideja, mišljenja i doprinosa.

Gdje bi trebalo biti više žena?

Džematski odbori naših džemata popunjeni su iz redova muških članova. Tu treba institucionalno raditi, tako da svaki džematski odbor ima najmanje dvije žene s jasnim zadacima i funkcijama, i da žene budu mnogo prisutnije u idejama i odlukama nego danas.

Razlog za današnje stanje, od naše jezgre, preko IZBUŠ-a, do džemata, dvojak je. Prvo, doprinos i mišljenje žena nisu se uzimali jednako ozbiljno kao doprinos muškaraca. Drugo, zbog toga su mnoge žene obeshrabrene i unaprijed ne vide razlog da se bore za mjesto u odborima ili za nove uloge, jer se boje preglasavanja, osporavanja, nerazumijevanja, pa nerijetko i ismijavanja.

S kojim se izazovima suočavate i šta vam treba od Zajednice?

Najveći izazov je vratiti smisao i život u džemate. Zajednica je osiromašena jer u džematima nema dovoljno žena i porodica. Treba ih pokrenuti i probuditi svijest da je spas pojedinca u zajednici, a spas džemata u prisustvu žena, omladine i djece.

Od IZBUŠ-a, džemata, odbornika i skupština tražimo više prostora za žene, ali i poštovanje, povjerenje i slobodu u radu, te uvažavanje drugačijeg mišljenja. Žene vole izazove i ne boje se odgovornosti, ali žele biti prihvaćene kao važan dio zajednice, bez stalne borbe i pravdanja. Ukratko, žene žele povjerenje, poštovanje, slobodu i prostor za djelovanje.

Prijedlozi i planovi

Imate li kritike ili prijedloge?

Imamo. Jasno su ih izrekle same žene, u zaključcima seminara aktivnih žena i koordinatorica iz džemata.

Šta želite postići u narednih nekoliko godina?

Želimo ohrabriti žene da budu aktivnije, preko koordinatorica u džematima koje će savjesno nositi tu ulogu, uz podršku odbornika. Želimo da muallime u džematima budu zaposlene na puno radno vrijeme. Potreba za muallimom nije upitna. Problem je što odbornici džemata često ne prihvataju koliko je njeno prisustvo važno. I želimo stabilnu mrežu koordinatorica koje znaju svoje zadatke, ciljeve i projekte.

Sve to treba voditi ka onome što je potrebno već danas, a u godinama koje dolaze bit će izuzetno važno: ličnom, porodičnom i bračnom savjetovalištu u džematima.

Porodica danas

S kojim se problemima danas najčešće susreću naše porodice u Švedskoj?

Porodice nose mnogo: očuvanje identiteta, jezika, kulture, morala i vjere. Primjećujemo da se najlakše poskliznu upravo u očuvanju vjere i jezika. Ali nikad nije kasno, a džemat je utočište za sve. Devedesetih su roditelji današnjih roditelja dolazili u džemate tražeći pomoć, priliku i savjet. Džemati su i danas mjesto gdje možeš biti svoj, sa svojom kulturom, jezikom i tradicijom. Da bismo tu sigurnost osjetili, moramo biti aktivni članovi i pokazati djeci djelom da uvijek imaju zajednicu i vjeru uz sebe.

Šta biste poručile ženama koje još nisu aktivne u džematu?

Budite smjele i pokrenite se ako želite dobro svojoj zajednici. Trebate nam. Svaka od vas ima sposobnosti koje će zajednici u nekom trenutku zatrebati. Snagu potražite u borbi vaših majki i predaka koji nisu odustajali. Uključite i svoje porodice i djecu, jer je već samo vaše prisustvo s porodicom doprinos zajednici.

Biti majka, žena, kćerka, komšinica i članica džemata nikad nije bio lahak posao. Traži mnogo odricanja, zato su i nagrade tolike. Put do Dženneta popločan je trudom, upornošću i pokušajima u dobru, ali samo radi Allaha.

Za kraj

Ima li ajet ili hadis koji vas posebno vodi u ovom radu?

„I reci: ‚Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome Koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.‘“

Kur'an, et-Tevba, 105

U serijalu „Priče iz Zajednice“ komisije, odjeli i džemati IZBUŠ-a govore o svom radu svojim riječima. Odgovore je napisala Komisija za brak i porodicu. Stavovi i prijedlozi u tekstu su stavovi Komisije i zaključci seminara aktivnih žena i koordinatorica, a ne odluke Izvršnog odbora.

Fotografije: Komisija za brak i porodicu i aktivi žena u džematima

Draga braćo,

Bojte se Allaha, Allah vam se smilovao. Čuvajte se društva onoga koji, kada mu se nešto povjeri, on to pronevjeri, i kada sazna za tajnu, proširi je, i kada se neovisnim osjeti, ostavi vas. Budite milostivi jedni prema drugima i ne razilazite se, budite blagi, a ne osorni i grubi. Koga Allah sačuva od smutnji, bit će čistije duše, prostranijih grudi i uživat će Njegovu zaštitu. Uzvišeni kaže: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut) .

Ne gledaj kakvo je tvoje mjesto kod ljudi, nego kakva je tvoja pozicija kod Allaha. Ne brini se za dunjaluk, jer Allahu pripada i dunjaluk i ahiret, i ne brini se za opskrbu, jer ona je kod Allaha, i ne brini se za budućnost, jer je ona u Allahovim rukama.

Poštovani vjernici,

Abdestom se sapiru grijesi i uvećavaju dobra djela. Koraci ka džamiji brišu loša djela i podižu stepene. Poslanik, alejhis-selam, rekao je: “Obraduj potpunim svjetlom na Sudnjem danu one koji u tami odlaze u džamiju i koji čekaju namaz nakon namaza, to je ribat – pripravnost na Allahovom putu.” Prisustvuj kružocima znanja, daj onome koji nema, pomozi nevoljnika, čini dobročinstvo roditeljima, održavaj rodbinske veze, druži se sa bogobojaznima. Oživljavaj istinu riječima i djelom, i sputavaj zabludu njenim zabranjivanjem i ostavljanjem, kloni se rasprave, i nastoj da ono što govoriš bude svjedok za tebe, a ne protiv tebe. Budi ključ za dobro i katanac za zlo.

Draga braćo,

Čuvajmo  svoje vrijeme, činimo ono što je korisno i ustrajmo u dobrim djelima. Ne priliči jednom muslimanu da se povodi za raspravama i polemikama, koje su preplavile društvene mreže, niti da koristi te rasprave kao izgovor i sredstvo za vrijeđanje učenjaka i odgovornih osoba i prebacivanje odgovornosti isključivo na njih. Svaki čovjek ima svoju odgovornost.

Sve nevolje i iskušenja koja čovjek trpi na ovom svijetu, bit će zaboravljeni, kao što se navodi u hadisu: “Na Sudnjem danu bit će doveden čovjek koji je imao najveća iskušenja na dunjaluku, a zatim će, na trenutak, biti stavljen u Džennet, i reći će mu se: ‘O sine Ademov, da li si osjetio ikakvu teškoću i da li si doživio ikakvu neugodnost?’ Reći će: ‘Ne, tako mi Allaha, nisam osjetio nikakvu teškoću, i nisam doživio nikakvu neugodnost.’” To što neprijatelji islama, u nekim vremenima i nekim mjestima, imaju premoć i dominaciju nad muslimanima, i što čine sve da bi proširili svoju zabludu, uvjereni da pobjeda pripada njima, nije ništa drugo do iskušenje kojim Allah, džellešanuhu, iskušava vjernike. Iskušenja su signal vjernicima da su na Pravom putu i da idu putem Dženneta koji je prekriven neugodnostima.

Uzvišeni kaže: “Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike –i da bi vjernike očistio, a nevjernike uništio.” (Ali Imran, 140–141)

Bojte se Allaha, Allah vam se smilovao, i donosite salavate i selame na darovanu milost i nepresušnu blagodat, vašeg vjerovjesnika Muhammeda, Allahovog poslanika, to vam je naredba vašeg Gospodara u jasnoj Knjizi: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56).

Preuzeto sa internet portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Prvi dan, odmah po dolasku u Zagreb, upriličena je posjeta zagrebačkoj džamiji, gdje je trenutno smješten Ured muftije zagrebačkog i sjedište Islamske zajednice u Hrvatskoj. Zamjenik muftije zagrebačkog mr. Mevludi-ef. Arslani i pomoćnik muftije
mr. Nermin-ef. Botonjić predstavili su rad Zajednice od njenog nastanka do danas.

Isti dan u večernjim satima uslijedila je posjeta Islamskom centru u Sisku, gdje je domaćin glavni imam Medžlisa Sisak mr. Alem-ef. Crnkić goste upoznao sa radom Islamske zajednice u ovom gradu.

Naredni dan, u utorak, 29. septembra, na redu je bila posjeta Muslimanskom centru u Ljubljani, u kojem je smješten i Ured muftije ljubljanskog i sjedište Islamske zajednice u Sloveniji. Muftija ljubljanski dr. Nevzet-ef. Porić priredio je prijem za sve imame IZBUŠ-a i tom prilikom predstavio rad Islamske zajednice u Sloveniji.

Poslije posjete Ljubljani naredna destinacija bila je grad Rijeka i posjeta tamošnjem Islamskom centru. O ovom centru i drugim aktivnostima gostima je govorio glavni imam Medžlisa Rijeka mr. Hidajet-ef. Hasanović.

Posljednji dan posjete upriličen je prijem kod muftije zagrebačkog akademika
dr. Aziz-ef. Hasanovića, a nakon toga odlazak na kabur bivšem zagrebačkom muftiji rahmetli Ševki-ef. Omerbašiću.

Zajednička ocjena svih imama bila je da je ovo bila odlično organizirana, posjeta sa izvanrednim domaćinima, na čelu sa vrijednim Nermin-ef. Botonjićem.

Imalo se, zaista, šta naučiti!

I.K.

O tome šta nova džamija znači za džemat, a posebno za djecu i mlade, razgovarali smo s imamom Džemata Landskrona Suad-ef. Kazeferovićem.

O džematu

Predstavite ukratko Džemat Landskrona: od kada postoji, koliko je porodica i šta je posebno kod vas?

Naš džemat postoji od 1993. godine i spada među najstarije džemate u Švedskoj. Kao i većina naših džemata, djelujemo u okvirima Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj i brojimo više od 900 punoljetnih članova, odnosno 603 porodice. Ono na šta smo posebno ponosni jesu naš mekteb i naša omladinska organizacija BEMUF.

Gdje se džemat danas okuplja i s kojim se izazovima suočavate?

Trenutno se okupljamo u iznajmljenim prostorijama u užem centru grada, na istoj adresi već 24 godine. Izazova je mnogo. Posebno radimo na maternjem jeziku i na brizi o djeci i porodici, jer primjećujemo da su posljednjih godina izloženi brojnim negativnim pojavama u društvu, a taj se uticaj odražava i na djecu i na porodicu.

O projektu

Kakav objekat kupujete i šta će u njemu biti?

Kupujemo reprezentativan objekat od 1.005 kvadratnih metara zatvorenog prostora, koji nam nudi brojne mogućnosti. Već i u sadašnjem prostoru imamo sve aktivnosti: namaze, mekteb, omladinska i porodična druženja te edukacije za odrasle, i za muški i za ženski dio džemata. Sve to, ako Bog da, planiramo nastaviti i u novom objektu, nadamo se u većem kapacitetu.

Imat ćemo mesdžid na dva sprata: na prvom je predviđen muški, a na drugom ženski dio. Planirani su i divanhana i kongresna sala, te veća prostorija za djecu i omladinu sa sadržajima za njihove potrebe.

Kako je nastala ideja i koliko je projekat već odmakao?

Kako je džemat rastao, tako smo i mi uviđali da sadašnje prostorije više ne zadovoljavaju naše potrebe. Ove godine smo za bajram-namaz bili prisiljeni iznajmiti salu. Nekoliko godina smo tražili objekat i sada smo ga, hvala Bogu, pronašli.

Potpisan je kupoprodajni ugovor, plaćen je avans i od općine (kommun) smo dobili bygglov. Trenutno smo u fazi prikupljanja sredstava i negdje smo na pola puta do konačnog cilja.

Koliki je ukupni cilj i koliko je do sada prikupljeno?

Prvi cilj nam je prikupiti novac da se objekat isplati, a zatim slijedi pripremna faza za useljenje i renoviranje. Cijena samog objekta je 6,4 miliona švedskih kruna, a trenutno imamo polovinu tog iznosa.

Šta bi nova džamija značila za djecu i mlade u Landskroni?

Ova džamija bi za sve nas značila mnogo, njen značaj se ne može riječima opisati. A za našu djecu i omladinu posebno. Upravo zato smo odlučili da samo za njih izdvojimo 85 kvadratnih metara i opremimo ih sadržajima, da imaju gdje provoditi slobodno vrijeme i da nisu na ulici. Objekat je projektovan tako da će mladi imati svoj prostor s posebnim ulazom, gdje im niko neće smetati, iako je u sastavu buduće džamije.

Donatorska večer 24. oktobra

Šta posjetioce čeka na donatorskoj večeri?

Naše posjetioce očekuje zaista predivan program, s mnoštvom sadržaja, efekata i lijepih poklona. Pored gostiju iz Švedske i rukovodstva naše Islamske zajednice, predsjednika Jasmina Foče i glavnog imama Idriz-ef. Karamana, s nama će biti i muftija za Zapadnu Evropu Senaid-ef. Kobilica. Predavač će biti hfz. dr. Ammar Bašić, ilahije će izvoditi Armin Muzaferija, a program upotpunjuju književnik Mustafa Širbić i voditeljica TV Hayat Dalila Omerović.

Zašto ste se odlučili za ovakav format večeri?

Prije svega, željeli smo našim džematlijama zahvaliti za podršku svih ovih godina našeg rada i djelovanja, i to upravo ovakvom lijepom večeri. Zatim, željeli smo okupiti što više naših džematlija iz cijele Švedske da svi zajedno uživamo u blagodatima ove večeri. I na kraju, da svim prisutnima omogućimo da doniraju i postanu vakifi naše buduće džamije.

Kako može pomoći onaj ko ne može doći?

Omogućili smo nekoliko načina doniranja: od prilike da se postane zlatni, srebrni ili bronzani vakif, do kupovine jednog ili više kvadrata buduće džamije za sebe i svoju porodicu. Svakako, i oni koji nisu u mogućnosti biti dio navedenog mogu se uvakufiti s onoliko koliko mogu, jer znamo da su vremena neizvjesna. Prilažemo i naš vakufski konto i Swish broj.

Za kraj

Šta biste poručili džematima širom Švedske?

Poručili bismo da jačamo naše jedinstvo i čuvamo naše džemate, jer gdje bismo bili da ih nismo imali, ili da ih nemamo. I da se međusobno podstičemo na dobro.

Ima li ajet ili hadis koji Vas u ovom projektu posebno motiviše?

Ima. To je kur'anski ajet:

„Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati?“

Kur'an, el-Bekara, 245

Uzvišeni nas pita ko će Mu zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati. To je meni lično motiv i snaga u ovom projektu. A naravno, i ova misao: „Sve što sabiremo bit će nam oduzeto, a sve što damo bit će nam sabrano.“

Fotografije: Džemat Landskrona

Neka je Allahova milost na Njegovog odabranika i pečata poslanstva Muhammeda, a.s., koji je svome ashabu Enesu, r. a., kazao: “O Enese, poštuj starije i budi milostiv prema mladima, bit ćeš u mom društvu u Džennetu.”

Draga braćo,
U svijetu koji nas okružuje Allah, džellešanuhu, stvorio je zakone koji podjednako važe za sva njegova stvorenja. Jedan od tih zakona tiče se našeg životnog ciklusa. Rađamo se nemoćnim i nejakim, ovisni o drugima, a zatim odrastamo do zenita naše snage i produktivnosti, da bi u trećoj životnoj dobi ponovo postali krhki i slabi. Svakome od nas starost šalje poruku šta nas čeka kada naša jaka i zdrava tijela klone i onemoćaju, kada izmoreni cjeloživotnim radom i trudom postanemo sve manje sposobni za rad, kretanje i druge životne potrebe.

Ipak, starost je i povlašteno doba mudrosti koje se stječe kao plod dragocjenog iskustva. Starije osobe pomažu nam da životnim kušnjama pristupimo mudro i oprezno, jer iza njih nisu samo godine života, znanja i profesije, umijeća i vještine. Njih su različita životna iskustva i društvene uloge učinili otpornijim na brzoplete postupke i pogrešne odluke. Zato se dugovječnost dobrih ljudi smatra znakom Božijeg blagoslova i prema starijim osobama se postupa s velikim poštivanjem.

Draga braćo,
Po nekim podacima u našoj domovini živi oko 700 000 lica starijih od 65 godina. Prema ovim pokazateljima, Bosna i Hercegovina zauzima 11. mjesto u svijetu po brzini starenja stanovništva. Pitanje ko će i kako brinuti o ovim ljudima postaje jedno od važnih ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih ali, prije svega moralnih izazova.

Vjera u Allaha džellešanuhu i njegovo svrhovito stvaranje čovjeka rasvjetljuje smisao starosti i i daruje je joj posebnu vrijednost. Omer b. El-Hattab prenosi da je Poslanik, a. s., rekao: ,,Kome osijedi jedna vlas u islamu, to će mu biti svjetlo na Sudnjem danu.“ Starost nije kazna i pasivno iščekivanje smrti već blagoslovljeni kraj puta ka životnom cilju pune zrelosti. Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: “Nijedan mladić neće ukazati počast starijem čovjeku, zbog njegovih godina, a da mu Allah neće poslati onoga koji će njemu ukazati počast kada on dođe u godine.”

Kao što kazuju ovi hadisi, u našem je i ovosvjetskom i ahiretskom interesu da se sa starim osobama ophodimo s dužnom nježnošću i poštovanjem te da im pružimo pravilnu i potrebnu njegu kada se za to ukaže potreba.

Draga braćo,

U tradicionalnim zajednicama se podrazumijevalo da o starim roditeljima brinu djeca. Danas je ta praksa sve teže održiva. Djeca često žive u drugim gradovima ili državama, porodice imaju manje članova, a žene koje su tradicionalno preuzimale najveći dio brige o starijim članovima porodice sve su više zaposlene. Nije riječ samo o tome da li starija osoba posjeduje dovoljno novca za preživljavanje. Kada više ne može živjeti sama, staroj osobi je potrebna druga osoba koja će joj pomoći pri kupanju, oblačenju, hranjenju, uzimanju terapije, kretanju ili odlasku ljekaru. Ako je nepokretna ili boluje od demencije, potreba za njegom još je izraženija. Kao odgovorno društvo moramo tražiti sistemske odgovore kako ovoj kategoriji stanovništva pomoći a da ne povrijedimo njihove osjećaje i dostojanstvo. Mnogi stari ljudi s pravom osjećaju zebnju da će, ako pristanu na tuđu pomoć, postati ovisni o drugima i izgubiti kontrolu nad vlastitim životom.

Rijaset Islamske zajednice već unazad nekoliko godina sa imamima, volonterima i Mrežom mladih organizira posjete osobama treće životne dobi. Tako je na području 6 muftijstava organizirano više od sedam hiljada pojedinačnih posjeta starim i iznemoglim osobama. Vrijednost ovih posjeta ne može se mjeriti brojkama. Trenutak kada neko pokuca na vrata usamljenoj i staroj osobi volonteri uključeni ove akcije ne mogu zaboraviti. Pomoć koja im se uruči možda ima simboličan značaj, ali uzvraćeni osjećaji radosti i zahvalnosti da te osobe nisu zaboravljene i prepuštene same sebi imaju neprolaznu vrijednost. U svijetu koji često ravnoodušno prolazi pored tuđe boli, ovakve posjete podsjećaju na ono najvažnije, da briga za drugog nije samo obaveza, nego istinska mjera čovječnosti.
Draga braćo,
Jedan od znakova našeg vremena je sveprisutni osjećaj samodostatnosti. Iluzija je da nikoga ne trebamo, da smo sami sebi dovoljni i da možemo živjeti bez tradicionalnih porodičnih veza i odnosa. Ako prihvatimo normalnim da nam stari predstavljau bespotrebni trošak i teret, odgojit ćemo generacije koje će nas tretirati još surovije i nemilosrdnije. Uostalom, uskoro će mnogi od nas spoznati da trebaju tuđu podršku i pomoć u mnogo čemu. Bit ćemo prepušteni sami, vjerovatno i usamljeni, bez oslonca i pomoći. To tužno otkriće do kojeg ćemo neminovno doći, podsjetiće nas na naš neispunjeni dug prema starima. A tada će biti prekasno da mijenjamo svjetonazore i stilove života.
Svemilosi Bože, molimo te da nas obaspeš milošću da poštujemo stare i da sa njima provodimo više vremena. Skrušeno te molimo da našim očevima i majkama, dedama i nanama podariš miran život i strpljivost u starosti, a da naša srca ispuniš zahvalnošću i dobročinstvom prema njima. Amin.
POZIV DŽEMATLIJAMA DA GLASAJU NA OPĆIM IZBORIMA
Nakon održane hutbe, potrebno je da imami upute poziv džematlijama da glasaju na općim izborima koji će se održati 4. oktobra 2026. godine:
Draga braćo, postupajući po kur'anskom ajetu u kojem Milostivi Allah džellešanuhu opisuje vjernike kao one koji su ustrajni u svome svjedočenju وَالَّذ۪ينَ هُمْ بِشَهَادَاتِهِمْ قَٓائِمُونَۖ, ,,I koji na svjedočenju svome budu stajali (Mearidž,,33) i slijedeći hadis Božijeg Poslanika, a. s.: „Nije od nas ko ne brine o općim stvarima muslimana“, pozivamo vas da u nedjelju 4. oktobra izađete na opće izbore i glasate. Glasanje je temeljno demokratsko pravo, ali i važna građanska dužnost kojom iskazujemo odgovornost za budućnost naroda i domovine. Slab odziva birača i niska izlaznost na izborima slabi legitimitet vlasti i narušava povjerenje u institucije i političke procese.
Stoga, pozivamo sve građane Bosne i Hercegovine, a posebno članove i pripadnike Islamske zajednice, s pravom glasa da u nedjelju 4. oktobra 2026. godine izađu na birališta i bez kolebanja iskoriste svoje biračko pravo. Svojim glasom dajemo povjerenje pojedincima i politikama za koje smatramo da će nas i naše vrijednosti najvjernije zastupati u predstavničkim tijelima države Bosne i Hercegovine na svim nivoima vlasti.
Snage koje rastaču Bosnu i Hercegovinu iz godine u godinu jačaju. Svoje zle namjere više i ne skrivaju. Naš neizlazak na izbore neće ih zaustaviti, već će ih naprotiv dodatno ojačati i ohrabriti. Patriotski i domoljuban odnos prema Domovini jeste izlazak na izbore i glas za one koji će se boriti za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, u kojoj će biti zagarantirana sva individualna i kolektivna prava građana.
Neizlazak na naredne opće izbore je greška i neodgovoran pristup budućnosti naše domovine. Oni koji ne glasaju na izborima prepuštaju drugima da o njima i njihovoj domovini odlučuju. To je greška koju ne smijemo učiniti zbog budućnosti generacija koje dolaze ali i žrtve onih koju su svoje živote dali za našu slobodu i mogućnost da biramo i budemo „svjedoci istine i doba.“
Uvjereni da ćemo i na ovom ispiti kao narod pokazati svoju odgovornost mi molimo Uzvišenog da nas predvode najbolji među nama i da nam istinu pokaže istinom, a zabludu zabludom i da nam da da slijedimo ono u čemu je Božije zadovoljstvo na oba svijeta.

Petak, 2. oktobar 2026. godina

Više od 100 učesnica iz domovine i dijaspore

Savjetovanje je okupilo više od 100 učesnica. Uz koordinatorice iz muftijstava i medžlisa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, došle su i koordinatorice iz Srbije i Crne Gore, Norveške, Švedske, Švicarske, Francuske i Velike Britanije. Organizator savjetovanja bila je Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Teme koje se tiču svake porodice

Dvodnevni program bavio se pitanjima koja danas neposredno dotiču pojedinca, porodicu i zajednicu:

• identitet i promjene fizičkog izgleda,
• razvoj umjetne inteligencije i njen uticaj na svakodnevni život,
• lična vrijednost i emocionalna stabilnost,
• izazovi u odgoju djece.

Posebno nas raduje što među Bošnjacima imamo kvalitetne stručnjake poput mr. Almedine Imamović-Hodžić, inženjera umjetne inteligencije Adnana Mehremića i dr. Jasmina Alajbegovića, koji mogu odgovoriti na teme i potrebe društva, ali i Islamske zajednice.

„Traženje znanja je obaveza svakog muslimana.“ (Ibn Madže)

Znanje koje se vraća u naše džemate

Savjetovanje je zaključeno razmjenom utisaka, prijedloga i sugestija učesnica, uz osvrt na to kako sadržaje primijeniti u budućem radu.

Ovaj susret otvorio je prostor za zajedničko promišljanje o porodici, odgoju, identitetu i položaju žene u vremenu brzih društvenih i tehnoloških promjena. Koordinatorice iz Bosne i Hercegovine, domovinskih zemalja i dijaspore stekle su nova znanja, upoznale jedna drugu i razmijenile iskustva koja će im biti oslonac u radu na terenu. Naše predstavnice vratile su se u Švedsku obogaćene novim znanjima i strategijama za rad Odjela za brak i porodicu u našim džematima.

Molimo Allaha, dž.š., da ukabuli trud organizatora i svih učesnica, te da ovo znanje bude na korist našim porodicama i džematima.

Želiš se uključiti? Odjel za brak i porodicu IZBUŠ-a okuplja žene iz džemata širom Švedske kroz seminare, radionice i druženja. Raspitaj se kod imama ili koordinatorice Odjela u svom džematu.

U petak, 25. septembra 2026., je upriličena edukacija za po dvije koordinatorice iz džemata gdje se obradila tema ” Oživljavanje džemata prisustvom aktivne muslimanke, majke”. Tu nam je prof. Adnana Deari predstavila smjernice rada koordinatorica Odjela za brak i porodicu u BiH. A nakon toga smo imale radionicu gdje su hanume u grupama trebale da osmisle projekat koji bi implementirale u roku pet godina u džematu. Ta radionica je otvorila prijatnu diskusiju, lijepu razmjenu mišljenja i iskustava. Taj divan skup je učvrstio volju koordinatorica da slijede sunnet, Kur'an i praksu utemeljenu generacijama prije nas.

U subotu, 26. septembra 2026. godine, održan je seminar Odjela za brak i porodicu. Seminaru se odazvalo više od 200 učesnica iz džemata širom Švedske.

Seminar je otvorila, koordinatorica Odjela za brak i porodicu IZBUŠ-a muallima Merjema Jašarević, predstavivši naše uvažene gošće i predavačice iz Bosne i Hercegovine, dr. Hanu Younis i profesoricu Adnanu Dehari.

Prisutnima su se obratili i predsjednik IZBUŠ-a Jasmin Fočo, te efendija Ahmed Redžić iz Värnama, podsjećajući nas na važnost zajedništva, iskrenog nijjeta i rada za dobrobit zajednice, uz kur'anski ajet:

„Ve kuli‘melu fe sejerallahu amelekum ve resuluhu vel-mu'minun…“

„I reci: Radite! Allah će vidjeti vaš trud, i Poslanik Njegov, i vjernici…“ (Et-Tevba, 105)

Dr. Hana Younis kroz predavanje „Trag žena“ govorila je o znamenitim muslimankama Bosne i Hercegovine koje su svojim znanjem, vakufima i djelovanjem ostavile neizbrisiv trag u društvu. Spomenula je Šahdidar-hanumu, Nefisa kadunu, Tahira-hanumu Tuzlić i Tatliju, podsjećajući nas da su žene kroz historiju ulagale u obrazovanje, pomagale zajednici i čuvale svoju vjeru i identitet.

Posebno snažna poruka bila je: Šta smo mi učinile, a šta smo mogle učiniti za svoju zajednicu?

Profesorica Adnana Dehari govorila je o ženama koje Allah, dž.š., spominje u Kur'anu. Kroz primjer Hane, majke Merjeme, podsjetila nas je na snagu majčinske dove i važnost odgoja djece u vjeri. Merjema nas uči čestitosti i predanosti Allahu, kraljica od Sabe mudrosti i savjetovanju, a Havla bint Sa'leba dostojanstvu i zauzimanju za pravdu.

Poruka predavanja bila je da u svojim porodicama i zajednicama njegujemo tri temeljne vrijednosti: iman, znanje i zajedništvo.

Poseban dio programa bila je promocija knjige na švedskom jeziku „Min hijab – mitt val“ (Moj hidžab – moj izbor), koju su predstavile autorice iz Göteborga. Knjiga je realizovana uz finansijsku podršku njihovog džemata i odbora, a govori o predrasudama i izazovima s kojima se žene koje nose hidžab susreću u švedskom društvu. Njena poruka je da hidžab za mnoge muslimanke predstavlja svjestan, lični izbor i izraz vjere, a ne prisilu.

Istaknuta je i želja da knjiga pronađe svoje mjesto u školama, bibliotekama i radnim kolektivima, kako bi doprinijela boljem razumijevanju i rušenju predrasuda.

Program su dodatno uljepšale ilahije hora iz Värnama i učesnica iz Göteborga, kao i zajedničko druženje uz ručak, kahvu i kolače.

Veliku zahvalnost upućujemo muallimi Merjemi Jašarević, Mineli Jakupović, koordinatorici NBV-a, te našoj domaćici Nasihi Sivac, koordinatorici Odjela za brak i porodicu džemata Värnamo, na srdačnom dočeku, trudu i lijepoj organizaciji seminara.

Od srca im se zahvaljujem na lijepom druženju, kao i svim dragim ženama koje smo imale priliku upoznati.

Vratile smo se bogatije za nova poznanstva, korisna saznanja i mnogo lijepih, inspirativnih poruka koje ćemo, ako Bog da, nastojati prenijeti i u naš džemat.

Ovaj susret još jednom nas je podsjetio koliko je važna snaga žene u porodici, društvu i zajednici. Svaka od nas može dati svoj doprinos – znanjem, vremenom, lijepom riječju ili pruženom rukom podrške.

Jer snažan džemat grade žene koje se međusobno podržavaju, povezuju i rade iskreno radi Allahovog zadovoljstva.

Molimo Allaha, dž.š., da primi naš trud, učvrsti nas u vjeri, sačuva naše zajedništvo i osnaži naše džemate.

M.J.

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 25. septembar 2026. godine po Miladu, odnosno, 14. rebiul-ahir 1448. godine po Hidžri.

U današnjoj hutbi govorimo o dva, naizgled, kontradiktorna hadisa Muhameda, a.s., a zapravo su to hadisi koji samo nadopunjuju jedan drugog.

Prvi hadis je upozorenje Muhameda, a.s:

„Nije od nas onaj ko se ne brine o braći muslimanima.“

U drugom hadisu Poslanik, a.s., je rekao:

„Od osobina pravog vjernika je da se kloni onoga što ga se ne tiče“

U razumijevanju prvog hadisa često pravimo u grešku pa zapadnemo u beznađe, gledajući šta se sve događa muslimanima širom svijeta. Ponekad idemo i dalje pa vodimo beskorisne diskusije o tome kako bi se ovo ili ono trebalo riješiti, a nemamo ni minimum relevantnih informacija o tome. Te diskusije ponekad prerastu u svađe…
Zbog toga je važno da imamo na umu drugi hadis, koji nam jasno kaže da ne gubimo vrijeme na ono za što nismo odgovorni.

A za još bolje razumijevanje ovih hadisa neka nam posluže 18. i 19. ajet sure El-Hašr u kojima stoji:

„O, vi koji vjerujete, čuvajte se Boga, i neka svako pogleda šta je za sutra pripremio, i opet, čuvajte se Boga. Uistinu, Bog dobro zna ono što radite. I ne budite od onih koji su zaboravili Boga, pa je dao da i same sebe zaborave. To su oni istinski grješnici.“

Navedimo i izreku Ibn Mes`uda, r.a.,:

,,Propust je u dvome: divljenju i očajanju.
To je zato što se sreća postiže trudom i naporom. Onaj ko je sam sobom zadovoljan, ne trudi se, jer je on to već postigao. Očajnik se također ne trudi, jer on smatra da nema koristi od truda.“

A hazreti Alija, r. a., je imao običaj kazati:

,,Loše djelo koje te ražalosti bolje je kod Allaha od dobra djela koje te zadivi.“

I za kraj, neka nam riječi velikog zaljubljenika u hadis Ebu Derde posluže kao putokaz:

„Tri stvari me nasmijavaju, a tri rasplakuju:
Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra, a smrt za njim svuda traga.
Nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza, a zna da neće biti zanemaren.
Nasmijava me i onaj koji je bezbrižan, a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan.
Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj, a ja nespreman za susret s Gospodarom.
Rasplakuje me spoznaja da bolešću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro.
Rasplakuje me i pomisao na dan kada ćemo čekati odluku o našem vječnom boravištu.“

Dragi Bože, uputi nas i čuvaj na Pravom putu!

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman,
Varberg, 25. septembar 2026.

U nastavku sjednice Izvršni odbor je razmatrao i neka druga pitanja iz svoje nadležnosti.

I.K.

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 18. septembar 2026. godine po Miladu, odnosno, 7. rebiul-ahir 1448. godine po Hidžri.

Protekle sedmice imali smo Izbore u Švedskoj, a u narednom mjesecu nas očekuju Izbori u Bosni i Hercegovini. O ovim izborima govorili smo prije dvije sedmice i danas sa zadovoljstvom možemo konstatirati da govor nije bio uzaludan, jer su vjerovatno naši muslimanski glasovi odlučili da na vlast u Švedskoj ne dođu oni koji mrze islam i muslimane. Nadamo se i dovimo Gospodaru Svemilosnom da i u Bosni i Hercegovini pobijede oni koji će brinuti da se ljudska prava i dostojanstvo svih njenih stanovnika podjednako štite. U to ime apeliramo na sve one, koji su ovih dana dobili materijal za glasanje putem pošte, da ovu dužnost obavezno izvrše.

U današnjoj hutbi govorimo o blagodati slobode, odnosno, izbora općenito u životu, jer je to jedno od najvažnijih obilježja čovjeka. Čovjek je jedino stvorenje koje ima mogućnost slobodnog izbora. Meleki ne griješe, ali oni nemaju mogućnost izbora, dok životinje uglavnom rade po nagonu.

U 29. ajetu sure El-Kehf stoji:

“I reci: Istina je od vašeg Gospodara, pa ko hoće neka vjeruje, a ko hoće neka poriče.“

Sloboda čovjeku omogućava da svjesno prihvati i razumije Božiju Objavu, da dobrovoljno izvršava Allahove naredbe i propise. Bez slobode nijedno očitovanje i izjašnjavanje čovjeka, pa tako i njegovo svjedočenje vjere, ne bi imalo smisla i svrhe. Jedino u slobodi čovjek može da bira između dobra i zla.

U 256. ajetu sure El-Bekare Allah, dž.š. kaže:

“Nema prisile u vjeri! Pravi put jasno se razlikuje od zablude, pa ko zaniječe idole i u Boga uzvjeruje, prihvatio se najčvršće veze, koja se neće prekinuti. A Bog sve čuje i sve zna:“

Po učenju islama čovjek je jedino slobodan u području namjere – nijjeta. Dok njegovo djelo često ovisi od mnoštva drugih vanjskih faktora i utjecaja, njegova namjera i nijet temelji se na unutrašnjoj slobodi u kojoj sam čovjek bez ičijeg nagovora i prisile donosi odluku da učini neko dobro ili loše djelo. Zato će po islamskom učenju čovjekovo djelo na ahiretu biti vrjednovano na osnovu namjere i vlastitog angažmana. Čovjek će, recimo, biti odgovoran da li je ulagao dovoljno truda da sebi i porodici osigura egzistenciju, ali od Božije volje i milosti ovisi koliko će svaki čovjek imati nafake i imetka.

U islamu granice slobode ne određuje čovjek, nego njegov Stvoritelj, Allah, dž.š. i tako je to od stvaranja Adema, a.s., pa sve do danas. Čak ni u idealnim uvjetima života u Džennetu, koje je Ademu, a.s., i hazreti Havi podaren, nije bilo bezgranične slobode.

U 35. ajetu sure El-Bekare Gospodar svjetova opominje:

,,I rekli smo: Ademe, nastani se sa svojom ženom u Džennetu, i jedite iz njegovog obilja što god poželite, ali se ovom drvetu ne približavajte pa da nasilnici postanete.“

Zabranjeno džennetsko drvo simbolizira islamski odnos prema slobodi uopće. Uvijek, i to za naše dobro, mora postojati neko zabranjeno stablo, neka prepreka, granica i krajnja tačka slobode do koje smijemo i možemo ići. Zloupotreba slobode počinje tamo gdje se te granice nastoje poništiti, izbrisati ili ignorirati.

Kur'an i Poslanikov sunnet su regulirali granice do kojih musliman može da se kreće u životu. Poslanik, a.s. je rekao: “Allah je odredio neke dužnosti, pa ih nemojte napustiti i postavio je granice, pa ih nemojte prelaziti i odredio je zabrane, pa ih nemojte kršiti, a prešutio je neke stvari iz milosti prema vama, a ne iz zaborava, pa nemojte o njima istraživati.”

Ovaj hadis je, zapravo, najljepša poruka kako da se postavljamo u našim svakodnevnim slobodama.

Da nas Allah, dž.š., uputi i čuva na Pravom putu.

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idriz-ef. Karaman,

Malmö, 18.09.2026.

Draga braćo, u ovim toplim ljetnim danima koristimo godišnje odmore, putujemo i uživamo u ljepotama prirode. Koliko god vrijeme brzo prolazilo, radna godina je duga i naša tijela i naš um imaju svoj hak. I njima je potreban odmor.

Naši sunarodnjaci iz dijaspore u ljetnim mjesecima pohrle ka domovini, raduju se susretu sa rodnom grudom i najbližima. Zbog toga su ljeta radosna, ispunjena susretima s porodicama, rodbinom i prijateljima.

U susretu sa našom rodbinom koja dolazi iz inozemstva nerijetko se sudare dva različita svijeta, dvije odvojene vizije i koncepta života, dva potpuno različita i suprotna životna iskustva. Naime, ovdašnje stanovništvo koje živi i radi u domovini ponekad sa dozom zavisti gleda na materijalni standard dijaspore i njihov naizgled brz i jednostavan uspjeh u životu. Ta jednostavno stvorena slika života izvan domovine kod njih potiče želju da i sami potraže svoju nafaku preko granice. Međutim, ti isti ljudi kojima zavidimo kada dođu u svoj zavičaj dive se svakom drvetu i izvoru vode, hvale zdravu hranu i čist seoski zrak, uzdišu za našim muhabbetom i rahatlukom – jednom rječju, iskreno čeznu za tišinom, slobodom, mirom i sigurnošću koje su davno ostavili iza sebe i koje jedino mogu pronaći u svojoj domovini.

Umjesto međusobne zavisti na onome što i oni i mi nemamo, poslušajmo Božije obećanje o tome kakve su prirode naša životna iskušenja.

Allah džellešanuhu u 35. ajet sure El-Enbija, kaže:

وَنَبْلُوكُم بِالشَّرِّ وَالْخَيْرِ فِتْنَةً ۖ وَإِلَيْنَا تُرْجَعُونَ …

… Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (El-Enbija, 35)

Ovaj kur'anski ajet donosi nam jednu veliku i jednostavnu istinu: Nije toliko važno gdje živimo, već kako živimo. Mi smo stalno na ispitu, i u dobru i zlu, i u rahatluku i brigama, i u izobilju i u oskudici.

Nažalost, dovoljno je poslušati jedan obični razgovor u gradskom saobraćaju i na ulici pa da vidimo kako nezadovoljstvo kod nas postaje norma i pravilo, a zadovoljstvo i zahvalnost tek pojedinačna i rijetka pojava. Kada bismo objektivno predstavili vlastiti život ne upoređujući ga sa drugima, vidjeli bismo da, zapravo, i nemao opravdanje da budemo zlovoljni i malodušni.

Nezadovoljstvo nije odlika samo jednog dijela društva koje je u oskudici. Naprotiv, iskustvo nas uči da je u siromašnim sredinama ponekad više zadovoljnih nego u onim koje uživaju velika materijalna dobra. Mjerna jedinica za zadovoljstvo nisu materijalna dobra ovog svijeta nego zadovoljstvo duše. A duša nije podložna promjenljivim materijalnim stanjima.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, a.s., da je rekao: Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, već je pravo bogatstvo – bogatstvo duše. (Buhari, Muslim)

Draga braćo,

Zaokupljenost ovim svijetom i materijalnim dobrima ostavlja malo prostora za razmišljanje o istinskim vrijednostima života. Zbog toga je Poslanik, a s., molio Allaha džellešanuhu da mu dunjaluk ne bude njegova najveća briga.

A u jednoj predaji se kaže:

اَلْقَنَاعَةُ مَالٌ لَا يَنْفَدُ

“Zadovoljstvo je imetak koji se nikada ne troši.”

Primjećujemo kako sve manje uspijevamo suzbiti pohlepu i ovladati granicom prekomjernog gomilanja imetka. Neprekidno pokušavamo pronaći zadovoljstvo u materijalnim stvarima nesvjesni činjenice da istinsko zadovoljstvo stanuje negdje drugo.

Nastojimo sustići imućne misleći da ćemo zadovoljstvo postići višim životnim standardom. Podižemo kredite kako bi mogli otići na egzotične destinacije i priuštiti sebi određene užitke, glumimo gospodu bez pokrića pa makar to zadovoljstvo platili bespotrebnim dugovima i samonametnutim brigama.

Draga braćo, neka znaju oni koji su u neprekidnoj utrci za dunjalukom  da ga nikada neće sustići. Takvi će možda ostvariti dunjalučke ciljeve i želje, ali neće osjetiti potpuno zadovoljstvo duše. Apsurdno je potrošiti život u podizanju životnog standarda a izgubiti i ne dokučiti smisao života. Pronaći pravu mjeru u odnosu prema dunjaluku znači razumjeti život čestitih iz najbolje generacije, Poslanikovih, a.s. drugova, ashaba.

Poslanik Muhammed, a.s., ušao je kod Osman ibn Ma’zuna koji je bio na samrtnoj postelji. Nadnio se nad njim, poljubio ga i rekao: ,,Allah ti se smilovao Osmane. Nisi uzeo dunjaluk, niti je on uzeo tebe.”

Draga braćo, istinsko zadovoljstvo stanuje u našim dušama. Njega treba otkriti i probuditi ibadetima i zahvalnošću Bogu na onome što posjedujemo. Njega ne mogu zamijeniti ni nadomjestiti sva materijalna bogatstva ovog svijeta.

,,Suzdržanost od ovog svijeta odmara srce i tijelo, a pohlepa za dunjalukom produžuje brige i tuge.” rekao je Poslanik, a.s.

Ako čovjek nije u potpunosti svjestan ove činjenice, onda će život na ovome svijetu provesti u neprestanoj zavisti drugima  i u besmislenom traženju više imetka i većeg blagostanja.

Molimo Allaha, dž.š., da nam podari konstantnu svijest o Njemu. Gospodara molimo da nam podari zahvalnost u izobilju i strpljenje u oskudici.

Allaha molimo da nam podari zadovoljstvo u našim dušama.

Amin!

(Preuzeto sa portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)

Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj sa zabrinutošću prati ton dijela javne rasprave o islamu i muslimanima uoči izbora 13. septembra 2026. godine.

Islam i muslimani zauzimaju vidljivo mjesto u dijelu ovogodišnje predizborne kampanje. Zabilježene su izjave da islamu nema mjesta u Švedskoj i da muslimani mogu prestati biti muslimani. Objavljena je i knjiga jednog zastupnika u švedskom parlamentu u kojoj se islam opisuje kao totalitarna ideologija i prijetnja Švedskoj. U političkim prijedlozima pojavljuju se i mjere koje se neposredno odnose na muslimanski vjerski život. Posebno zabrinjavaju pozivi muslimanima da se odreknu svoje vjere. O muslimanima se pritom mnogo govori, dok se njihov vlastiti glas znatno rjeđe čuje.

Kritičko propitivanje religijskih učenja, praksi i institucija sastavni je dio slobodnog i otvorenog društva. Ono, međutim, treba jasno razlikovati od generaliziranja o vjernicima kao kolektivu, osporavanja njihove ravnopravnosti ili predstavljanja njihove vjerske pripadnosti kao same po sebi društvene, kulturne ili sigurnosne prijetnje.

Problemi integracije, segregacije i sigurnosti postoje i o njima treba otvoreno razgovarati. To ne znači da se odgovornost za te probleme može pripisivati islamu ili muslimanima kao cjelini.

Kada se muslimani predstavljaju kao prijetnja ili kao ljudi koji ne pripadaju Švedskoj, takav govor stvara nepovjerenje prema ljudima koji ovdje žive, rade, odgajaju svoju djecu, uredno plaćaju poreze i na različite načine doprinose društvu. Kao i svi drugi građani, oni s pravom očekuju da budu jednako tretirani i da svoja prava i obaveze ostvaruju pod jednakim uslovima, bez obzira na svoju vjersku pripadnost.

Ono čemu svjedočimo zato nije bezazleno. U pitanje se dovodi jedna od temeljnih ideja modernog evropskog društva: jednakost građana pred zakonom i njihova ravnopravna pripadnost političkoj zajednici. Predstavljajući muslimane kao kulturno strane ili nespojive s društvom kojem pripadaju, raste nepovjerenje među ljudima koji decenijama žive jedni pored drugih.

Takav govor ne postoji u vakuumu. Muslimani su već izloženi diskriminaciji, prijetnjama i zločinima iz mržnje. Ne može se svaki pojedinačni incident neposredno pripisati političkoj retorici, ali se ne može zanemariti ni društveni ambijent koji takva retorika može dodatno pogoršati.

Od političkih stranaka očekujemo da jasno postave granicu kada se kritika pojedinih pojava pretvori u generaliziranje o muslimanima ili osporavanje njihove pripadnosti švedskom društvu.

Za Bošnjake ovo pitanje ima posebno značenje. Tokom devedesetih godina u Bosni i Hercegovini nacionalistička propaganda muslimane je predstavljala kao strani element i sigurnosnu prijetnju, dovodeći u pitanje i njihovu pripadnost vlastitoj zemlji. U ratu koji je uslijedio Bošnjaci su bili izloženi progonima, masovnim zločinima i genocidu.

Današnju Švedsku ne izjednačavamo s Bosnom i Hercegovinom devedesetih godina. Naše iskustvo je razlog zbog kojeg ozbiljno shvatamo govor kojim se muslimanima poručuje da su tuđi ili da njihova vjera sama po sebi predstavlja problem za društvo.

Švedska je tokom devedesetih mnogim Bošnjacima pružila sigurnost i mogućnost da ovdje izgrade novi život. Za veliki broj njih postala je dom. Zato smatramo potrebnim reagirati kada se u javnom prostoru dovodi u pitanje pripadnost dijela građana švedskom društvu.

Članove naših džemata pozivamo da na provokacije odgovore smireno i dostojanstveno, bez ulaska u sukobe koji samo dodatno produbljuju podjele.

Pozivamo ih i da 13. septembra iskoriste svoje biračko pravo. Odluka o tome kome će dati glas pripada svakom pojedincu. Pri toj odluci smatramo važnim imati u vidu odnos stranaka i kandidata prema ustavnim slobodama, jednakosti svih građana i pravu svakog čovjeka da slobodno živi svoju vjeru.

ISLAMSKA ZAJEDNICA BOŠNJAKA U ŠVEDSKOJ

/ Styrelsen för Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige

Poštovana braćo i sestre!

Danas je 4. septembar 2026. po Miladu, odnosno 22. rebiu-l-evvel 1448. H. godine.

Vrijeme neumitno teče i mi smo već u zadnjoj trećini mjeseca u kojem se rodio Muhamed, a.s.

Kao što smo najavili, hutbe u ovom mjesecu posvećujemo govoru o Poslaniku, a.s., ali nas uporedni događaji tjeraju da se dotaknemo i nekih drugih tema.

Činimo to opet na osnovu primjera Muhameda, a.s., koji nam je u svemu najbolji uzor.

Danas ćemo se osvrnuti na značaj Izbora u Bosni i Hercegovini i Švedskoj.

Kad su u pitanju Izbori u Bosni i Hercegovini, poznato je da je proces registracije završen i pravo na glasanje stekli su samo oni od nas koji su se registrirali za glasanje putem pošte i jedan mali broj na glasanje u našoj ambasadi u Stockholmu. Naravno, ostaje i mogućnost odlaska u Bosnu i Hercegovinu i glasanje na licu mjesta 4. oktobra 2026.

Poznato je, također, da je broj registriranih za glasanje putem pošte zabrinjavajuće mali, a još više zabrinjava da, sudeći po iskustvu iz ranijih godina, veliki broj i onih koji se registiraju, ne obave glasanje.

Zato apeliramo na sve naše ljude da iskoriste mogućnost glasanja. Ovih dana počeli su poštom stizati glasački materijali i obavezu glasanja shvatimo kao našu vjersku dužnost. U tom smislu Islamska zajednica vam nudi pomoć ukoliko imate nekih nejasnoća u načinu i slanju glasačkih listića.

Ne smijemo pasti pod utjecaj onih koji smatraju da na Izbore ne treba ni izlaziti. Neki čak tvrde da to po islamu nije ni dozvoljeno. Naprotiv, kao što je već rečeno, obaveza glasanja je i naša vjerska dužnost. Ovo se posebno odnosi na glasanje u Enitetu RS, jer je jedino značajniji broj Bošnjaka u entiteskom parlamentu garancija da možemo utjecati na procese u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Kad su u pitanju Izbori u Švedskoj, naš masovniji izlazak je, također, neophodan.

Svedoci smo velikog pritiska i napada na islam i muslimane. U tome prednjače ekstremisti sa desnog krila. Islamofobični istupi su, nažalost, prisutni u gotovo svakoj debati.

Islamska zajednica nije politička partija i mi nemamo pravo pozivati na glasanje za neku partiju, ali je naša dužnost da ukažemo na one snage koje su javno protiv islama i muslimana.

Dužni smo vam ukazati na put muslimana i obavezu svakog od nas da vodi računa o sebi, svom bratu i svojoj sestri, da čuva njihovu čast i dostojanstvo, kao i svoju čast i dostojanstvo i da čuva Zajednicu kojoj pripada.

Uzvišeni je rekao: „O, vi koji vjerujete, obaveza vam je da se brinete o sebi! Neće vam nauditi onaj ko je zalutao ako ste na Pravome putu. Bogu se svi vraćate i On će vam predočiti ono što ste radili.“, (El-Maide, 105.)

Obaveza nas muslimana je da zajedno činimo ono što je u našoj moći kako bismo ispunili naš emanet prenošenja vjere na nove generacije muslimana.

Zamolimo Svemilosnog Gospodara da spusti bereket na naše poslove i živote, milost i oprost našim roditeljima, uputu i sreću našoj djeci.

Gospodaru naš, sačuvaj nas od svakog zla!

Sačuvaj naše porodice, naš džemat i društvo u cjelini!

Amin, ja Rabbel-alemin!

Idruz-ef. Karaman,

Malmö, 4. septembar 2026.

Zajedničko saopštenje Ureda muftije za Zapadnu Europu, Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj i Džematskog odbora džemata Örebro

ZAJEDNIŠTVO JE NAŠ EMANET

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

„Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (El-Hudžurat, 10)

Allahov Poslanik Muhammed a.s. izmirivanju ljudi dao je posebno mjesto među bogougodnim djelima i upozorio na razornu snagu narušenih međuljudskih odnosa. Kur'an nas braćom naziva i onda kada smo zavađeni, podsjećajući nas da nijedan spor ne smije postati važniji od veze koja nas spaja i odgovornosti koju imamo pred Dragim Bogom i jedni prema drugima.

Džemat Örebro prošao je kroz težak period neslaganja, nepovjerenja i međusobnih povreda. O pitanjima koja su opterećivala džemat vođen je postupak pred nadležnim organima Islamske zajednice. U tom postupku utvrđeno je da je u radu Mesud-ef. Muhića bilo propusta, zbog kojih mu je izrečena disciplinska mjera. Istovremeno, nadležni organ nije našao osnov za sve navode i teže kvalifikacije koje su se tokom proteklog perioda vezivale za ovaj slučaj. Zbog toga ishod provedenog postupka ne treba predstavljati ni kao potvrdu svega što je ranije izneseno, niti kao potpuno oslobađanje od odgovornosti. Institucije Zajednice donijele su svoju odluku i ona treba biti prihvaćena odgovorno, bez selektivnog prenošenja i novih pokušaja da se njome nastave stare podjele.

Važno je da se na tome nije stalo. Iz iskustva kroz koje je džemat prošao izvučene su konkretne pouke. U međuvremenu su jasnije uređene procedure, unaprijeđeni mehanizmi evidencije, transparentnosti i unutrašnje kontrole te preciznije definirane odgovornosti. Time se smanjuje prostor za nejasnoće i različita postupanja koja su ranije opterećavale odnose u džematu. Posebno ohrabruje što Džematski odbor i Mesud-ef. Muhić danas pokazuju spremnost da zajedno rade i preuzmu odgovornost za budućnost džemata.

Ured muftije za Zapadnu Europu, Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj i Džematski odbor džemata Örebro daju punu institucionalnu podršku legitimno izabranom Džematskom odboru i Mesud-ef. Muhiću u njihovom budućem zajedničkom radu, uz jasno očekivanje da svojim djelovanjem okupljaju sve članove džemata i služe Zajednici u njenoj cjelini.

Nakon svega kroz šta je džemat prošao, smatramo ljudskim i odgovornim iskazati žaljenje zbog povrijeđenosti, neprijatnosti i teških trenutaka koje su njegovi članovi mogli doživjeti, uključujući i događaje koji su pratili džematsku skupštinu i period nakon nje.

Vrijeme je da jedni drugima pogledamo u oči, priznamo ono što je moglo biti bolje, halalimo i pružimo ruku. Svi griješimo i svi imamo šta popraviti. Džemat je isuviše vrijedan da bismo ga trošili na ponos, povrijeđenost i stare račune.

U hutbi održanoj u Örebru muftija Senaid-ef. Kobilica podsjetio je da djeca svoju prvu sliku vjere stvaraju gledajući nas i naše međusobne odnose. Od nas neće naslijediti samo džamiju, nego i duhovnu klimu koju smo u njoj stvarali. Naša djeca ne smiju naslijediti naše sukobe!

Allah nas je počastio džamijom, džematom i ljudima koji su ga daleko od domovine godinama gradili. Nemojmo tu blagodat trošiti na stare račune, glasine i podjele.

Zato pozivamo svakog člana džemata Örebro: nazovite selam. Pružite ruku. Halalite. Razgovarajte. Čuvajte jedni druge. Dajte svojoj djeci džemat koji će pamtiti po namazu, Kur'anu, prijateljstvu i osjećaju da tu pripadaju. Proći će naši sporovi i povrijeđenosti. Ostat će pitanje jesmo li sačuvali jedni druge, jesmo li sačuvali džemat i šta smo ostavili svojoj djeci.

Molimo Allaha Uzvišenog da omekša naša srca, približi nas jedne drugima i učini džemat Örebro mjestom u kojem će naša djeca s radošću odrastati uz svoju vjeru i svoju zajednicu.

Ured muftije za Zapadnu Evropu

Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj

Džematski odbor džemata Örebro

Muftija za Zapadnu Evropu Senaid-ef. Kobilica poručio je danas, tokom hutbe povodom Mevluda u džematu Örebro Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj, da se ljubav prema poslaniku Muhammedu, a.s., ne potvrđuje samo riječima, mevludima i salavatima, nego prije svega njegovim moralnim primjerom u odnosu prema drugim ljudima.

Govoreći o značenju Mevluda, muftija Kobilica naglasio je da sjećanje na rođenje Muhammeda, a.s., vjernika istovremeno suočava s pitanjem koliko su vrijednosti njegova poslanstva stvarno prisutne u svakodnevnom životu. Poslanikova milost, kako je kazao, ogledala se u čuvanju ljudskog dostojanstva, odgovornom korištenju autoriteta i sposobnosti da se nepravdi suprotstavi istinom, bez pretvaranja pravednosti u osvetu.

U pratnji muftije Kobilice danas su bili glavni imam IZBUŠ Idriz-ef. Karaman i predsjednik ove krovne organizacije Jasmin Fočo, dok ih je dočekao imam džemata Mesud-ef. Muhić.

Posebnu pažnju u hutbi muftija Kobilica posvetio je odnosima unutar džemata, upozoravajući da različita mišljenja i iskustva sama po sebi nisu problem, nego da iskušenje nastaje onda kada se razlika počne doživljavati kao prijetnja.

Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:

Draga braćo!

U danima smo rebi'ul-evvela, mjeseca u kojem se muslimansko srce s posebnom toplinom okreće uspomeni na rođenje posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a. s. Njegovim dolaskom Ibrahimova a. s. dova i Isaova a. s. radosna vijest našle su svoje ispunjenje. Na dugoj stabljici poslanstva pojavila se njezina najmirisnija ruža, a čovječanstvu je darovana svjetlost posljednje Objave i otvoren put prema duhovnoj i moralnoj zrelosti. Poslanik a. s. o sebi je kazao: „Poslan sam da upotpunim ljepotu morala!“ (Edebul-mufred, Buhari)

Mevlud zauzima posebno mjesto u pamćenju muslimana. U radosti zbog Poslanikova a. s. rođenja čuva se zahvalnost za uputu koja je čovjeku vratila svijest o njegovu dostojanstvu i odgovornosti pred Bogom. Sjećanje na njegov dolazak ujedno nas suočava s pitanjem koliko je smisao njegova poslanstva prisutan u našim životima i koliko njegov moralni primjer određuje naš odnos prema ljudima.

Uzvišeni Bog njegovu poslaničku misiju sažima riječima:„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija, 107).

Milost je način na koji se Božija uputa preko Muhammeda a. s. približila čovjeku i njegovoj zemaljskoj sudbini. U njegovoj blizini čovjek je ponovo otkrivao vrijednost koju mu je Stvoritelj darovao, a moć je bila vraćena svijesti o odgovornosti pred Onim Koji je izvor svake vlasti. Poslanikova milost obuhvatala je ljudsku slabost ne prepuštajući je samoj sebi i suočavala nepravdu s istinom ne dopuštajući da pravednost bude pomućena osvetom.

U tome se očituje moralna punina njegova poslaničkog lika. Snagu je podvrgao savjesti, a čovjekovu težnju da ovlada drugima vratio težem zahtjevu ovladavanja sobom. Njegov život svjedoči da se čovjekova veličina ne mjeri onim što može učiniti drugome, već granicom koju sebi postavlja iz svijesti o Bogu.

Ljubav prema Poslaniku a. s. svoje ispunjenje pronalazi u slijeđenju. Uzvišeni kaže:„Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, pa će vas Allah voljeti i grijehe vam oprostiti“. (Ali Imran, 31)

Slijediti ga znači prihvatiti poslaničku mjeru kao sud nad vlastitim postupcima. Po toj mjeri, odnos prema drugom čovjeku ulazi u samo središte naše odgovornosti pred Bogom. Način na koji čuvamo njegovo dostojanstvo otkriva koliko je susret s Poslanikovim ahlakom preobrazio našu savjest.

Draga braćo!

Učimo mevlude, donosimo salavate i riječima iskazujemo ljubav prema Poslaniku a. s., dok blizina drugog čovjeka često razotkriva granice te ljubavi. Mevlud nas suočava s ozbiljnim pitanjem: koliko je Poslanikov ahlak prisutan u načinu na koji govorimo, sudimo i podnosimo jedni druge?

Ovo pitanje vjera najprije upućuje savjesti svakog od nas. Kur'anski poziv na promjenu usmjerava čovjekov pogled prema vlastitoj nutrini, jer se stanje zajednice ne može odvojiti od duhovnog i moralnog stanja njezinih članova. Uzvišeni nas podsjeća da Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok on ne izmijeni ono što je u njemu. Samopropitivanje nas oslobađa potrebe da cjelokupnu odgovornost smjestimo izvan sebe i vraća nas onom dijelu zajedničkog stanja za koji ćemo lično odgovarati pred Bogom.

Različitost iskustava, znanja i pogleda pripada ljudskom životu i prati svaku zajednicu. Njezina moralna kušnja počinje u načinu na koji se odnosimo prema razlici. Kada u drugom čovjeku više ne vidimo brata s kojim tragamo za istinom, njegovo mišljenje počinjemo doživljavati kao prijetnju, a vlastitu povrijeđenost kao dovoljnu potvrdu vlastite pravednosti.

Tada slabi bratstvo i strada povjerenje.

Džemat je naš zajednički duhovni dom. U njemu pojedinačna vjera prerasta u zajedničko svjedočenje, a čovjek svoj odnos prema Bogu povezuje s pripadanjem ljudima koji se okreću istoj Kibli.

Svetost zajedničkog doma obavezuje svakoga ko u njega ulazi, a posebno one kojima je povjerena briga o njemu. Emanet prethodi svakom položaju i određuje njegov smisao. Čovjek prima ovlaštenje nad onim što pripada zajednici zajedno s odgovornošću pred Bogom za trag koji će njegovo upravljanje ostaviti među ljudima. I članstvo u džematu nosi istu svijest o povjerenom, jer zajednica živi od kvaliteta odnosa kojem doprinosi svaki njezin član.

Povjerenje se u velikoj mjeri čuva riječju. Poslanik a. s. upozorio je: „Dovoljno je čovjeku laži da prenosi sve što čuje.“ (Sahih, Muslim)

Prenesena riječ ulazi u tuđi život i ostavlja posljedice koje govornik više ne može nadzirati. Zbog toga vjernik svoju riječ najprije treba izložiti sudu savjesti, svjestan da će pred Bogom odgovarati za ono što je njome sačuvao i za ono što je njome povrijedio.

Uzvišeni kaže: „Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam se milost ukazala“. (El-Hudžurat, 10)

Vrijedi primijetiti da Kur'an vjernike naziva braćom i u času njihova sukoba. Božija riječ čuva vezu koju su ljudi svojim postupcima doveli u pitanje i poziva ih da se vrate istini dubljoj od njihova spora. Bratstvo od vjernika traži da u protivniku ponovo prepozna čovjeka s kojim dijeli isti izvor dostojanstva i istu odgovornost pred Stvoriteljem.

Pomirenje proizlazi iz te svijesti. Ono počinje kada čovjek vlastito viđenje sukoba podvrgne istini i prihvati mogućnost da i sam treba biti ispravljen. Prihvatanje vlastite odgovornosti omogućava da se razdor sagleda bez tereta samopravdanja. Zajedničko dobro u takvom susretu nadilazi pitanje čija će riječ biti posljednja, jer pred Bogom je važnije šta smo sačuvali jedni u drugima.

Draga braćo!

U ovom samopropitivanju ne smijemo zaobići ni nas imame. Kušnja zajednice ujedno je i kušnja njezina imama. Upravo tada potrebno je sačuvati ljude, njihove odnose i povjerenje u hurmet zajedničkog doma. Imam je pozvan približiti se onome što ljude boli i razdvaja, kako bi svojim prisustvom otvorio put njihovom ponovnom susretu. Onaj ko predvodi ljude u njihovom stajanju pred Bogom, ne može ih ostaviti bez vodstva kada se na kušnju stave njihovi međusobni odnosi.

Na tu povezanost ibadeta i međuljudskih odnosa upućuju riječi Allahova Poslanika, a.s.:

„Hoćete li da vas obavijestim o djelu vrednijem od stepena posta, namaza i sadake?“ Ashabi odgovoriše: „Hoćemo.“ Poslanik, a.s., reče: „Izmirivanje ljudi, jer narušeni međuljudski odnosi uništavaju.“ (Ebu Davud, Tirmizi, hasen-sahih)

U tome se otkriva dublji smisao mihraba. Okrenut istoj Kibli kojoj je okrenut i džemat, imam pred ljudima sabire njihove različitosti u jedan saf i zajednički čin štovanja Boga. Povjereno mu je da smisao tog zajedničkog okretanja prenese iz namaza u život zajednice, ondje gdje se u odnosima prema ljudima potvrđuje iskrenost ibadeta. Istinska blizina Bogu vraća ga ljudima s većom osjetljivošću za njihove rane i dubljom obavezom prema pravdi, pa se njegov autoritet ostvaruje u povjerenju unutar kojeg se svaki čovjek može osjetiti saslušanim, zaštićenim i odgovornim.

Takav put pokazao je i Allahov Poslanik a. s. kada je saznao da je među pripadnicima Benu Amra ibn Avfa došlo do sukoba. Otišao je među njih zajedno sa svojim ashabima kako bi ih izmirio.

Draga braćo!

Posebna dimenzija našeg emaneta usmjerena je onima koji dolaze poslije nas. Vjera se u dječijoj duši najprije oblikuje kroz iskustvo ljudi koji je svjedoče. Prije nego što razumiju naše riječi, djeca osjećaju način na koji se odnosimo jedni prema drugima, a iz tog iskustva nastaje njihova prva predodžba o vjeri i zajednici kojoj pripadaju.

Zato džamija budućim naraštajima ne ostaje samo kao građevina i mjesto obreda. Zajedno s njom nasljeđuju duhovnu klimu koju smo u njoj stvarali, razumijevanje autoriteta koje smo svojim postupcima oblikovali i moralni jezik kojim smo govorili o drugom čovjeku. U njihovom odnosu prema vjeri nastavit će živjeti ono što su među nama vidjeli: njezina ljepota ili naše udaljavanje od nje.

Draga braćo!

Mevludski spomen povezuje povijesni dolazak Poslanika a. s. sa sadašnjim životom vjernika. Svjetlo njegova poslanstva obasjava vjernikovu nutrinu i poziva ga na preobražaj. U Poslanikovoj blagosti vjernik nalazi mjeru svoga odnosa prema ljudima, a u njegovoj pravednosti provjeru vlastite vjernosti Bogu.

Poslanikova milost potvrđuje se u sigurnosti koju ljudi osjećaju jedni pred drugima. Povjereni autoritet podrazumijeva obavezu čuvanja ljudskog dostojanstva, dok snaga vjere čovjeka obavezuje na pravednost prema onome ko od njega zavisi. Ljubav prema Poslaniku a. s. očituje se kao odgovornost pred Bogom za način na koji postupamo prema ljudima.

Molim Allaha da ljubav prema Njegovu Poslaniku učini živom u našim srcima i vidljivom u našim djelima; da iz naših srca odstrani oholost, sumnjičenje i zlobu; da onima kojima su povjereni poslovi zajednice podari pravednost, mudrost i poniznost; da nas imame učini dostojnim emaneta koji nosimo; da povrijeđenima podari smiraj, a svima nama snagu da priznamo vlastite propuste i oprostimo jedni drugima.

Gospodaru naš, ne dopusti da riječima iskazujemo ljubav prema Tvome Miljeniku, a djelima se udaljavamo od njegova puta. Molim Allaha da bude sa nama i uz nas, a ne protiv nas! Amin!

Draga braćo, dragi roditelji!

Jedan od najljepših poklona, pored svih poklona koje im dajemo sa ljubavlju i ushićenjem, jeste poklon vjere, znanja i ljubavi prema svom jeziku i identitetu.

Mekteb nije samo mjesto gdje djeca uče harfove, sure i osnove naše vjere.

To je  generacijama dokazano mjesto gdje upoznaju Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje uče šta znači biti dobar musliman, poštovati roditelje, činiti dobro i odrastati uz džamiju.

Uzvišeni Allah u Kur’anu Časnom kaže:

 „Imetak i djeca su ukras ovog svijeta.“ (El-Kehf, 46)

Draga braćo, dragi roditelji!

Naša djeca su  emanet koji trebamo usmjeriti, ispred njih otvarati vrata dobra, a zatvarati vrata zla.

Nije dovoljno samo da svoju djecu nahranimo i obučemo, jer to samo po sebi ne oblikuje njihovo srce i dušu.

Srce oblikuje odgoj, a posebno islamski odgoj.  Zato nas Gospodar poziva u Svojoj časnoj Knjizi:

 „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre…“ (Et-Tahrim, 6)

Ovaj ajet nam govori da trebamo čuvati porodicu u cjelini, ali posebno naglašava odgovornost roditelja prema djeci.

Jer djeca su srce porodice i budućnost svakog naroda i zajednice.

Ono što posadimo u njima danas, oni će nositi sutra.

Čuvati svoju djecu, neka znate, prije svega znači čuvati njihovu vjeru i graditi njihov moralni kompas.

Draga braćo, dragi roditelji!

Naša djeca imaju veliku priliku. Da u našim džamijama, u našim mektebima, u našoj Zajednici, uče svoju vjeru, lijepo ponašanje prema roditeljima i druge važne teme ovog vremena.

Nažalost, i pored svih mogućnosti koje se pružaju, mnogi roditelji zanemaruju mekteb.

Ne znam šta tačno misle i koji su razlozi, ali ne otvoriti vrata mekteba svome djetetu i ne biti ustrajan i uporan u tome nije nimalo dobro.

Draga braćo, vidimo da živimo ubrzan tempo života. Ne stižemo mnogo razgovarati sa svojom djecom. Danas i mi sami vjeru često učimo na raznim mjestima, najčešće na iternetu i raynim društvenim platformama, bez mnogo provjere.

A oni koji podučavaju ili govore o vjeri često nemaju nikakvu odgovornost pred bilo kim za ono što mogu kao posljedicu proizvesti.

Ima mnogo zloupotrebe – namjerne i nenamjerne, svjesne i nesvjesne.

Ali ako djecu ostavimo da vjeru uče sami na takvim mjestima, mi ih svjesno stavljamo u ambijent u kojem se jako teško mogu snaći bez učitelja, muallima i imama koji razumije mjesto, vrijeme i prilike u kojima to dijete živi, raste i razvija se.

Naši imami i muallimi itekako imaju odgovornost – moralnu, profesionalnu i svaku drugu – da jedno čisto dijete koje nam povjerite u mektebu dočekaju, prime, razumiju i prihvate, te da ga, onoliko koliko procijene da je potrebno, informišu, poduče i osposobe u našoj lijepoj vjeri islamu, sa svim pozitivnim vrijednostima, tokovima i običajima našeg naroda.

Naravno, i naši imami i muallimi samo su ljudska bića, sa mahanama i nedostacima, kao i svaki insan, i treba to razumjeti.  Ali najčešće su to patriote i zaljubljenici u svoju vjeru i svoj narod, ljudi kojima možemo povjeriti emanet podučavanja i odgoja naše djece u islamu.

Zato sa njima razgovarajmo, savjetujmo se i budimo na usluzi našoj djeci – našoj budućnosti.

Ako smo shvatili svoju vjeru i razumjeli šta je najbitnije, a to je vjera u Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda najvažniji čas u sedmici mora biti čas u mektebu – i za nas i za naše dijete.

Prvenstveno za nas, jer dijete možda još uvijek ne razumije važnost toga.

Svakojaka vrata dobra djeci trebamo otvarati, ali se u Allahovoj vjeri, u Njegovoj kući, u mektebu, otvaraju najvažnija vrata, vrata sreće i rayumjevanja oba svijeta, ali i  vrata Dženneta.

Zato se za ta vrata mora naći vremena i načina. Mi smo to dužni našoj djeci.

Dužni smo i prema onima koji se možda još nisu ni rodili – djeci naše djece i svim pokoljenjima koja, ako Bog da, dolaze.

Ako naše dijete prođe mekteb, veće su šanse da će se to ukorijeniti kao praksa i nastaviti kod onih koji dolaze poslije njega.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu veli: „Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba nego da svaki dan podijeli sirotinji po pola sa'a.“- tj veliku kolicinu imetka  (Bilježi Taberani.)

Braćo draga, dragi roditelji!

Odgovorni budimo prema ovim veoma važnim pitanjima u našim životima.

Ne prepustimo nešto toliko bitno kao što su vjera i vjerski odgoj naše djece slučaju i sreći.

Ne dozvolimo da, pored svih blagodati naših džemata, padnemo na pitanju mekteba.

Kao odgovorni roditelji, otvorimo djeci vrata mekteba – i otvarajmo ih redovno.

Kada stanemo pred Gospodara i kada vidimo one sate utrošene u našu djecu i njihovu vjersku naobrazbu, bit ćemo, ako Bog da, sretnih i nasmijanih lica.

A dao Bog dragi da se ta sreća upotpuni tako što će nam naša djeca otvoriti vrata Dženneta, kao najljepšu zahvalu za to što smo mi njima na dunjaluku otvarali vrata Allahove kuće, džamije i mekteba.

 Allahu naš, sačuvaj našu djecu! Allahu naš, otvori im vrata dobra, a zatvori pred njima vrata zla! Allahu naš, učini ih čestitim muslimanima, dobrim ljudima i ponosom svojih roditelja i svoje Zajednice! Allahu naš, podari nam snagu i mudrost da ih odgajamo u vjeri, znanju i lijepom ahlaku! Amin!

Hasan-ef. Jašarević

Malmö, 28.08.2026. Rebul-l-Evvel 1448. H.G

Nakon što su djeca na džamiju u Gislavedu bacila jaja i komade svinjskog mesa, njihovi roditelji obratili su se Džematskom odboru. Zajedno s djecom posjetili su džamiju, iskreno se izvinili i objasnili da je riječ o nepromišljenom dječijem postupku, bez namjere da se napadnu džamija ili muslimani ovoga grada. Izvinjenje je prihvaćeno. Susret je protekao uz razgovor i posluženje, a djeca su dobila i prigodne poklone. Događaj koji je unio nemir u džemat završen je toplim ljudskim susretom, preuzimanjem odgovornosti i pruženom rukom pomirenja.

U toj jednostavnoj sceni ima mnogo toga vrijednog pažnje. Roditelji su pokazali ozbiljnost i građansku svijest. Svoju djecu doveli su pred ljude koje je njihov postupak povrijedio i pružili im priliku da razumiju težinu učinjenog. Takve se lekcije dugo pamte. One djecu uče da svaki postupak dotiče druge ljude, da izvinjenje ima težinu i da se narušeno povjerenje obnavlja ličnim susretom.

Džematski odbor odgovorio je dostojanstveno i širokogrudo. Sačuvana je svetost džamije, uvažena osjećanja džematlija i otvoren put prema pomirenju. Vrata džamije ostala su otvorena i onda kada je bilo najpotrebnije pokazati čemu ona služe: vjeri, odgoju, susretu i dobru među ljudima.

Zbog toga ovaj događaj zaslužuje pažnju i izvan Gislaveda. Europa danas mnogo govori o suživotu, pripadnosti i društvenoj povezanosti. Te velike teme svoj pravi smisao dobijaju u lokalnim sredinama i konkretnim odnosima među ljudima. Budućnost pluralnih društava oblikuje se u načinu na koji se odnosimo prema komšiji, kako odgajamo djecu i kako postupamo kada među nama dođe do povrede ili nesporazuma.

Različitost je trajno obilježje europske stvarnosti. Ljudi različitih vjera, kultura i porijekla dijele gradove, škole, radna mjesta, ustanove i svakodnevne brige. Dijele i nadu da će njihova djeca odrastati u miru, slobodi i međusobnom poštovanju. U toj zajedničkoj nadi nalazi se čvršća osnova za budućnost od svake razlike koja ih razdvaja.

Muslimani pripadaju Gislavedu, Švedskoj i Europi. Tu pripadnost svakodnevno potvrđuju svojim radom, vjerom i brigom za sredine u kojima žive. Džamije su dio europskih gradova u kojima se, pored molitve, njeguju odgovornost, dobročinstvo i otvorenost prema drugima.

Naša društva možemo posmatrati kao zajedničku lađu. U njoj putuju ljudi različitih životnih priča, uvjerenja i pogleda na svijet, povezani istim vodama i istim odredištem. Sigurnost te lađe zavisi od pažnje svakog putnika. Briga o jednom njezinom dijelu čuva cjelinu, kao što zanemarivanje bilo kojeg dijela s vremenom ugrožava sve.

Zajednička briga zato je put kojim vrijedi ići. Ona počinje odgovornošću u porodici, raste kroz povjerenje među komšijama i nalazi zaštitu u pravednim institucijama. Na tom putu ima mjesta za priznanje grešaka, oprost, pouku i novi početak.

Gislaved nam je pružio lijep primjer. Roditelji su preuzeli odgovornost, djeca su dobila važnu životnu pouku, a džemat je na uznemirujući postupak odgovorio mirnoćom i plemenitošću. U vremenu u kojem se loše vijesti šire brzo, vrijedno je zastati pred ovom dobrom. Ona nas podsjeća da se povjerenje može obnoviti, da komšijska blizina može nadvladati nelagodu i da budućnost naših pluralnih društava počiva na ljudima koji osjećaju odgovornost jedni za druge.

Ured muftije i IZB u Švedskoj odaju priznanje džematskom odboru u Gislavedu, odgovornim roditeljima, nadležnim institucijama i svim ljudima dobre volje koji su svojim držanjem doprinijeli ovakvom završetku. Na istoj smo lađi. Svaki čin odgovornosti, razumijevanja i dobrote pomaže joj da mirnije i sigurnije plovi.

Goda nyheter från Gislaved

Även svåra händelser kan öppna vägen för goda nyheter och nya början. En sådan nyhet kommer nu från Gislaved. Den gläder oss uppriktigt, och den ger hopp om en bättre gemensam framtid.

Efter att barn kastat ägg och bitar av fläskkött mot Gislaveds moské tog deras föräldrar kontakt med församlingens styrelse. Tillsammans med barnen besökte de moskén, bad uppriktigt om ursäkt och förklarade att det rörde sig om ett obetänksamt barnstreck, utan avsikt att angripa moskén eller stadens muslimer. Ursäkten togs emot. Mötet präglades av samtal och gästfrihet, och barnen fick med sig små gåvor hem. En händelse som skapat oro i församlingen slutade i ett varmt mänskligt möte, i ansvarstagande och i en utsträckt hand.

I detta finns mycket värt att lägga märke till. Föräldrarna visade allvar och medborgerlig anständighet. De tog med sina barn till de människor som handlingen hade sårat och gav dem möjlighet att förstå vad de gjort. Sådana lärdomar sitter kvar. De lär barn att varje handling berör andra, att en ursäkt har tyngd, och att brutet förtroende återupprättas genom personliga möten.

Församlingens styrelse svarade med värdighet och storsinthet. Moskéns helgd bevarades, församlingsmedlemmarnas känslor respekterades, och vägen mot försoning hölls öppen. Moskéns dörrar förblev öppna just när det var som viktigast att visa vad de är till för: tro, fostran, möten och det goda mellan människor.

Därför förtjänar händelsen uppmärksamhet också utanför Gislaved. I Europa talas det mycket om samexistens, tillhörighet och sammanhållning. De orden får sin verkliga innebörd först lokalt, i konkreta relationer mellan människor. Framtiden för våra mångfaldiga samhällen formas i hur vi bemöter grannen, hur vi uppfostrar våra barn och hur vi agerar när någon blivit sårad.

Mångfald är ett bestående drag i den europeiska verkligheten. Människor med olika tro, kultur och bakgrund delar städer, skolor, arbetsplatser och vardagsbekymmer. De delar också hoppet om att deras barn ska växa upp i fred, frihet och ömsesidig respekt. I det hoppet finns en stabilare grund för framtiden än i de skillnader som skiljer oss åt.

Muslimer hör hemma i Gislaved, i Sverige och i Europa. Den tillhörigheten bekräftas varje dag genom arbete, tro och omsorg om de platser där man lever. Moskéerna är en del av europeiska städer, och där odlas inte bara bön utan också ansvar, välgörenhet och öppenhet mot andra.

Våra samhällen kan liknas vid ett gemensamt fartyg. Ombord färdas människor med olika livshistorier och övertygelser, förenade av samma vatten och samma mål. Fartygets säkerhet vilar på varje passagerares uppmärksamhet. Att sköta om en del av det skyddar helheten, och att försumma någon del hotar med tiden alla.

Gemensam omsorg är därför en väg värd att gå. Den börjar med ansvar i familjen, växer genom förtroende mellan grannar och får sitt skydd i rättvisa institutioner. På den vägen finns plats för att erkänna misstag, för förlåtelse, för lärdom och för en ny början.

Gislaved har gett oss ett gott exempel. Föräldrarna tog ansvar, barnen fick en viktig livslärdom, och församlingen svarade på en oroande handling med lugn och generositet. I en tid när dåliga nyheter sprids snabbt är det värt att stanna upp inför en god. Den påminner oss om att förtroende kan återupprättas, att grannskapets närhet kan väga tyngre än obehaget, och att framtiden för våra mångfaldiga samhällen vilar på människor som känner ansvar för varandra.

Vi riktar ett erkännande till församlingens styrelse i Gislaved, till de ansvarstagande föräldrarna och till alla människor av god vilja som genom sitt agerande bidragit till detta slut. Vi är på samma fartyg. Varje handling av ansvar, förståelse och godhet hjälper det att segla lugnare och tryggare.

Muftiämbetet för Västeuropa
Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige

Ovaj seminar u cijelosti je bio posvećen organizaciji mektepske pouke.

U uvodnom dijelu IT stručnjak Mirza Ćurić predstavio je online platformu, koju je pripremio na zahtjev Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj.
Platforma nudi ogromnu pomoć imamima za pripremu i praćenje mektepske nastave.
Pored toga, i roditelji polaznika mekteba bit će u mogućnosti da prate rezultate svog djeteta i, po potrebi, kontaktiraju svog imama.

U drugom dijelu seminara imami su dobili pristup platformi i bili u mogućnosti da postavljuju pitanja o načinu njenog praktičnog funkcioniranja i sugeriraju dodatne sadržaje.

Seminar je ocijenjen kao jedan od do sada najuspješnijih, a, po običaju, Džemat Jönköping je bio odličan domaćin.

I.K.

Ured muftije za Zapadnu Europu i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj sa zabrinutošću su primili vijest o napadu na džamiju džemata Gislaved u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Švedskoj, koji se dogodio u večernjim satima 20. augusta 2026. godine.

Ured muftije za Zapadnu Europu i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj najoštrije osuđuju ovaj vandalski čin. Napad na bilo koji vjerski objekat je udar na vrijednosti međusobnog poštovanja, sigurnosti i zajedničkog života na kojima počivaju europska društva.

Važno je da ovaj slučaj bude ozbiljno i temeljito istražen, kako bi se jasno pokazalo da za govor i djela mržnje, provokacije i skrnavljenje vjerskih prostora nema mjesta u demokratskim društvima.

Ovaj incident posebno zabrinjava u kontekstu pojačanih javnih i političkih rasprava o islamu i muslimanima u Švedskoj. Legitimne društvene i političke debate ne smiju voditi generaliziranju i stigmatizaciji niti stvaranju ambijenta u kojem se ugrožava dostojanstvo i sigurnost bilo koje vjerske zajednice.

U tom smislu, odgovornost svih učesnika u javnom prostoru jeste da svojim djelovanjem i odgovornim javnim govorom doprinose međusobnom poštovanju i očuvanju društvene kohezije, uz puno poštivanje prava muslimana i svih drugih građana na sigurnost i slobodno prakticiranje vjere.

Ured muftije za Zapadnu Europu i Islamska zajednica Bošnjaka u Švedskoj izražavaju punu podršku imamu, rukovodstvu i svim članovima džemata Gislaved. Istovremeno pozdravljamo njihovu smirenu, dostojanstvenu i odgovornu reakciju, kao i odluku da daljnje postupanje prepuste nadležnim institucijama.

Pozivamo naše džematlije da sačuvaju mir i dostojanstvo, a nadležne institucije u Švedskoj da učine sve što je potrebno kako bi se ovaj događaj rasvijetlio i kako bi se svim građanima, bez obzira na njihovu vjeru i porijeklo, osiguralo pravo da svoju vjeru žive slobodno i bez straha.

Pressmeddelande från Muftiämbetet för Västeuropa och Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige med anledning av attacken mot moskén i Gislaved

Muftiämbetet för Västeuropa och Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige har med oro tagit del av uppgifterna om attacken mot Gislaveds moské, som inträffade under kvällen den 20 augusti 2026.

Vi fördömer det inträffade på det skarpaste. Att angripa en religiös byggnad är att angripa själva grunden för ett fungerande samhälle: den ömsesidiga respekten, tryggheten och samexistensen mellan människor av olika tro.

Det är angeläget att händelsen utreds noggrant och tas på fullt allvar. Hatbrott, provokationer och skändning av religiösa lokaler hör inte hemma i ett demokratiskt samhälle, och det behöver framgå tydligt.

Attacken är särskilt oroande mot bakgrund av det hårdnande offentliga och politiska samtalet om islam och muslimer i Sverige. En öppen debatt är en självklar del av demokratin, men den får inte leda till generaliseringar och stigmatisering, eller till ett klimat där enskilda trossamfunds värdighet och säkerhet sätts på spel.

Här vilar ett ansvar på alla som deltar i det offentliga samtalet: att genom sitt agerande och sitt språk bidra till ömsesidig respekt och sammanhållning, och att värna muslimers och alla andra medborgares rätt till trygghet och till att fritt utöva sin tro.

Vi ger vårt fulla stöd till imamen, styrelsen och samtliga medlemmar i Gislaveds församling. Vi vill samtidigt lyfta fram deras lugna, värdiga och ansvarsfulla hantering av det inträffade, liksom beslutet att låta de rättsvårdande myndigheterna sköta den fortsatta processen.

Vi uppmanar våra församlingsmedlemmar att bevara lugnet och värdigheten. Till ansvariga myndigheter i Sverige riktar vi uppmaningen att göra det som krävs för att klarlägga vad som hänt, och för att säkerställa att alla medborgare — oavsett tro eller bakgrund — kan leva sin tro fritt och utan rädsla.

Muftiämbetet för Västeuropa
Bosniakiska Islamiska Samfundet i Sverige

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.

Poštovani vjernici, braćo i sestre,

Prema našem Takvimu danas je osmi dan mjeseca rebiʻul-evvela, mjeseca u kojem je rođen posljednji Allahov vjerovjesnik Muhammed, a.s. Naša je tradicija ovdje u Bosni kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta da se tokom ovog mjeseca, a posebno na Dan mevluda, 12. rebiʻul-evvela učenjem mevluda, predavanjima i drugim prigodnim programima prisjećamo životopisa, lika i djela našeg uzora, vjerovjesnika i Allahova poslanika Muhammeda, a.s., za koga je Svevišnji kazao da je na najvišem stupnju morala ((وانك لعلى خلق عظيم i da u njemu imamo najljepši uzor
أسوة حسنة) كان لكم في رسول الله (لقد
Mevludskim stihovima osvježavamo naše znanje i pamćenje o najvažnijim činjenicama i događajima iz njegova života, njegovim vrlinama i odlikama te ključnim porukama njegove poslaničke misije. Njegov časni Sunnet kao praktična primjena učenja sadržanih u Kur'ani-kerimu nosi trajnu poruku i nepresušnu nadu za sve njegove sljedbenike i pripadnike Ummeta. Muhammed, a.s., nije samo poslanik jednog vremena i prostora; on je poslat kao milost svim ljudima i svjetovima: Riječi Svevišnjeg Gospodara: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija’, 107) nisu samo konstatacija i opis karaktera njegove ličnosti i misije već i svojevrsna poruka i zahtjev da se u skladu s tim opisom i postupa, tj. da riječi, djela i cjelokupni život muslimana budu milost i dobrobit svim ljudima i svjetovima. Muhammedovo, a.s., poslanje u cjelini je snažan podsjetnik da Allahova milost, koju Njegov Miljenik donosi svojim učenjem i najvišim etičkim vrlinama i koja je sa njegovim Poslanstvom poprimila karakter sveopćeg dobra, nije i ne može biti bilo čije ekskluzivno vlasništvo i pojedinačna privilegija. „Mi smo te – veli Svevišnji Gospodar – poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.“ (Sebe’, 28) Prema učenju islama, koje je Vjerovjesnik, a.s., dosljedno primjenjivao u svom sunnetu, ljudi su grane jednog stabla, a međusobno upoznavanje i saradnja u dobru jeste osnovni princip u odnosima među njima.
Svevišnji je u Kur'anu poručio da On najbolje zna kome povjerava poslanstvo Svoje: (الله أعلم حيث يجعل رسالته). „…A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje…“. (El-En'am, 124)
Svojom mudrošću Gospodar je Muhammeda, a.s., odabrao i pripremio za misiju Pečatnog vjerovjesnika (Hātemun-nebijjīn). Samo osoba izuzetnih moralnih osobina i vrlina mogla je biti odabrana za tu zadaću.
Na njegovo posebno mjesto i odabranost među Allahovim poslanicima i stvorenjima općenito ukazuje i sljedeći kur'anski ajet iz sure Ali ‘Imran u kojemu Svevišnji Gospodar obznanjuje da su svi prethodni vjerovjesnici i poslanici pred Njim zavjet dali i obavezali se da će vjerovati i podržati najodabranijeg Poslanika:
وَإِذْ أَخَذَ اللَّهُ مِيثَاقَ النَّبِيِّينَ لَمَا آتَيْتُكُمْ مِنْ كِتَابٍ وَحِكْمَةٍ ثُمَّ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مُصَدِّقٌ لِمَا مَعَكُمْ لَتُؤْمِنُنَّ بِهِ وَلَتَنْصُرُنَّهُ قَالَ أَأَقْرَرْتُمْ وَأَخَذْتُمْ عَلَى ذَلِكُمْ إِصْرِي قَالُوا أَقْرَرْنَا قَالَ فَاشْهَدُوا وَأَنَا مَعَكُمْ مِنَ الشَّاهِدِينَ
„Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: „Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?“ – Oni su odgovarali: „Pristajemo!“ – „Budite, onda svjedoci“ – rekao bi On, a i Ja ću s vama svjedočiti.“ (Ali ‘Imran, 81)
Tumači (mufessiri) Kur'ana ističu da se sintagma „resul musaddik – Poslanik koji potvrđuje istinitost prethodnih Objava“, koja se navodi u ovom ajetu, odnosi na Muhammeda, a.s. Ono što je on potvrdio i ovjerio kao ispravno, ispravno je, a ono što je on okarakterisao kao neispravno, neispravno je. Obaveza vjerovanja u njegovo poslanstvo i pružanja podrške njegovoj misiji, koju su preuzeli svi vjerovjesnici, važi za sve generacije ljudi do kraja ovog svijeta, jer je on Božiji Poslanik svim ljudima, kako se navodi u citiranom ajetu sure Sebe’.

Ajet kojeg smo citirali u uvodnom dijelu hutbe potvrđuje da je Muhammedovo, a.s., poslanstvo poseban Allahov dar i milost vjernicima:
لقد من الله على المؤمنين إذ بعث فيهم رسولا من أنفسهم يتلو عليهم آياته و يزكيهم و يعلمهم الكتاب و الحكمة و إن كانوا من قبل لفي ضلال مبين.
„Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“ (Ali ‘Imran, 164)
Čitavim svojim životom, moralom, ponašanjem, odnosom prema Allahovim uputama i poslaničkoj zadaći, prema sebi i drugima, ustrajnom i nepokolebljivom borbom za istinu i pravdu, slobodu i dostojanstvo čovjeka, borbom protiv svakog vida tlačenja, nasilja i zuluma, zalaganjem za društvenu solidarnost i slogu, Muhammed, a.s., svjedočio je i potvrđivao iskrenost svoga poziva i dosljednost u vršenju svoje misije. Ljudi s kojima je živio i poslovao i prije poslanstva prepoznavali su u njemu povjerljivog i pouzdanog čovjeka (el-emin) i tim nadimkom su ga oslovljavali. Zbog svega navedenog i brojnih drugih vrlina koje je teško i pobrojati u jednoj hutbi, Svevišnji ga je u Kur'anu oslovio „divnim uzorom“ (usvetun hasenetun) „za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu i koji često Allaha spominje.“ (El-Ahzab, 21)
Ne postoji gotovo ni jedan bitan aspekt ljudskog života, bilo da se radi o radosnom ili tužnom događaju, lagodnom ili tegobnom momentu, kojeg ovaj odabrani Allahov Poslanik nije iskusio. U djetinjstvu je doživio gubitak roditelja, a potom i brižnog staratelja djeda Abdulmuttaliba; bio je izložen siromaštvu, pritisku sredine i raznim drugim vrstama iskušenja s kojima se mlada osoba suočava u svom odrastanju. I u kasnijoj životnoj dobi bivao je izlagan teškim kušnjama. Preselila mu je supruga i amidža, jedno za drugim, a oboje su mu bili najveća podrška među ljudima. Sva su mu djeca preselila na Ahiret prije njega izuzev hazreti Fatime; bio je izložen stalnim prijetnjama i pritiscima. Bio je svjedokom neuspjeha, a potom je kušao slast velikih pobjeda i uspjeha. Opraštao je svojim najžešćim protivnicima i neprijateljima. Sve teškoće i kušnje prebrodio je dostojanstveno, postojano i smireno, uzdajući se u Allahovu milost i pomoć. U njegovom srcu nije bilo mjesta za pesimizam, beznađe i malodušnost. U radosti, uspjehu i blagodatima skromnost, zahvalnost i umjerenost bili su njegov obrazac ponašanja. Oholost, obijest, zloba i razmetljivost nisu imale pristup njegovom srcu i duši.
Duboko je bio svjestan ljudskih slabosti, moralnih posrtaja i sklonosti griješenju. Vjerovao je da se ljudsko srce može promijeniti lijepom riječju, dobrotom i lijepim postupkom. Ashabe je savjetovao da budu milostivi prema onima na Zemlji, pa će se i njima smilovati Onaj na nebesima. Naglašavao je važnost principa umjerenosti i olakšavanja riječima: „Zaista je islam lahka vjera, pa ko se bude držao strogoće u njoj, posustat će i biće nadvladan. Zato se držite umjerenosti i sredine; radujte se nagradi za ustrajnost na putu umjerenosti.“ (Buharija) „Olakšavajte, a ne otežavajte; okupljajte, a ne odbijajte ljude od sebe!“ – savjetuje nas Vjerovjesnik, a.s. (Buharija, Muslim)
Vratiti se moralnom liku Vjerovjesnika, a.s., slijediti njegov put i primjenjivati njegovu uputu, znači biti dijelom zajednice koju je Kur'an opisao riječima: “Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran,110). „Moj se ummet neće složiti u zabludi. Allahova zaštita natkriljuje zajednicu/džemat – veli Poslanik, a.s. u hadisu kojeg je zabilježio imam Tirmizi.

Poštovana braćo i sestre,

I danas smo u nasušnoj potrebi za Muhammedovim, a.s., vjerovjesničkim naslijeđem i učenjem. Ono je nepresušan izvor inspiracije za pozitivne lične i društvene promjene, za popravljanje stanja u svakom pogledu. A Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on ne promijeni sebe, svoj odnos prema Stvoritelju, životu i vjeri.
Mevludi-šerif, kojim osvježavamo i produbljujemo naše znanje o životopisu Muhammeda, a.s., ukazuje nam na put koji trebamo slijediti u našem suočavanju s mnogobrojnim ovovremenim izazovima i problemima kao što su: bezobzirna trka za gomilanjem materijalnih dobara i užitaka, nasilje, društvena nejednakost, svađa i podjela, sebičnost i uskogrudnost, aparthejd, rasizam i ksenofobija, neodgovoran odnos prema prirodi i njenim resursima, negativan utjecaj društvenih mreža na ljudsko ponašanje i društvene odnose, izazovi vještačke inteligencije, sa svim njenim pozitivnim i negativnim implikacijama.
Dosljedno i nepokolebljivo zalaganje za principe humanizma, ljudskosti, istine i pravde, saradnje u dobru, odvraćanja od zla, nasilja i svih vrsta nemorala, nauk je koga baštinimo od našeg voljenog Poslanika, a.s.; to je put kojeg slijedimo i od kojeg ne odstupamo.
Vjerovjesnikov životopis, njegov moral, odgojne metode, ponašanje i odnos prema ljudima, njegove riječi i djela, o kojima se mnogo govori tokom mjeseca Mevluda, najbolja su inspiracija i podstrek za sve vjernike i vjernice da svoje riječi i djela usklade s njegovim primjerom i sunnetom za vlastitu i opću dobrobit.

Neka nam je svima mubarek Mevludi-šerif, neka unese radost i duhovnu okrjepu u naša srca, domove i porodice, u naše džemate i Zajednicu.

Neka nas Svevišnji Allah pomogne da budemo dostojni sljedbenici Poslanika milosti i uzora vjernicima – Muhammeda, a.s., jer, što ga budemo više voljeli i slijedili, više će biti dobra, a manje zla među nama i oko nas u svijetu.

Poštovani vjernici,

Naše ponašanje i postupci, dobri ili loši, samo su pokazatelji stanja naših duša. Duše su poput posuda, svaka posuda daje ono što je u njoj. Postoje ljudi čijim srcima je ovladao nemar i koji misle da će vječno živjeti na ovom svijetu i da ih točak života neće sustići. Rezultat tog nemara su uobraženost i samoobmana pred kojom blijede sva plemenita značenja i moralna svojstva. Takvi ljudi ne znaju za poniznost, samilost, širokogrudnost i blagost. Jedini kriterij vrednovanja, koje prihvataju su ugled, imetak i pozicija.

Uzvišeni Allah džellešanuhu pravi razliku između suštinskih vrijednosti i prolazne formalnosti:

فَاَمَّا الزَّبَدُ فَيَذْهَبُ جُفَٓاءًۚ وَاَمَّا مَا يَنْفَعُ النَّاسَ فَيَمْكُثُ فِي الْاَرْضِۜ

“Otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji.” (Er-Ra’d, 17)

Obilježje vremena koje živimo je samoisticanje, želja za pokazivanjem i drugima  i samodivljenje. Sve to neminovno vodi jednoj jako štetnoj pojavi koju Kur'an imenuje kao Et-Tegabun – samoobmana.

Samoobmana nastaje od pogrešne procjene vlastite ličnosti i pogrešnih mjerila. Čovjeku se učini da posjeduje određene sposobnosti i kvalitete, a ne posjeduje ih, ili ako ih i posjeduje, umjesto da se zahvali Onome Ko mu ih je darovao, on se uobrazi i uzoholi, i počne činiti djela koja se ničim ne mogu opravdati.

Postoje jasne razlike između samoobmane i samopouzdanja: samopouzdanje je osjećaj ponosa i smirenosti, a samoobmana je umišljanje lažne veličine; samopouzdanje je pozitivna osobina koja čovjeka motivira na trud i rad, a samoobmana je vještačka uobrazilja koja čovjeka zavarava idealnom slikom o sebi; samopouzdanje u čovjeku razvija poniznost, a samoobmana potiče aroganciju i uobraženost. Ukratko, samopouzdanje uzdiže, a samoobmana unižava čovjeka.

Ako se na vrijeme ne suzbija, samoobmana postepeno može eskalirati u najgori oblik umišljenosti i vjerovanja u vlastitu nepogrešivost i nedodirljivost koja čovjeka sprečava da vidi istinu i prepozna vlastite mahane. Samoobmana je poput živog pijeska po kojem čovjek ne može hodati normalnim hodom, naprotiv, kada god pokuša izvući jednu nogu, druga noga potone.

U hadisu koji je zabilježio Bejheki, kaže se: ,,Tri stvari su upropaštavajuće: pohlepa kojoj se

pokorava, strast koja se slijedi i zadivljenost čovjeka samim sobom.”

Kada čovjek postane opsjednut sobom, a to se danas između ostalog manifestuje narcističkim trendovima i poplavom influensera na društvenim mrežama, potpuno nestaje osjećaja za realnost.  Onaj koji sebe obmanjuje izmišljenim vizijama realnosti zapravo  vidi samo sebe, ne prihvata savjet niti upozorenje. Štaviše, on u svojoj samoobmani vidi samopouzdanje i ponos, a u savjetu i upozorenju drugih vidi zavist i ljubomoru. Uvijek nađe izgovor za svoju grešku, sumnjičav je prema kompetencijima drugih i gleda ih očima prezira i podozrenja. Najdraži su mu oni ljudi koji “aminuju” na njegove riječi i mišljenja.

U konačnici, samoobmana je grijeh prema sebi i prema drugima. Prema sebi, u smislu vlastitog precjenjivanja i pripisavanja sebi osobina koje nam ne pripadaju, a prema drugima u smislu njihovog potcjenjivanja i degradiranja.

Jedini način da se čovjek spasi samoobmane jeste svijest o vlastitom porijeklu, o tome da je čovjek stvoren  od  “ljepljive ilovače” i da njegova vrijednost ne dolazi od boje kože, porijekla, ugleda i pozicije. Osim toga, ljudi koji nas okružuju su Ademovi snovi, a Adem je od zemlje.

Allah je iz Svoje mudrosti odlikovao i uzdigao jedne nad drugima, jedne nad drugima  po nekoliko stepeni, da bi jedni druge služili. Jedini apsolutno mjerodavni kriterij vrednovanja među njima je bogobojaznost.

Niko neće tražiti sreću u samoobmani i samodopadljivosti, a da neće, suprotno svojim željama, doživjeti propast i nesreću. Ono što možemo vidjeti u stvarnosti jeste da većina samoobmanjenih i oholih ljudi, u suštini, ne živi sretnim životom, naprotiv oni svakodnevno gutaju gorke pilule svoje obmanjenosti. Ona je za njih poput slane vode, sve što je više piju, više su žedni, i poput otrova koji uzimaju umjesto lijeka, i kako će ozdraviti?!

Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići, sve je to ružno, Gospodaru tvome mrsko.” (El-Isra, 37–38)

Samoobmana je zamka našeg nefsa. Ona ne odražava  snagu i veličinu, kao što poniznost i skromnost ne odražavaju nemoć i  slabost. Samoobmanjena osoba je slabić, poniženik pred vlastitom strašću, a ponizna i skromna osoba je junak pred naletima strasti i samodopadljivosti. Najveći stepen samoobmane je poricanje i nevjerovanje u Allaha, a najniži stepen je odbacivanje istine i preziranje ljudi.

Ono što sve nas kod Allaha čini vrijednim, i što nas uzdiže jedne nad drugima, nije ni imetak, ni ugled, ni porijeklo, ni inteligencija, već zahvalnost Bogu što pripadamo njegovim stvorenjima.  Istinu je rekao Uzvišeni Allah, kada je obavio:

بَلْ اَنْتُمْ بَشَرٌ مِمَّنْ خَلَقَۜ

“Vi ste kao i ostali ljudi koje On stvara.” (El-Maida, 18)

Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.

(Preuzeto sa Portala Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini)