Pročitano: 1
Hvala Allahu, dž.š., salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku, Poslanikovoj, a.s., časnoj porodici, uzoritim ashabima, čestitim šehidima i svim iskrenim sljedbenicima naše lijepe vjere.
Poštovana braćo i sestre!
Danas je 25. septembar 2026. godine po Miladu, odnosno, 14. rebiul-ahir 1448. godine po Hidžri.
U današnjoj hutbi govorimo o dva, naizgled, kontradiktorna hadisa Muhameda, a.s., a zapravo su to hadisi koji samo nadopunjuju jedan drugog.
Prvi hadis je upozorenje Muhameda, a.s:
„Nije od nas onaj ko se ne brine o braći muslimanima.“
U drugom hadisu Poslanik, a.s., je rekao:
„Od osobina pravog vjernika je da se kloni onoga što ga se ne tiče“
U razumijevanju prvog hadisa često pravimo u grešku pa zapadnemo u beznađe, gledajući šta se sve događa muslimanima širom svijeta. Ponekad idemo i dalje pa vodimo beskorisne diskusije o tome kako bi se ovo ili ono trebalo riješiti, a nemamo ni minimum relevantnih informacija o tome. Te diskusije ponekad prerastu u svađe…
Zbog toga je važno da imamo na umu drugi hadis, koji nam jasno kaže da ne gubimo vrijeme na ono za što nismo odgovorni.
A za još bolje razumijevanje ovih hadisa neka nam posluže 18. i 19. ajet sure El-Hašr u kojima stoji:
„O, vi koji vjerujete, čuvajte se Boga, i neka svako pogleda šta je za sutra pripremio, i opet, čuvajte se Boga. Uistinu, Bog dobro zna ono što radite. I ne budite od onih koji su zaboravili Boga, pa je dao da i same sebe zaborave. To su oni istinski grješnici.“
Navedimo i izreku Ibn Mes`uda, r.a.,:
,,Propust je u dvome: divljenju i očajanju.
To je zato što se sreća postiže trudom i naporom. Onaj ko je sam sobom zadovoljan, ne trudi se, jer je on to već postigao. Očajnik se također ne trudi, jer on smatra da nema koristi od truda.“
A hazreti Alija, r. a., je imao običaj kazati:
,,Loše djelo koje te ražalosti bolje je kod Allaha od dobra djela koje te zadivi.“
I za kraj, neka nam riječi velikog zaljubljenika u hadis Ebu Derde posluže kao putokaz:
„Tri stvari me nasmijavaju, a tri rasplakuju:
Nasmijava me čovjek koji se nada dugom životu i odgađa činjenje dobra, a smrt za njim svuda traga.
Nasmijava me čovjek koji je nemaran spram obaveza, a zna da neće biti zanemaren.
Nasmijava me i onaj koji je bezbrižan, a ne zna da li je Stvoritelj s njim zadovoljan.
Rasplakuje me spoznaja da svakog trena može doći kraj, a ja nespreman za susret s Gospodarom.
Rasplakuje me spoznaja da bolešću ili nekim drugim uzrokom mogu biti onemogućen da činim dobro.
Rasplakuje me i pomisao na dan kada ćemo čekati odluku o našem vječnom boravištu.“
Dragi Bože, uputi nas i čuvaj na Pravom putu!
Amin, ja Rabbel-alemin!
Idriz-ef. Karaman,
Varberg, 25. septembar 2026.
